Tragovi rata u Iranu: Ekološka šteta još bez procjene

Koliko je raketa i bombi ispaljeno na iranska nuklearna i vojna postrojenja tokom dvanaest dana, još uvijek nije poznato. Samo u nedjelju, 22. juna, prema izvještajima, pogodilo je 14 bombi za probijanje bunkera, svaka teška po 13.600 kilograma, kao i 30 krstarećih raketa tipa Tomahavk, ciljeve u nuklearnim postrojenjima Fordo, Isfahan i Natans.

Prema riječima Gaukhar Muhadžanove iz Bečkog centra za razoružanje i neširenje oružja, stvarne razmjere štete i dalje su nepoznate.

U razgovoru za DW 23. juna izjavila je da Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) još uvijek nije mogla u potpunosti da verifikuje posljedice napada, posebno na podzemno postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Fordou. „Na satelitskim snimcima vidimo određena oštećenja, ali stvarni obim i troškovi nam nisu poznati.“

IAEA polazi od toga da postoji radioaktivna i hemijska kontaminacija na više lokacija. U podzemnom postrojenju, hiljade centrifuga mogle su biti oštećene usljed iznenadnog nestanka struje. Centrifuge rade sa visoko reaktivnim uranijum-heksafluoridom (UF6).

Iako izvan postrojenja još uvijek nisu izmjereni povišeni nivoi zračenja, moguće curenje ovih supstanci nosi ozbiljne zdravstvene i ekološke rizike. Inspektori IAEA trenutno nemaju pristup pogođenim nuklearnim postrojenjima.

Hemijsko zagađenje i dugoročni rizici po životnu sredinu

„Mnogo toga ne znamo, i upravo je to najveći problem“, priznaje ekološki stručnjak Rozbeh Eskandari u razgovoru za DW. Eskandari, koji živi u Kanadi, jedan je od nezavisnih stručnjaka koji godinama istražuju zagađenje životne sredine u Iranu. „Nadležni u Iranu stalno tvrde da je sve pod kontrolom. Ali ni sada gotovo da nema nikakvih informacija o mogućim ekološkim opasnostima – čak ni za ljude koji žive u neposrednoj blizini ciljeva napada.“

Eskandari takođe ukazuje na snažnu eksploziju koja se krajem aprila dogodila u luci Bandar Abas na jugu Irana. Dim koji je nastao sagorijevanjem hemikalija oslobodio je velike količine čađi, azotnih oksida (NOx), sumpor-dioksida (SO₂) i drugih zagađivača, što je tokom više dana značajno pogoršalo kvalitet vazduha u okolnim oblastima. Slični oblaci dima mogli su se vidjeti i nakon napada izraelske vojske na neka raketna postrojenja u Iranu, na video snimcima koji su kružili društvenim mrežama.

„Ovi zagađivači kontaminiraju zemljište. Zagađenje tla u vojnim sukobima spada među najteže, ali i najčešće zanemarene posljedice rata po životnu sredinu“, objašnjava Eskandari dalje. Štetne supstance često ostaju decenijama u gornjim slojevima tla i narušavaju njegov kvalitet – što se posebno ogleda u gubitku plodnosti i sposobnosti za prirodnu regeneraciju.

Sjećanje na iransko-irački rat

U Iranu su takve dugoročne posljedice već poznate iz osmogodišnjeg rata sa Irakom (1980–1988). Provincije Huzestan, Ilam i Kermanšah na zapadu i jugozapadu zemlje, uz granicu sa Irakom, tada su bile najteže pogođene.

Huzestan, sa svojim važnim rafinerijama nafte i industrijskim postrojenjima, bio je masovno bombardovan. Upotreba teških vojnih vozila dovela je do oslobađanja teških metala i otrovnih ostataka. Mnoge nekada plodne njive postale su neupotrebljive za poljoprivredu. Studije lokalnih univerziteta takođe pokazuju povećanu stopu oboljenja od raka, respiratornih bolesti i problema sa kožom.

Ekološko razaranje, u kombinaciji sa hroničnim lošim upravljanjem političkog sistema i sve izraženijim klimatskim promjenama – poput sve češćih toplotnih talasa – imalo je direktne društvene posljedice koje se osjećaju i danas.

Prema posljednjim dostupnim zvaničnim statistikama, na primjer, provincija Huzestan bilježi najvišu stopu iseljavanja od svih iranskih provincija u posljednjih 20 godina. U tom regionu se nalaze gradovi poput Šuša – jednog od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svetu i nekadašnje prestonice antičkog Elamskog carstva (od 4. do 1. milenijuma p.n.e.) – kao i Šuštar, sa svojim sofisticiranim antičkim sistemom za navodnjavanje, koji je od 2009. godine pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska baština. Broj stanovnika u tim gradovima opada već godinama.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku