Stroga pravila pri izboru pape

Još ovog vikenda su dimnjačari postavili dimnjak na krov iznad Sikstinske kapele - inače on uopće ne postoji, i nije ni potreban: već odavno se papine odaje griju drugačije. Ali kroz njega će svijet saznati, jesu li se kardinali složili, tko će biti novi papa.

Umjesto mnoštva turista koji se dive tamošnjim freskama, u ovim danima je to možda najekskluzivnije mjesto koje postoji i gdje smiju ući samo ovlašteni za izborpoglavara Katoličke crkve.

Čitava procedura slijedi stroga pravila, makar su se ona mijenjala u dva milenija staroj povijesti Crkve: prvog nasljednika sv. Petra su birali ne samo svećenici, nego i vjernici. Već stoljećima postupak slijedi određenu proceduru, makar je ona točno određena tek "nedavno" - prije jedva tridesetak godina.

Detaljna pravila razmjerno "nova"

Jer tek papa Ivan Pavao II. je 1996. objavio apostolsku konstituciju, kako će točno kardinali mlađi od 80 godina birati papu. Taj spis izaziva divljenje i crkvenog povjesničara iz Augsburga Jörga Ernestia: "Niti jedan drugi dokument u povijesti papinstva nije toliko detaljan i temeljit u slučaju sedisvakancije ("prazne Stolice") kao onaj Ivana Pavla II." Čini se kako je Wojtyla - a prste je tu svakako imao i njegov šef kongregacije za nauk vjere, Ratzinger - "želio uzeti u obzir sve moguće situacije i spriječiti sve poteškoće."

No i ta su pravila tu - da se krše. U toj odredbi piše kako "maksimalan broj kardinala s pravom glasa ne smije prelaziti 120", ali to je nadležnost budućih papa, koliko će kardinala imenovati. Za pape Franje ih je u jednom trenutku bilo čak 140 mlađih od 80 godina, sad ih je samo 135.  

Ali ta detaljna pravila određuju postupak čak i slučajevima kao što je najstariji kardinal Vinko Puljić: on zbog bolesti isprva uopće nije htio doći u Vatikan, ali je ipak došao - ali ne mora sjediti u Sikstinskoj kapeli kao svi ostali, nego će ga u svakom izbornom krugu posjetiti Infirmarii, "komisija" od tri kardinala koji će uzeti njegovu izbornu ceduljicu.

Ipak nije sve jasno

Naravno da je bitno kompliciranije ako neki kardinal sjedi u zatvoru. To se na žalost moglo dogoditi čak i jednom od samo tri kardinala iz Njemačke, ne zbog nekakvog vjerskog progona nego zbog optužbe za krivokletstvo. Jer kardinal iz Kölna, Rainer Maria Woelki je pred sudom dao lažnu izjavu u jednom slučaju spolnog zlostavljanja crkvenog službenika, ali postupak je ovog tjedna obustavljen nakon što je njemački kardinal platio 26 tisuća eura globe.

No zbrka je moguća čak i uz tako detaljna pravila: nedugo prije konklave se utvrdilo kako su dva kardinala iz Afrike zapravo mlađa nego što se vjerovalo i kako su ipak mlađi od 80 godina. To je naravno moguće sa ne baš primjernom dokumentacijom rodnih listova u bivšim kolonijama, ali jedan od njih je ipak ostao kod kuće.

Zatvoreno društvo

Najviše se zapravo zna o tajnovitosti čitavog postupka izbora pape: to je poznato i iz romana Roberta Harrisa "Konklava" i filma koji je po njemu snimljen, a današnje mjere daleko prelaze i od Ivana Pavla II. propisanu zabranu komunikacije kardinala u konklavi "preko telefona ili radija" sa svijetom izvan Sikstine. Ne samo da su isključene kamere za nadzor, čak i zvučnici u prostoru konklave, nego su tu i uređaji za ometanje signala, čak su i prozori ojačani kako se laserskim uređajima ne bi moglo prisluškivati što se dešava u kapeli. 

Sam postupak izbora je u romanu prilično točno opisan: u svakom izbornom krugu kardinali pišu ime na ceduljicu, ona se glasno čita i provjerava od više dostojanstvenika koji predsjedaju brojanjem jer se nakon toga sve izborne ceduljice bacaju u vatru - i sagorijevaju crnim dimom, dakle nitko nije izabran. Nekakvih popisa nema, zapravo se ne potiče niti razgovor među kardinalima, koga bi mogli birati u sljedećem krugu.

Jer izbor papese smatra božanskim nadahnućem kardinala koji sudjeluju u izboru. To svjedoči i spomenuti kardinal Woelki koji je sudjelovao već i u izboru pape Franje: "Sve je to velika bogoslužna svečanost, duhovni događaj" gdje se izbor pape izmjenjuje tek zajedničkom molitvom za pomoć Duha Svetog odabrati "pravog".

Vjerojatno prije vikenda...

Prvi krug izbora će biti održan već ove srijede nakon svečanog početka konklave. Od sutra je određeno da može biti četiri izborna kruga, dva prije i dva poslije podne. Petog dana - to je u ovom slučaju nedjelja, je predviđena stanka, ali u ponedjeljak se može nastaviti - ako bude potrebno.

Jer u dalekoj prošlosti je bilo konklava koje su trajale tjednima, no to već odavno nije tako. U posljednjim konklavama, 2005. i 2013. se bijeli dim zavijorio već uvečer drugog dana u izboru Benedikta XVI. i Franje, kod Ivana Pavla II. je to bilo tek trećeg dana. Duže od toga, ali ipak samo četiri dana je bilo potrebno tek 1958. kad je izabran Ivan XIII.

Nakon toga tajnovitosti više nema: u dvorani pred balkonom nad trgom Vatikana novog papu čekaju tri bijele odore - malena, srednja i velika, ali i dovoljno "ziherica" (puntapeta) kako bi novi papa nekako izgledao kad se pojavi pred okupljenim pukom i kamerama. A nakon toga se čuje i ono glasovito: Habemus Papam, imamo papu. Ali tko će to biti...

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu