Srbija: Šta očekivati od vidovdanskog protesta?

Beogradske ulice dugo će pamtiti 15. mart, kada se u srbijansku prijestolnicu slilo više od 300.000 demonstranata. Poznavaoci prilika ocijenili su taj protest kao najveći u srbijanskoj historiji, a mnogi su se, zbog prevelikih očekivanja da će on donijeti nešto revolucionarno, vratili kućama razočarani.

Tri mjeseca kasnije, porukom „Gužva je u gradu? Biće još gužve“, studenti su ponovo podgrijali nade dijela stanovništva koje se mjesecima unazad bori za promjene. Vidovdan, 28. juni, novi je datum ka kojem su uprte oči cjelokupne srbijanske javnosti.

„Još jedno prebrojavanje snaga“

Politički analitičar Viktor Stamenković ocijenio je najavljeni protest kao „još jedno prebrojavanje snaga“ i „dobar pokazatelj da li je energija i snaga studentskih protesta utihnula“.

„Već duže vrijeme postoji zatišje, a vjerovatno i zamor kod ljudi. Studenti sada žele revitalizirati energiju ovog protesta, koji u kontinuitetu traje od kraja prošle godine. Teško je očekivati da se ponovi masovnost prošlog protesta, ali je za studente sigurno bitno da broj ljudi bude približan.“

Na pitanje zašto su kao datum novog protesta odabrali baš Vidovdan, Stamenković ističe za **DW** da je i to dio važnog procesa koji su studenti započeli.

„Vidovdan je veoma važan praznik u srbijanskoj historiji i samim tim simboličan datum. Ovo se može posmatrati kao naredni korak u onome što su studenti započeli, a to je ‘preotimanje’ nacionalnih simbola iz ruku režima i vraćanje zastave, patriotskih pjesama i nacionalnih praznika u ruke naroda. To je proces koji traje od novembra i koji je veoma uspješan po studente.“

Ko će duže izdržati

Protest zakazan za 28. juni biće prvi veliki protest od održavanja lokalnih izbora u Kosjeriću i Zaječaru, na kojima je, uz brojne nepravilnosti tokom cijelog izbornog dana, vladajuća SNS odnijela tijesnu pobjedu.

Zoran Stojiljković, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji, konstatuje da nakon ovih izbora „imamo neku vrstu ravnoteže moći ili nemoći između vlasti, studenata u protestima i građana koji ih podržavaju“, te da se sada postavlja pitanje ko će duže izdržati.

„Ono što odlučuje je nivo političke mobilizacije. Predvođenost od strane studenata je nezamislivo dugotrajna i ako se ispostavi da će i ovaj protest 28. juna biti masovan, vlast ne može ni da pomisli da je kupila vrijeme i da je stvar završena u apatiji i beskrajno dugom procesu pokušaja da raznim prijetnjama izvrši pritisak na univerzitete.“

Zato predstojeći protest vidi kao jedan od načina za permanentno vršenje pritiska na vlast. „Ako građani već nemaju volje da učine nešto poput generalnog štrajka – što je kod nas izgleda mitološka kategorija – ovo je način da ih navedu da na neki način sve stane. Morate imati neku vrstu opipljivog, usklađenog, dugotrajnog pritiska, koji bi se razriješio izborima i nekom vrstom delegitimizacije vlasti“, objašnjava Stojiljković za DW.

Studentska očekivanja različita

Studenti s kojima smo razgovarali imaju podijeljena mišljenja i očekivanja od predstojećeg protesta. „Vidovdan vidim kao nastavak 15. marta. Očekujem da će ono što je tada izostalo, a podstaknuto je izbornim manipulacijama u Kosjeriću i Zaječaru, kulminirati 28. juna“, rekla nam je Teodora, studentica jednog beogradskog fakulteta.

Iako vjeruje da će što se tiče studenata sve proteći mirno, ne može da se otme utisku da je možda vrijeme da se „konačno nešto radikalno desi“.

„Šta god da se desi mora da bude barem toliko veliko i značajno da ga natjera da raspiše izbore, sve drugo bi značilo produžetak agonije. Smatram da je ideja u narodu bila dovoljno zrela još 15. marta, te da bi višemjesečna borba sada mogla dobiti svoj epilog.“

Njen kolega Petar ipak ne gaji prevelika očekivanja, ali se nada „barem novoj Slaviji“, aludirajući na prvi veliki studentski protest u Beogradu iz decembra prošle godine, koji je okupio više od 100.000 ljudi.

„Mislim da će biti mirno, bez nereda, iako očekujem provokacije iz Ćacilenda, slanje batinaša i sprečavanje ljudi da dođu do Beograda. Mislim da će protest biti veličanstven, ali ne i da će se nešto kolosalno promijeniti“, rekao je ovaj student za DW.

Kako do „kolosalne promjene“?

Analizirajući rezultate izbora održanih u Kosjeriću i Zaječaru 8. juna, politikolog Stamenković ističe da su nam oni pokazali „da imamo formulu za uspjeh i potencijalnu pobjedu protiv SNS-a, a to je ujedinjenje i saradnja sa studentima“.

„To znači da se prvenstveno opozicija ujedini na jednu listu i da studenti sarađuju s njima, ali i svi društveni akteri. SNS je od 2012. pa nadalje svoju dominantnu poziciju crpila iz toga što je opozicioni spektar bio razjedinjen. Sada smo vidjeli da SNS nije jaka kad protiv sebe ima homogenu masu, tj. kada se opozicioni dio javnosti ujedini i podrži jedinstvenog političkog aktera“, istakao je Stamenković.

S tim se slaže i profesor Stojiljković, koji suštinu uspjeha vidi u promjeni strategije. „Ako izbora očito neće biti početkom ljeta ili jeseni – jer ih on raspisuje samo kad je siguran da ih može dobiti – onda je priča o jedinstvenoj studentskoj listi, zbog koje se svi povlače iz političkog prostora, prilično pase. Očito je potrebno da se preoblikuje front studenata i da njihova lista sadrži racionalnu poziciju političke opozicije, uz visoku angažovanost civilnog društva“, ističe Stojiljković.

„Nije više dovoljno pričati da smo protiv Vučića, potrebno je pokazati na kojim pitanjima, s kojim sredstvima, kadrovima i kapacitetom možemo nešto napraviti.“