Sud pravde u Hagu: Klima je ljudsko pravo

„Čisto, zdravo i održivo okruženje" je ljudsko pravo izjavio je Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu u svom savjetodavnom mišljenju, te da neuspjeh u zaštiti planete odposljedica klimatskih promjenamože predstavljati kršenje međunarodnog prava.

Najviši sud Ujedinjenih nacija izjavio je u srijedu (23.7.) da se klima mora zaštititi za „sadašnje i buduće generacije“.

Čitajući presudu, predsjednik ICJ-a Judži Ivasava rekao je da su „emisije gasova staklene bašte nedvosmisleno uzrokovane ljudskim aktivnostima i imaju prekogranične efekte“ sa dalekosežnim posljedicama. Te posljedice, rekao je, „naglašavaju hitnu i egzistencijalnu prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene“.

Ivasava je takođe rekao da države imaju dužnost da sarađuju u sprečavanju štete izazvane klimatskim promjenama i da moraju obezbijediti da njihovi nacionalni klimatski ciljevi predstavljaju najviši mogući nivo ambicije.

Reagujući na odluku, Višal Prasad, direktor organizacije Studenti pacifičkih ostrva u borbi protiv klimatskih promjena, pozdravio je presudu kao „spasonosnu liniju“ za pacifičke zajednice koje se suočavaju s nekim od najgorih posljedica klimatskih promjena.

„Danas su najmanje zemlje svijeta ispisale istoriju. Odluka ICJ-a nas približava svijetu u kojem vlade više ne mogu zatvarati oči pred svojim pravnim obavezama“, rekao je.

Bivša visoka komesarka UN-a za ljudska prava Meri Robinson dodala je da je sud čovječanstvu dao „moćan novi alat za zaštitu ljudi od razornih posljedica klimatskih promjena“.

„Ovo je dar Pacifika i mladih svijeta globalnoj zajednici, pravna prekretnica koja može ubrzati put ka sigurnijoj i pravednijoj budućnosti“, rekla je Robinson, koja je i članica grupe The Elders, nezavisne grupe svjetskih lidera koji rade na pravdi i zdravoj planeti.

Najveći slučaj u istoriji ICJ-a

Slučaj je započeo nakon što su studenti iz pacifičkih ostrvskih država lobirali kod vlada da zatraže pravno pojašnjenje. U decembru je sud saslušao svjedočenja iz skoro 100 zemalja i 12 međunarodnih organizacija. Tada je premijer Antigve i Barbude Gaston Braun rekao sudijama da porast nivoa mora izazvan „nekontrolisanim emisijama štetnih gasova" nagriza obale ostrva i „guta zemlju koja je vitalna za našu zemlju".

Karipski arhipelag erodira zbog porasta nivoa mora i suočava se s intenzivnijim olujama koje su posljedice zagrijavanja planete.

Takođe, tokom decembarskih saslušanja, zemlje sa velikim emisijama, poput Sjedinjenih Američkih Država, tvrdile su da postojeći UN sporazumi — prvenstveno Pariški sporazum iz 2015. — već pružaju pravne obaveze za djelovanje u cilju usporavanja klimatskih promjena.

No, stručnjaci kažu da Pariški sporazum nikada nije bio zamišljen da definiše sve zakone u vezi s klimatskim promjenama.

Džoi Čauduri, viša pravnica u Centru za međunarodno pravo zaštite životne sredine, rekla je za DW da obim klimatskih promjena znači da postoji prostor za mnogo različitih zakona.

„Klimatski sporazumi ostaju veoma važni, ali nisu jedini u igri", rekla je za DW.

„Signal za kraj ere praznih obećanja“

U podnošenju slučaja sudu, pacifička Republika Vanuatu je takođe zatražila pojašnjenje o pravnim posljedicama za zemlje koje ne ispune svoje obaveze u vezi sa smanjenjem emisija.

Neki stručnjaci su rekli da zemlje i regije koje su kumulativno emitovale najviše CO2 — uključujući SAD, Kinu, Rusiju i Evropsku uniju — snose najveću odgovornost za globalno zagrijavanje.

Siromašnije zemlje, naime već dugo pozivaju bogatije nacije da plate za štetu izazvanu ekstremnim vremenskim uslovima povezanim s emisijama gasova koje zagrijavaju planetu. Mnoge od tih manje bogatih država suočavaju se sa najgorim posljedicama klimatskih promjena, iako su najmanje doprinijele krizi.

ICJ je u svom savjetodavnom mišljenju upozorio da će se „negativni uticaji i gubici i štete povećavati sa svakim dodatnim stepenom globalnog zagrijavanja“.

Jasno je navedeno da zemlje moraju ispuniti svoje klimatske obaveze ili se suočiti s mogućnošću da pogođene nacije traže odštetu putem pravnih postupaka.

Fond za gubitke i štete uspostavljen je na UN klimatskim pregovorima prije dvije godine u Dubaiju, ali se do sada u fond slilo samo oko 700 miliona dolara – i to samo u obećanjima. To je daleko manje od stotina milijardi dolara koliko stručnjaci procjenjuju da bi klimatske promjene mogle koštati do 2030. godine.

„U svojoj suštini, ovaj slučaj se tiče pozivanja na odgovornost. To je signal za kraj ere praznih obećanja“, dodala je Čauduri.

Presuda ICJ-a mogla bi uticati na klimatske parnice

Savjetodavno mišljenje ICJ-a jedno je od tri koja su u posljednjim mjesecima izdata u vezi s obavezama država u pogledu klimatske akcije.

Ranije ovog mjeseca, Interamerički sud za ljudska prava izdao je savjetodavno mišljenje kojim se potvrđuju obaveze država da štite ljudska prava građana obezbjeđivanjem zdravog okruženja i stabilne klime.

Iako savjetodavna mišljenja nisu pravno obavezujuća, ona imaju značajnu pravnu težinu i moralni autoritet.

Jedan od mogućih uticaja mogao bi biti na parnice koje se vode protiv vlada i kompanija zbog klimatskih posljedica. Do sada se vodi oko 3.000 procesa u skoro 60 zemalja. Džoana Secer, istraživačica na Grentam institutu pri Londonskoj školi ekonomije, rekla je da savjetodavno mišljenje predstavlja „prekretnicu“ za parnične procese.

„Njegovo autoritativno tumačenje pravnih obaveza država poslužiće kao ključni alat za domaće sudove, tužioce i aktiviste koji nastoje da pozovu vlade na odgovornost“, rekla je.

Govoreći uoči presude u srijedu, Čauduri je takođe rekla da bi savjetodavno mišljenje moglo imati dalekosežne posljedice za klimatske pregovore na konferenciji o klimi u Brazilu (COP30) u novembru. To bi moglo značiti da „nije sve predmet pregovora“, jer su neke stvari sada jasno pravno definisane.

„Veoma se nadamo da će ova jasnoća pružiti vrlo jasan pravni nacrt koji bi omogućio državama i onima koji su najviše pogođeni na prvoj liniji da pozovu zagađivače na odgovornost za ponašanje koje narušava klimu i da osiguraju pravnu zaštitu i reparacije", rekla je.

Lucia Schulten je doprinijela izvještavanju iz Međunarodnog suda pravde u Hagu.

Urednica: Tamsin Volker