Tužba protiv Googlea - pravo na zaborav

Zvuči kao noćna mora – moglo bi se dogoditi mnogima: nepoznate osobe kradu gole fotografije i snimke seksa iz privatnog „oblaka" (Cloud) jedne mlade Njemice i distribuiraju ih na pornografskim stranicama na internetu. Posebno je zabrinjavajuće to što se sadržaj koji prikazuje nju i njezinog partnera može pronaći čak i putem Googlea, uključujući njezino pravo ime. U „oblaku" se naime nalazio i njezin identifikacijski dokument. Žena se za pomoć obratila HateAidu, neprofitnoj organizaciji koja pomaže ljudima pogođenim online mržnjom i digitalnim nasiljem.

Uz njihovu pomoć kontaktira mnoge relevantne stranice i prijavljuje Googleu preko 2000 URL-ova koji se mogu pronaći putem pretraživanja slika tražilice. Dok Google obično uklanja relevantne rezultate pretraživanja, slike i videozapisi i dalje se ponovno pojavljuju na internetu i u rezultatima Google pretraživanja – kao i deepfakeovi, tj. slike stvorene ili manipulirane pomoću umjetne inteligencije (AI).

Ovaj slučaj otvara bitna pitanja: koliko daleko bi trebala ići zaštita podataka na internetu? Koji scenariji prijetnji postoje za korisnike – posebno za žene i osobe koje se identificiraju kao žene – kako se s njima može suočiti?

Intimne snimke nisu bile namijenjene objavljivanju

Ta žena, koja želi ostati anonimna u medijskim izvješćima i koja se na internetskoj stranici HateAida predstavlja pod pseudonimom Laura, slučajno je 2023. godine saznala da su joj datoteke ukradene, i to dok je guglala vlastito ime. Za Der Spiegel je izjavila da se pronalazak intimnih fotografija i videozapisa na internetu, koji nikada nisu bili namijenjeni objavljivanju, doživjela gotovo kao silovanje. Incident je promijenio cijeli Laurin život: preselila se, promijenila posao i pati od posttraumatskog stresnog poremećaja.

Nakon što nije uspjela izvansudskim postupkom natjerati Google da trajno ukloni snimke iz rezultata pretraživanja, Laura je sada podnijela tužbu protiv tvrtke u Irskoj.

HateAid je u tome podržava. "Pokrivamo sve nastale troškove i sve buduće rizike troškova u ovom slučaju, jer vrlo malo pogođenih zapravo može si uopće zamisliti da podnese takvu tužbu protiv tvrtke poput Googlea, dakle na vlastiti rizik", objašnjava izvršna direktorica Josephine Ballon u intervjuu za DW. Nada se presudi koja će temeljito razjasniti pitanje jesu li tražilice zakonski obvezne trajno ukloniti sliku koja je jednom prijavljena iz rezultata pretraživanja, čak i ako je ponovno objavljena negdje drugdje.

Što se može zahtijevati od Googlea u vezi sa zaštitom podataka?

Stručnjakinja za zaštitu podataka i informatičarka Marit Hansen izjavila je za DW: "Prije jedanaest godina, Sud Europske unije ispisao je povijest zaštite podataka svojom temeljnom presudom o pravu na zaborav. Trenutni slučaj ima za cilj nadograditi tu praksu." Pravo na zaborav omogućuje osobi da zatraži brisanje svojih osobnih podataka ako su ispunjeni određeni uvjeti.

Hansen, povjerenica za zaštitu podataka njemačke savezne zemlje Schleswig-Holstein, kaže da je u skladu s Općom uredbom EU-a o zaštiti podataka (GDPR) i temeljnim pravom na zaštitu podataka da korištenje vlastitih podataka ostane kontrolirano - i stoga "ne čudi da to stvara obveze za globalne pružatelje tražilica. Ali koliko dalekosežno te obveze idu, sada se mora odlučiti u vezi sa slikama."

Ali je li filtriranje podataka iz rezultata pretraživanja tehnički izvedivo? Prema Hansen, to je relativno jednostavno s identičnim kopijama u kojima se svi dijelovi slikovnih datoteka podudaraju.

Prema riječima stručnjakinje, situacija je složenija kada je riječ o sadržaju koji je načelno sličan temeljnoj verziji – ili gdje postoje odstupanja od originala, na primjer zbog različitog formata, pa čak i modifikacija, na primjer, zbog korištenja umjetne inteligencije. Hansen objašnjava: "Ovo pitanje povezano je s mogućnostima obrnutog pretraživanja slika koje nude razni pružatelji usluga - uključujući Google." Slike se „ubacuje" u tražilicu, a ona pretražuje slične motive - to često funkcionira, ali nije 100% pouzdano, a postoje i mnogi pogrešni rezultati.

Stoga bi, prema Hansen, pružatelji usluga tražilica mogli tvrditi da točnost tehničkog filtriranja slika identičnih temeljnoj verziji još nije dovoljno dobra. Međutim, u osnovi, platforme poput Googlea moraju preuzeti odgovornosti. Sam Google do sada nije odgovorio na upit DW-a o aktualnom slučaju.

„Google profitira od seksualiziranog nasilja nad ženama"

HateAid Laurin slučaj ne vidi samo kao ogledni primjer zaštite podataka i problema privatnosti na internetu, već i seksualiziranog nasilja nad ženama i osobama koje se percipiraju kao žene. I profita koji tvrtke poput Googlea ostvaruju od toga. Jer „tražilica čini sadržaj dostupnim široj javnosti i ona profitira od posjeta", kaže Ballon.

Zato HateAid „prati" svoju tužbu odgovarajućom kampanjom: Our nudes are #NotYourBusiness (Naše gole slike nisu tvoj biznis / ne tiču te se). Ballon objašnjava: „Žene i osobe koje se percipiraju kao žene, posebno često doživljavaju zlouporabu intimnih slika. Ili se lažne slike i videozapisi stvaraju uz pomoć umjetne inteligencije –eoretski, danas vam za to ne treba više od profilne slike na LinkedInu. Ovo je problem koji utječe na društvo u cjelini i on raste – to vidimo i u našim savjetovalištima za žrtve."

Može se dogoditi bilo kome

Fenomen seksualiziranog nasilja putem slika vjerojatno je poznat mnogima, posebno kada su u pitanju slavne osobe. Primjerice, 2014. godine dogodio se veliki hakerski napad na privatne fotografije pretežno ženskih zvijezda, koje su potom distribuirane online, slučaj poznat kao "Celebgate". Kružile su seksualno eksplicitni deepfakeovi poznatih žena poput Taylor Swift i Giorgie Meloni. No, Laurin slučaj pokazuje da se takve stvari mogu dogoditi i ljudima koji nisu poznate široj javnosti.

Iako kampanja povezana s njezinom tužbom također ima za cilj učiniti stvaranje takvih deepfakeova kaznenim djelom osim ako prikazana osoba nije dala pristanak, sudski slučaj ima za cilj prisiliti Google da pruži bolju zaštitu pogođenim osobama.

"Bez ovog prava, pogođene osobe u biti moraju cijeli život provesti tražeći svoje slike, a zatim ručno podnijeti zahtjeve za uklanjanje s rezultata pretrage", kaže Ballon. "Ovo je nevjerojatan psihološki teret koji ne bi trebao postojati i ne mora postojati."

Ovaj tekst je najprije objavljen na njemačkom jeziku.