Sve više Turaka postaju Nijemci: Zašto?

Njemačka postaje sve atraktivnija za osobe turskog porijekla – bilo za život, studiranje ili rad. Prema podacima portala Statista, tokom 2024. godine 22.525 turskih državljana dobilo je njemačko državljanstvo – što predstavlja porast od oko 110 posto u poređenju s prethodnom godinom. Po broju novih državljanstava, Turska se tako našla na drugom mjestu, odmah iza Sirije.

I Alaz Sümer odlučio se za njemački pasoš. U Njemačku je došao prije osam godina radi master studija. Danas ovaj pravnik radi za jednu nevladinu organizaciju u Berlinu i doktorira iz oblasti ustavnog prava.

U razgovoru za DW kaže da je cilj svakog migranta državljanstvo – ako ništa onda iz praktičnih razloga. „U suprotnom, stalno se morate suočavati s birokratijom – a ona je ovdje zaista vrlo stroga. Već i sama dozvola boravka može predstavljati torturu."

Burak Keceli, informatičar, koji je završio studij na renomiranom Istanbulskom univerziteti Bogazici, u Njemačku je došao 2016. godine. Nakon nekoliko godina boravka i rada u privatnom sektoru, i dalje živi u Berlinu. „Godinama živim u Njemačkoj i govorim tečno njemački jezik. Nakon toliko vremena želio sam i politički participirati. Njemački pasoš bio mi je važan i zbog putovanja– za mnoge zemlje sada mi ne treba viza."

Prema navodima Global Passport Indexa za 2025. godinu, njemački pasoš je na petom mjestu u svijetu – iza Ujedinjenih Arapskih Emirata, Španije, Singapura i Francuske. Sa njemačkim pasošem moguće je putovati bez vize u 122 zemlje, dok je s turskim to moguće u samo 69.

Dvostruko državljanstvo kao važan podsticaj

Reforma zakona o državljanstvu iz juna 2024. vjerovatno je također doprinijela velikom porastu broja zahtjeva za sticanje njemačkog državljanstva. Za mnoge doseljenike mogućnost zadržavanja starog državljanstva bila je odlučujući razlog da podnesu molbu za njemački pasoš. I Alaz Sümer nije želio da se odrekne turskog pasoša: „Nisam želio da izgubim biračko pravo", kaže. Turski pasoš nudi i određene prednosti za putovanja u zemlje, s kojima Turska ima bliske odnose – prednosti koje njemački pasoš nema.

I Burak Keceli ima dvostruko državljanstvo. Mogućnost dvostrukog državljanstva opisuje kao „vrlo pozitivnu". Kaže da bi vjerovatno uzeo njemačko državljanstvo čak i bez te opcije.

Bivša vlada tzv. semafor-koalicije (SPD-Zeleni-FDP) smanjila je period neophodan za sticanje državljanstva sa osam na pet godina. Oni, koji su pokazali da su se posebno brzo integrisali, mogli su dobiti njemačko državljanstvo već nakon tri godine. Međutim, nova vlada CDU/CSU i SPD ukinula je tu mogućnost u maju.

I dalje je, međutim, moguće zadržati izvorno državljanstvo – pravo koje je posebno važno mnogim ljudima migrantskog porijekla koji žive u Njemačkoj.

Do nedavno je – osim za državljane EU i Švicarske – bilo obavezno odreći se prethodnog državljanstva. Mnogi su zbog toga odustajali od njemačkog pasoša, jer su imali emocionalne, porodične ili ekonomske veze sa zemljom porijekla. U Njemačkoj trenutno živi više od tri miliona ljudi turskog porijekla.

Politički pritisak i inflacija: situacija u Turskoj

Politička, društvena i ekonomska situacija u Turskoj također je igrala ključnu ulogu u odluci mnogih da se naturalizuju. „Želio sam biti akademik ali da zadržim svoja građanska prava i slobode", kaže Sümer. „Međutim, imao sam osjećaj da to u Turskoj nije moguće . Kako se situacija pogoršavala, ostao sam u Njemačkoj."

Keceli dodaje: „U Turskoj ne bih mogao voditi ugodan život. I da sam se odlučio za neku drugu zemlju, vjerovatno bih uzeo njeno državljanstvo."

Politički pritisak u Turskoj godinama raste. Organizacije za ljudska prava redovno izvještavaju o kršenjima slobode mišljenja i medija. Hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua u martu izazvalo je šok zbog ovako radikalnog poteza Erdoganove vlade. Imamoglu je bio glavni kandidat opozicije za predsjedničke izbore i potencijalni Erdoganov nasljednik.

Uz to, Turska je već godinama u teškoj ekonomskoj krizi: 2015. godine za jedan euro trebalo je izdvojiti oko 2,3 turske lire. Danas za jedan euro dobijete oko 45,56 lira.

„Domovina" ostaje Turska

Uprkos državljanstva i godina provedenih u Njemačkoj, mnogi ljudi turskog porijekla se i dalje osjećaju dijelom turske kulture – i Tursku nazivaju svojom domovinom.

„Njemačka sa sticanjem njenog državljanstva nije postala moja domovina. Ne bih se mogao nazvao Nijemcem. Čak i kad bih to učinio – Nijemci bi se smijali, s pravom", kaže Sümer.

Keceli slično razmišlja: „U Turskoj su još uvijek moji najmiliji. Ta veza nikada nije prekinuta. I dalje ću redovno putovati tamo-vamo. Iako više ne pratim sve šta se tamo dešava – tursku muziku još uvijek slušam. Tursku i dalje smatram svojom domovinom. U Njemačkoj se ne osjećam baš kao kod kuće."

Nedovoljno „njemački"?

Sümer naglašava da mu se život u Njemačkoj „uglavnom sviđa", ali se ne osjeća istinski društveno prihvaćenim. „Ne vjerujem da čovjek automatski bude prihvaćen sticanjem njemačkog državljanstva – kod mene to nije bio slučaj."

Opisuje iskustva, koja dijeli s mnogim ljudima stranog porijekla. „Osjećam se bliže Turskoj nego Njemačkoj. Jasno mi je da sam Nijemac samo na papiru. Čak i ako živite po njemačkim standardima i prilagodite se – vi ovdje ostajete migrant."

Sümer izvještava i o diskriminaciji u svakodnevici. Nakon što je stekao njemačko državljanstvo, tražio je stan, ali nije dobijao odgovore na online prijave sa svojim imenom. Tek kada je promijenio prezime, dobio je odgovore. „Ako tvoje ime nije njemačko, ni njemački pasoš ti ne pomaže", kaže ovaj Turčin s njemačkim pasošem.