10 godina od avionske nesreće u Smolensku
10. april 2020
Zbog trenutne pandemije korona virusa, izostalo je veliko oblježavanje godišnjice od avionske katastrofe. Samo je rođeni brat preminulog predsjednika, koji je šef vladajuće poljske partije Pravo i pravda (PiS), Jaroslav Kačinski, sa premijerom Poljske Mateušom Moravickim i uskim krugom zvaničnika u Varšavi položio vijenac na spomenik žrtvama nesreće.
Dvostruka tragedija
Tog 10. aprila 2010. godine, visoki predstavnici Poljske, uključujući šefa države Leha Kačinjskog, rukovodstvo oružanih snaga, političare, sveštenike i druge zvaničnike, zaputili su se predsjedničkom avionom za Katin, blizu Smolenska u Rusiji. Povod odlaska je bilo odavanje pomena žrtvama masakra u Katinu. Tačno 70 godina ranije, 1940. godine, sovjetska tajna služba NKVD ubila je 22.000 predstavnika poljske elite. Među njima je bio i varšavski državni tužilac Boleslav Skapski.
Na isti dan, 70 godina kasnije, njegov sin Andrej Sariuš-Skapski, šef Udruženja žrtava Katina, sjedio je u predsjedničkom avionu koji se srušio dok je prilazio bivšem vojnom aerodromu u Smolensku. Sam aerodrom je bio u ruševnom stanju. Za Andrejevu kćerku, Izabelu Sariuš-Skapsku, 10. april je poseban dan sjećanja, kako na ubijenog dedu, tako i na oca koji je poginuo u toj avionskoj nesreći.
Politizovana nacionalna trauma
Od svog oca Andreja, Izabela je naslijedila veliku posvećenost održavanju sjećanja na žrtve iz Katina. Nakon očeve smrti, 56-godišnja književnica izabrana je za predsjednicu Udruženja žrtava iz Katina. Teško joj je da prihvati da se avionska nesreća sve više politizuje u poljskom društvu. Ona to naziva „mitom" savremene Poljske. Ljudi su se podijelili u dvije grupe. „Ova podjela je proizašla iz politike i prodrla u našu svakodnevicu. Ona je naša politička i ideološka tačka preloma. Da li vjerujete u ruski atentat u Smolensku i da li ste pristalica konzervativne partije Kačinskog ili ste liberalnog opredjeljenja i vjerujete da je to bila nesreća?", kaže Skapska.
Uzroci avionske nesreće
Kada se predsjednički avion, Tupolev 154M, približavao aerodromu Smolensk maglovitog jutra 10. aprila 2010., ruski kontrolori leta savjetovali su poljskog pilota da ne slijeće. Nakon toga, ipak mu daju dozvolu za slijetanje. Savremeni navigacioni sistem za slijetanje aviona, takozvani instrumentalni prilaz (ILS), koji usmjerava pilote u slijetanju tokom vremenskih nepogoda, nije postojao u Smolensku u to vrijeme. Piloti su imali samo informacije o visini, koje su pritom bile netačne. Po gustoj magli, avion je lijevim krilom krenuo da kida krošnje drveća pored piste za slijetanje, a zatim se prevrnuo, srušio i zapalio, što je istog momenta dovelo do pogibije svih putnika i članova posade.
U svom izvještaju iz 2011. godine, poljska Komisija za istraživanje avionskih nesreća ukazala je na greške kako dvojice poljskih pilota, tako i ruskih kontrolora leta, ali i na razrušeno stanje ruskog aerodroma i loše vremenske uslove kao uzrok katastrofe. Ali konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS), koji je na vlasti od 2015. godine, dovodi u pitanje ovaj izvještaj i podržava teoriju mogućeg ruskog atentata, kao uzroka nesreće. Pored toga, ova partija pokušava da za nesreću odgovornost prebaci na bivšeg liberalnog premijera Poljske, Donalda Taska (2007-2015).
Posljednjih godina bilo je pokušaja da se dokaže kako su u avionu postojali tragovi eksploziva, kao i da se pri nesreći čula eksplozija. Godine 2016. osnovan je Istražni odbor koji treba da obavi nove analize. Kako navodi bivši poljski ministar odbrane, Antonije Macierevič, izveštaj iz 2011. godine sadrži falsifikovane dokumente i prikrivanje važnih dokaza. U tom cilju, novi Istražni odbor namjerava da predstavi izvještaj koji bi trebalo da obnovi istrage vojnog tužilaštva, koji ovaj proces odugovlači dugi niz godina.
Lična trauma Kačinskog
Novu istragu najviše gura šef vladajuće stranke Jaorslav Kačinski, brat blizanac poginulog poljskog predsjednika Leha Kačinskog. „Krajnje je vreme da se priloži izveštaj sudu koji će biti od koristi za parnicu", izjavio je on u intervjuu za privatnu radio stanicu RMF FM. Kačinski još uvek ne shvata zašto se katastrofa dogodila. „Nakon deset godina, svaki dan razmišljam o svom bratu i pitam se zašto se to dogodilo. Nemam odgovor na ovo pitanje".
Kad god vladajuća stranka PiS spomene mogućnost ruskog atentataili kada Kačinski govori o postojanju „velikog režisera" katastrofe, u Poljskoj se probude teorije zavjere. Prema različitim istraživanjima posljednjih godina, skoro svaki treći Poljak vjeruje u atentat, a još veći broj njih ne isključuje ovakvu mogućnost.
Traže se jednostavna objašnjenja
Veoma je lako širiti bilo kakve teorije zavjere kada je u pitanju Rusija, kaže Izabela Sariuš-Skapska. „Čim neko tvrdi da je to bio ruski atentat, mnogi ljudi odmah povjeruju u to, jer svaki Poljak zna koliko su Rusi ‘zli‘. To su naučili još iz školskih udžbenika".
„Imena naših pokojnika će biti zaboravljena, ali teorije zavjere će ostati. One već žive sopstveni život", kaže Sariuš-Skapska i dodaje: „Potrebna su nam pojednostavljena objašnjenja za događaje koje je teško razumjeti".
Odnosi Poljske i Rusije su već decenijama izuzetno narušeni zločinima ruske tajne službe NKVD-a i cjelokupnim periodom komunizma. Posljednjih godina antipoljski nastupi ruskog predsednika Vladimira Putina izazivaju bijes među Poljacima, poput onog iz decembra 2019., kada je govorio o poljskom antisemitizmu. Činjenica da olupina Tupoljeva 154M nakon pada u Smolensku još uvek nije vraćena u Poljsku, takođe ulijeva nepovjerenje u Rusiju.