Turska: Uhićenja zbog navodne karikature Muhameda

Objavljivanje karikature u poznatom turskom satiričnom časopisu LeMan izazvalo je žestoku raspravu i prosvjede u Turskoj. LeMan je poznat po svom kritičkom stavu protiv vlade i više puta je bio meta turskog pravosuđa i provladinih islamističkih bratstava. Ali u čemu je problem ovaj put i zašto karikature poslanika Muhameda više puta izazivaju masovne prosvjede?

Što se dogodilo?

LeMan je objavio crno-bijelu karikaturu. Prikazuje dva lebdeća muškarca s anđeoskim krilima kako se predstavljaju jedan drugome: "Selamun alejkum, ja sam Muhammed", kaže jedan. Drugi odgovara: "Alejkum selam, ja sam Mojsije." U pozadini, kiša metaka i zapaljene kuće simboliziraju Gazu.

Istanbulsko javno tužiteljstvo istražuje poticanje na mržnju i degradaciju vjerskih vrijednosti prema članku 216. turskog Kaznenog zakona. Izdani su nalozi za uhićenje šestero zaposlenika časopisa, a četvorica su privedena. Video snimke, koji ih prikazuju bose i s lisicama na putu do policijskog automobila, distribuirao je turski ministar unutarnjih poslova Ali Yerlikaya. Ministar je karikaturu opisao kao "odvratnu" i "provokaciju".

Konzervativne islamističke grupe okuplile su se noću ispred uredništva LeMana, razbijajući prozore kamenjem, a napale su i kafić, poznato okupljalište osoblja LeMana i njihovih obožavatelja. Ispred zgrade, prosvjednici su kleknuli i održali molitvu koja je protumačena kao prijetnja. Jedan islamistički govornik, aludirajući na urednike LeMana, rekao je: "Ovo je muslimansko tlo. Ili oni odlaze ili mi odlazimo. Ili oni umiru ili mi." 

LeMan je na X-u pojasnio da čovjek prikazan u karikaturi nije poslanik Muhamed, već je to nevin musliman koji je ubijen u Gazi i čije je ime bilo Muhamed. Uostalom, to je najčešće ime u islamskom svijetu.

Što o tome kaže sudska praksa?

U sličnim slučajevima iz Turske, Evropski sud za ljudska prava upozorio je da se granica između slobode mišljenja i izražavanja s jedne i zakonskog poretka s druge mora brižljivo poštivati. Sve dok čin ne potiče nasilje i ne ugrožava neposredno i izravno zakon, on, jednostavno rečeno, spada pod slobodu izražavanja. Turski sudovi također naglašavaju da umjetnička sloboda, sloboda izražavanja i sloboda štampe moraju biti uravnotežene i izbalansirane. Prema članku 216. turskog Kaznenog zakona, samo u slučajevima zločina iz mržnje, poticanja na nasilje ili jasnog poticanja na mržnju može se izreći osuđujuća presuda.

Ali dug je put prije nego što slučaj dođe do najvišeg suda i prije nego što nepravedno osuđena osoba dokaže svoju nevinost. Tursko pravosuđe godinama je vrlo politizirano. Većina tužitelja je na liniji vlade.

Zašto Muhamedove karikature izazivaju snažne reakcije

Prema riječima Raufa Ceylana, profesoru na Institutu za islamsku teologiju Sveučilišta u Osnabrücku, ogorčenje zbog Muhamedovih karikatura duboko je ukorijenjeno u teološkom, povijesnom i političkom diskursu. On za DW objašnjava da se u mnogim muslimanskim društvima svaki vizualni prikaz poslanika doživljava kao svetogrđe. Klasični sunitski islam zabranjuje takve vizualne prikaze kako bi se spriječilo da obožavanje postane idolopoklonstvo. 

„Međutim, simboličko-politički mehanizam je važniji za snažne reakcije“, kaže Ceylan. Riječ je, kaže on, o percipiranom kolektivnom poniženju: „Karikature se ne shvaćaju kao izraz slobode izražavanja, već kao ciljani napad na vjersko dostojanstvo, kulturni identitet i društveno samopoštovanje muslimanskih zajednica.“

Radikalni akteri uspijevaju transformirati moralno ogorčenje u političku mobilizaciju, nastavlja Ceylan. To se može vidjeti i u slučaju LeMana: Prema karikaturistima, karikatura prikazuje ubijenog muslimana kako pruža ruku Mojsiju – i stoga je metafora za solidarnost. „Ipak, samo spominjanje imena dovoljno je da izazove val vjerskog ogorčenja, koje su državni akteri namjerno pojačali“, kaže Ceylan. Po njegovom mišljenju, video snimke koje je objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova, imali su za cilj poslati poruku: „Nećete pobjeći od naše sigurnosti ili pravde.“ Represija ovdje, prema njegovom mišljenju, šalje dvostruki signal: karikatura je reinterpretirana kao uvreda za islam, a ogorčenje legitimira djelovanje policijske države protiv kritičkih glasova.

LeManova uloga u Turskoj

LeMan je već 25 godina više od satiričnog časopisa; on je institucija turske oporbe. Zahvaljujući svojim karikaturama postao je glas nekoliko generacija. Karikaturist LeMana Suat Özkan opisao je časopis u prethodnom intervjuu za DW na turskom jeziku kao "tursku savjest, tursko sjećanje i ono što im izaziva osmijeh". Glavni urednik Tuncay Akgün naglasio je: "Nikada se nikome nismo udvarali. Naš je posao kritika - ponekad oštra, ali nužna."

Erol Önderoglu, predstavnik Reportera bez granica za Tursku, naglašava kako je to hrabar stav LeMana i osuđuje prikazivanje karikaturista u video snimkama, koje je objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Önderoglu tvrdi da bi teme poput vjere također trebale biti predmet dijaloga i tolerancije. „Ništa ne može opravdati nasilje nad satiričnim časopisom“, kritizira on napad na uredništvo LeMana. Po njegovom mišljenju, to je odvraćanje od slobode mišljenja i izražavanja - kada su ideje i publikacije o vjeri i religiji  stalno na udaru i kada se vode sudski procesi bez potrebnih objašnjenja i pojašnjenja. Önderoglu zahtijeva puštanje zatvorenih karikaturista i kažnjavanje napadača koji su pokušali upasti u sjedište LeMana.