Traumatizirani vojnici Bundeswehra - Treći rat

"To je dan koji mi je uništio život." Ovako se bolničarka Annika Schröder osvrće na Veliki petak 2. aprila 2010. To je dan kada se Bundeswehr uključio u najozbiljniju bitku u svojoj povijesti - bitku na Veliki petak u Afganistanu. Schröder je tog dana bila dio jedinice za krizne situacije i hitne slučajeve te je primila naredbu da napusti zaštićeni kamp u Kunduzu kako bi požurila u pomoć svojim drugovima koji su se borili protiv desetaka talibanskih boraca.

Trčala je kroz kišu metaka. "Onda je uslijedio brutalan udarac. To uopće nisam razumjela", kaže ona. Projektil joj pokidao ruksak, rasprsnuvši infuzije koje su se u njemu nalaze. Da je hitac ispaljen desetinku sekunde ranije, pogodio bi nju ravno u prsa. "To ne bih preživila", kaže ona. Tada 25-godišnjakinja se sabrala i nastavila funkcionirati. Tri puta je jurila u takozvanu "zonu smrti", gdje je bjesnila pucnjava. Morala je spasiti mrtve i ranjene drugove.

Potpuni kolaps

Nekoliko mjeseci kasnije, Annika se vraća kući u Njemačku. Fizički neozlijeđena. Ipak to se ne odnosi i na njezinu dušu. Kratko vrijeme nakon toga doživljava potpuni slom. Dijagnoza: sumnja na posttraumatski stresni poremećaj, PTSP. Nakon bitke na Veliki petak, počinje prava bitka Annike Schröder: borba protiv bolesti u glavi i borba protiv birokracije Bundeswehra.

Mnoge žrtve ovo doživljavaju kao "treći rat", kaže Bernhard Drescher iz Udruge njemačkih veterana koja podržava traumatizirane ljude: prvo rat protiv talibana, zatim "rat u mislima", a sada "administrativni rat". Bundeswehr 15 godina nije priznao da Schröderine ozljede proizlaze iz njezina raspoređivanja u Afganistanu, pa ju je čak htio otpustiti kao nesposobnu za službu bez naknade. 

Vlastiti nadređeni kao "neprijatelj"

Međutim, bolničarka ne pati od PTSP-a, prema izvješću koje je naručio Bundeswehr 2023. godine, a koje je stavljeno na raspolaganje NDR-u. Schröder, odlikovana Medaljom za borbenu službu i Križem časti, riskirala je svoj život za Bundeswehr i godinama se osjećala ostavljenom na cjedilu: „Potpisala sam se da hrabro branim zemlju i dam život za svoje drugove. Nisam se potpisala za ideju da će neprijatelj biti moj vlastiti nadređeni i moj vlastiti poslodavac, koji će, po mojoj percepciji, učiniti sve što je u njegovoj moći da me dovede do samoubojstva.“

Bundeswehr ne želi komentirati pojedinačne slučajeve poput ovog Annike Schröder. Povjerenik za PTSP Peter Zimmermann brani brigu o mentalno oboljelim osobama u Bundeswehru kao uzornu. Njemačka ima "jedan od najbrižnijih sustava na svijetu. Povremeno imamo ljude koji propadnu, ali to sigurno nije zbog zlonamjerne namjere sustava", kaže on.

30 posto svih zahtjeva odbijeno

Međutim, slučaj Annike Schröder nije izolirani incident. Stotine traumatiziranih ljudi borilo se s Bundeswehrom za priznanje i odštetu - često na sudu, obično godinama. Prema istraživanju NDR-a, 30 posto svih zahtjeva za priznavanjem invaliditeta povezanog s vojnom službom zbog mentalnih bolesti poput PTSP-a biva odbijeno.

Arnd Steinmeyer, vodeći odvjetnik u ovim postupcima u zemlji, kaže da svake godine na svom stolu ima nekoliko stotina slučajeva. „S jedne strane, želimo imati vojnike koji idu u misije za društvo i brane zemlju“, rekao je odvjetnik iz Lüneburga. „S druge strane, morate se vrlo velikodušno brinuti za ove vojnike i ne smijete dopustiti da se zapletu u vrlo detaljne postupke i ostaviti ih na cjedilu", kaže on.

Rizici neliječenja

Prema procjenama NDR-a, intitucije Bundeswehra zabilježila su gotovo 2800 slučajeva PTSP-a povezanih s raspoređivanjem od 2011. Međutim, čak i prema vlastitim procjenama, Bundeswehr svojim mogućnostima liječenja doseže samo deset do 20 posto ozlijeđenih u borbenim misijama koji pate od PTSP-a. S time se ne može biti zadovoljan, priznaje povjerenik za PTSP Zimmermann u intervjuu za NDR.

Posebno očigledan primjer onoga što se može dogoditi ako se PTSP ne liječi na vrijeme je slučaj Stefana B. Veteran, koji je služio u Afganistanu, već je nekoliko puta pokušao samoubojstvo, a njegova supruga je uzalud kontaktirala njemačke oružane snage putem e-pošte, tražeći pomoć, kada se Stefano B. 26. januara 2024. automobilom odvezao u centar Ulma. 

Sa sobom je imao lažno oružja i uzeo je 13 talaca u Starbucks kafiću. Njegov cilj: da ga ustrijeli specijalna policijska jedinica - "suicade by cop". Svi taoci su preživjeli, neki su sada traumatizirani. Stefano B. je teško ozlijeđen. Sada je osuđen na šest godina zatvora.

Centri za psihotraumu slove kao uzorni

Bundeswehr je znatno napredovao u postupanju s osobama koje pate od mentalnih bolesti. Čak i kritičari hvale sada sveobuhvatno zakonodavstvo. Pet centara za psihotraumu u bolnicama Bundeswehra slove kao uzorne. Ipak vještacima i nadređenima i dalje nedostaje dobre volje i suosjećanja, žale se pogođeni i kritičari.

Postupci priznavanja razvače se mukotrpno dugo. Postupci za ozljede u vojnoj službi zbog duševnih bolesti traju znatno dulje od postupaka za tjelesne ozljede. U prosjeku je potrebno 22 mjeseca za primanje prve odluke. Često slijede proturječnosti i pravni postupci, koji ponekad traju i više od deset godina.

Samopomoć kao izlaz

Povjerenik za PTSP Peter Zimmermann odgovara da postoji zakonska obveza pažljivog ispitivanja svakog pojedinačnog slučaja. Ali također poziva na svijest unutar Bundeswehra "da nikad niste gotovi, već da se uvijek prilagođavate, prilagođavate, prilagođavate".

Trenutno su trupe vrlo zabrinute za održavanje svog imidža jer traže osoblje zbog povećane prijetnje iz Rusije. Vojnici očekuju od svog poslodavca da se brine i o svima koji su pretrpjeli psihičku štetu tokom njihovog raspoređivanja.

Annika Schröder kaže da je posljednjih godina prošla kroz "pakao". Morala je sebi pomagati iznova i iznova. Danas joj podršku pružaju uglavnom životinje - psi, svinje, zečevi - s kojima živi osamljenim životom na "Anninoj maloj farmi" u sjevernoj Saskoj.

Priznanje nakon 15 godina

No krajem aprila, dan prije nego što je bolničarka otpuštena iz Bundeswehra zbog invaliditeta, Annika Schröder primila je iznenađujući poziv. Ponovno vještačenje je pokazalo da pati od PTSP-a i da je bolest zapravo uzrokovana raspoređivanjem u vojsku. Priznanje u dvostrukom smislu za koje se Annika Schröder borila 15 godina konačno joj je dodijeljeno.

„Bundeswehr je siguran poslodavac, ali mi smo oštri kraj politike“, kaže ona, s olakšanjem, ali i zamišljeno. „Prijavili smo se da ćemo platiti svojim životima ako bude potrebno, a mladi vojnici bi toga trebali biti potpuno svjesni. Ali prije svega, Bundeswehr bi toga trebao biti svjestan", kaže ona.

Autori: Christoph Heinzle, Kai Küstner, Timo Robben i Sugárka Sielaff (NDR)

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu