Transatlantski kompromis ili evropski poraz?

Tržišta su reagirala pozitivno: dionice evropskih proizvođača automobila skočile su do 3% nakon otvaranja berzi u ponedjeljak, dok su evropski berzanski indeksi dostigli najviši nivo u četiri mjeseca. Rendite (prihodi) na evropske obveznice su pale, što signalizira optimizam i investitorima daje nadu u popuštanje transatlantskih trgovinskih napetosti.

Prema sporazumu, SAD će uvesti carine od 15% na većinu roba, koje se izvoze iz Evropske unije, dok će se EU obavezati na investicije u SAD - svog najvećeg trgovinskog partnera - u visini od 514 milijardi eura (600 milijardi dolara). Carine za neke industrijske grane još uvijek nisu finalizirane.

Iako je nova carinska stopa od 15% blaža od one od 25%, nametnute evropskim proizvođačima automobila u aprilu, te od planiranih carina od 30% koje su trebala stupiti na snagu 1. augusta, ona i dalje predstavlja veliko povećanje u odnosu na stopu od 2,5%, koja je bila na snazi prije početka drugog predsjedničkog mandata  Donalda Trumpa.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen izjavila je novinarima da je nova carinska stopa „dobar deal", dodajući da će vratiti „stabilnost" i „predvidljivost" u transatlantsku trgovinu. Ipak, upozorila je: „Carine od 15% se ne smiju podcijeniti, ali to je najbolje što smo mogli postići."

Njemački kancelar Friedrich Merz složio se s tim, nazvavši sporazum sredstvom „za zaštitu naših ključnih interesa", koje sprječava „nepotrebnu eskalaciju u transatlantskim trgovinskim odnosima." Ipak, priznao je i da je razočaran , rekavši: „Vrlo rado bih vidio dodatne olakšice."

EU kritikovana zbog ‘skandaloznog' sporazuma

Iako evropski političari tvrde da su uspjeli nagovoriti Trumpa da odustane od još većih carina, mnogi politički lideri ali i evropski privrednici osudili su novi sporazum kao štetan za savez 27 zemalja. Početna pregovaračka pozicija EU bile su carine od 10%.

Mađarski premijer Viktor Orban je na Facebook livestreamu dao oštru kritiku: „Trump je za doručak pojeo Ursulu von der Leyen". Dodao je da je sporazum puno „gori" od onog koji je Velika Britanija postigla sa Trumpom u maju.

Prema tom sporazumu, većina britanskog izvoza i dalje podliježe jedinstvenoj carini od 10%, dok ekonomisti upozoravaju kako sporazum SAD-Velika Britanija nema dubinu i ostavlja nepokrivenim ključne sektore poput farmacije i poljoprivrede.

Francuski premijer François Bayrou nazvao je sklapanje „deala" „mračnim danom", žaleći što se EU, kao „savez slobodnih naroda okupljenih oko zajedničkih vrijednosti, koje brane zajedničke interese, sveo na puko pokoravanje."

Bivši evropski poslanik Guy Verhofstadt označio je sporazum „skandaloznim" i „katastrofalnim". U objavi na X-u (bivšem Twitteru), kritikovao je nedostatak „bilo kakvog ustupka s američke strane" i optužio EU za „loše vođene" pregovore.

Njemački europarlamentarac Bernd Lange, ujedno predsjedavajući Odbora za trgovinu Evropskog parlamenta, napisao je na X-u da je sporazum „jednostran" i da je Brisel dao ustupke koji su „teško prihvatljivi."

Francuski preduzetnik Arnaud Bertrand nazvao je sporazum „jednosmjernim prenosom bogatstva", dodajući da „izgleda kao vrsta neravnopravnog ugovora, kakve su kolonijalne sile nametale u 19. stoljeću — samo što je ovaj put Evropa gubitnik."

Ruben Staffa, stručnjak za vanjsku trgovinu iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW Berlin), izjavio je da sporazum predstavlja „gotovo desetostruko povećanje carina, koje su važile prije drugog Trumpovog mandata."

Koje su pozitivne strane „deala" za EU?

Sporazum pomaže EU da izbjegne sveobuhvatni trgovinski rat, koji je mogao ozbiljno narušiti poslovno povjerenje i ugroziti potrošnju na obje strane Atlantika.

U iščekivanju većih američkih carina, Brisel je pripremio kontramjere protiv američkog uvoza u iznozu od 72 milijarde eura, uključujući carine na avione i automobile.

Dodatne opcije navodno su uključivale i izvozna ograničenja za određene čelične i hemijske proizvode, kao i moguće mjere koje bi pogodile američk uslužnu djelatnost, posebno u oblasti Big Tech-a i finansija, gdje SAD ostvaruju trgovinski suficit u odnosu na EU u visini od 109 milijardi eura.

S obzirom da je sporazum daleko od idealnog, očekuje se da će njegov ekonomski efekat biti relativno blag. Pozivajući se na podatke Instituta za svjetsku privredu iz Kiela (IfW), njemački poslovni dnevnik Handelsblatt izvijestio je u ponedjeljak da bi carine mogle dovesti do smanjenja BDP-a u EU za samo 0,1%.

To je znatno manje od prošlogodišnje procjene Goldman Sachsa, koji je u slučaju carina od 10% predviđao pad BDP-a do 1%.

Neki sektori bi mogli profitirati. Prema prognozi istraživačkog servisa Bloomberg Intelligence (BI), evropski automobilski sektor mogao bi ostvariti povećanje zarade od 4 milijarde eura, zahvaljujući smanjenju carina na vozila sa 27,5% na 15%.

Međutim, njemačke firme očekuju znatne troškove.  Handelsblatt procjenjuje da će ih nove carine koštati dodatnih 6,5 milijardi eura.

Šta je Brisel mogao bolje uraditi?

Uprkos izbjegavanju trgovinskog rata, Brisel se suočava s kritikama zbog toga što od Washingtona nije uspio izvući značajnije ustupke.

Analitičari smatraju da je EU propustila ključnu priliku da osigura uzajamno smanjenje carina na vrijednu robu evropskog izvoza — uključujući vino, alkoholna pića i luksuzne proizvode.

Neki sugerišu da su ograničenja za američke tehnološke gigante i finansijske institucije mogla natjerati Trumpa da dodatno smanji carine na automobile i farmaceutske proizvode.

Kritičari također ističu da je Brisel prerano odustao od kontramjera, čime je oslabio svoj pregovarački položaj.

Drugi ukazuju na to da lideri EU nisu iskoristili unutrašnju političku dinamiku u SAD — poput ciljanog udara na izvoz iz republikanskih uporišta ili poticanja američkih kompanija da lobiraju iznutra, među pripadnicima Trumpove administracije.

Unutrašnje podjele unutar EU, posebno stavovi Mađarske, dodatno su oslabili poziciju Brisela.

Istovremeno, Trumpove nepredvidive taktičke igre i agresivne prijetnje carinama držale su evropske pregovarače u stalnoj defanzivi.

Šta slijedi?

Sporazum je preliminarni okvir, a ne sveobuhvatan dogovor. U narednim mjesecima, pregovarači iz Brisela i Washingtona izradit će detaljan tekst i odrediti datum stupanja na snagu carina od 15%.

S obzirom na Trumpovu sklonost ka projeni u posljednjoj minuti, što je viđeno u trgovinskim pregovorima sa Japanom, EU mora biti spremna na moguće izmjene.

Sporazum mora odobriti Vijeće EU. On mora proći i kroz parlamentarnu proceduru i kontrolu u Evropskom parlamentu, što će vjerovatno trajati nekoliko sedmica.

Istovremeno, Trumpova administracija u SAD-u suočava se s gotovo deset tužbi, koje osporavaju zakonitost njegove carinske politike, tvrdeći da Trump nema ovlasti poput Kongresa da ih samostalno uvodi. Ako neka od tužbi bude uspješna, carine bi mogle biti poništene, što bi izazvalo nove pregovore.

Ključne carine i dalje su neriješene. Brisel traži izuzeća za vino i alkoholna pića — što je posebno važno za Francusku i Italiju. Niže carine na farmaceutske proizvode i poluprovodnike također su predmet pregovora.

Na kraju, obećanje EU da će olakšati bescarinske barijere poput regulatornih komplikacija i poreza na dodatnu vrijednost (PDV), zahtijevat će pažljive pregovore kako bi se sve uskladilo sa postojećim EU standardima.