Srebrenica: Opomena i za Njemačku

„Čak i 30 godina nakon genocida, prema podacima Instituta za nestale u Bosni i Hercegovini (INOBIH), oko 1.000 osoba iz Srebrenice još uvijek nije pronađeno i identificirano. To je prvenstveno zato, što su prvobitne masovne grobnice srpske jedinice naknadno otvarale. One su tijela rasporedile u brojne nove (sekundarne – op. red.) masovne grobnice, ponekad na udaljenim lokacijama. To je pokušaj prikrivanja tragova masovnih ubojstava", piše MDR u tekstu pod naslovom „Srebrenica: Opomena i za Njemačku".

MDR, koji je dio njemačkog javnog radio-televizijskog servisa, dalje piše kako potragu za posmrtnim ostacima nestalih osoba otežava i negiranje genocida nad Bošnjacima. „U tome sudjeluje dio bosansko-srpskog stanovništva i institucija, ali prije svega političari poput predsjednika Republike Srpske,Milorada Dodika. U mnogim slučajevima počinjeni zločini se čak slave kao herojska djela", piše MDR.

MDR donosi životnu priču Sejfudina Dizdarevića, kojeg su početkom devedesetih roditelji, kao 15-godišnjaka, da bi ga zaštitili od rata, poslali u Duesseldorf, gdje i danas živi. Autor teksta ocjenjuje da nisu samo problem negiranje i trivijalizacija genocida.

„Dizdarević je zabrinut što Njemačka jedva da je svjesna kako desničarski teroristi širom svijeta veličaju zločine srpskih nacionalista nad Bosancima. Tokom proteklih 15 godina, kaže on, islamofobni teroristi Anders Breivik u Norveškoj i Brenton Tarrant na Novom Zelandu pozivali su se na genocid u Bosni. Dizdarević također razmišlja o slučaju koji su RTL-ovi novinari dokumentirali prije nekoliko mjeseci tokom istraživanja o desničarsko- ekstremističkom Identitarnom pokretu u Austriji. Tamo je, kaže on, "Njemica iz krugova AfD-a rekla da želi "Srebrenicu 2.0" za Njemačku, tj. masovno ubojstvo muslimana u Saveznoj Republici", piše MDR. 

DFL: „Sjećanje ovisi od etničkog porijekla"

Deutschlandfunk u svom tekstu o 30 godina genocida u Srebrenici također piše o negiranju genocida.

„U Bosni i Hercegovini sjećanje na ratne zločine izuzetno ovisi o etničkom porijeklu", ocjenjuje Deutschlandfunk.

„Trideset godina kasnije, genocid u Srebrenici ima dalekosežne posljedice za bosansko društvo. Sjećanje na događaje iz jula 1995. podijeljeno je po etničkim linijama. To komplicira suživot i pomirenje. Sukobljene su dvije suprotstavljene perspektive", piše Deutschlandfunk.

„Dok Srbi i Bošnjaci doduše mogu živjeti jedni pored drugih u svakodnevnom životu, tema Srebrenice često je tabu. Čim se ona pokrene, Srbi se često osjećaju optuženo, neki refleksno ukazuju na vlastite žrtve rata. Otvorena razmjena mišljenja i razgovori o onom što su preživjeli gotovo su nemogući", piše Deutschlandfunk. 

Zloupotreba pojma

Austrijski Standard ukazuje na međunarodnu konferenciju, održanu u Sarajevu, na kojoj se govorilo o genocidu. U tekstu pod naslovom „30 godina nakon genocida u Srebrenici pojam genocida se još uvijek zloupotrebljava". 

Na konferenciji je učestvovao australijski istoričar Dirk Moses, koji je u svom predavanju govorio o temeljnom problemu pojma genocid, koji je povezan s povijesnim uvjetima u kojima je formuliran.

„Arhitekti poslijeratnog poretka razlikovali su oružani sukob i genocid, tj. motiv za poraz neprijatelja i namjeru uništenja naroda, objašnjava Moses. Konvencija Ujedinjenih naroda o genocidu iz 1948. stoga je razlikovala ratove za uništenje ili ratove za raseljavanje, u kojima se jedno stanovništvo zamjenjuje drugim, od genocida kao pravne kategorije", piše Standard.

„O genocidu je riječ samo kada postoji namjera uništenja, u cijelosti ili djelomično, etničke ili vjerske grupe. Stoga, ako država tvrdi da djeluje iz političko-strateških razloga, može izbjeći podvrgavanje Konvenciji o genocidu. Međutim, Moses smatra ovu razliku "mitskom" i "zbunjujućom". On tvrdi da pravni pristup nije u skladu sa stvarnošću, tvrdeći da je u Bosni i Hercegovini, na primjer, rat za raseljavanje Muslimana postojao još prije genocida u julu 1995. godine", piše Standard.

Činjenica je da je u BiH 1992. godine, ubijeno i raseljeno više ljudi samo zbog svog muslimanskog identiteta nego u godini kada je počinjen genocid, zaključuje Standard.