Sport, zabava i patnja: Zabraniti nastupe sa životinjama?

Ljudi već hiljadama godina koriste životinje za trke i sportska nadmetanja, cirkuske numere i nastupe u arenama. Danas se sve više ljudi tome protivi. Pitanja o zaštiti životinja postaju sve glasnija.

„U Australiji se svake godine održava velika konjska utrka, Melbourne Cup, o kojoj se sve češće vodi kontroverzna rasprava. Jer, gotovo svake godine na toj utrci konji padaju, lome noge i uginu", kaže Heather Browning. Ona je docentica filozofije na britanskom Univerzitetu Southampton i bavi se zaštitom životinja, etikom i sviješću.

Na takvim trkama konji se često dopinguju lijekovima ili udaraju bičevima kako bi postigli željene rezultate. „U igri je puno novca i postoje beskrupulozni treneri ili veterinari, koji su spremni tjerati konje do samih granica izdržljivosti", objašnjava Joanna Grossman, glavna politička savjetnica američke organizacije za zaštitu životinja Animal Welfare Institute.

Životinje osjećaju bol i strah

Dugo je bilo sporno, koliko snažno životinje osjećaju bol, patnju i strah. To je, prema riječima Joanne Grossman, dodatno olakšalo njihovu „eksploataciju". U posljednjim godinama formirala se interdisciplinarna zajednica istraživača, koja se bavi sposobnošću životinja da osjećaju radost ili bol.

„Svi polaze od toga da sisari, kao što su psi i konji, osjećaju bol isto kao i mi ljudi. Oni imaju mozgove, koji su našim strukturno vrlo slični", kaže Browning. U međuvremenu postoji široki konsenzus da su i ptice i ribe bića koja osjećaju.

Trke hrtova zabranjene u većini zemalja

Neke popularne sportske discipline koje se temelje na učinku životinja već su zabranjene u različitim zemljama. Tu spadaju i trke pasa, u kojima hrtovi jure za mehaničkim mamcem. Ova sportska disciplina jedno je vrijeme privlačila više gledalaca nego poznate konjske utrke i desetljećima je bila popularna masovna zabava.

U posljednje vrijeme, međutim, sve češće se kritikuje što životinje žive usamljene u kavezima i da su metode treninga brutalne. „Trening, kojim se osigurava da životinje daju učinak, prilično je grub i temelji se na kažnjavanju. A ono što se sa životinjama dešava kada više nisu potrebne, najveća je briga kada se govori o njihovom blagostanju", kaže Browning.

Trke hrtova su još uvijek dozvoljene u deset zemalja svijeta. među njima su Engleska, Škotska, Vels i Sjeverna Irska.

Sve manja popularnost nastupa divljih životinja

I tradicionalne cirkuske numere s nastupima divljih životinja poput slonova, tigrova, žirafa ili lavova sve se više kritikuju. Isto vrijedi i za delfine, orke, kitove, čiji su nastupi u šouima sa dreserkama i dreserima punili arene. „Ti sisari se doslovno zlostavljaju da bi se ponašali onako kako to dreser zahtijeva. Divlja egzotična životinja, koja bi zapravo trebala živjeti na slobodi, nije sklona izvoditi trikove", kaže Grossman. „Dakle, da bi se natjerala na te numere, doslovno je treba pretući i prisiliti na pokornost."

Korištenje divljih životinja u cirkusu u međuvremenu je zabranjeno u mnogim zemljama, između ostalog u Boliviji, Kostarici, Indiji i Iranu. U Evropi je to, međutim, u mnogim državama i dalje legalno. Zato je 2021. godine milion građana EU zatražilo zabranu divljih životinja u cirkuskim predstavama, nakon što su istraživanja pokazala da gotovo 90 posto životinja spašenih iz evropskih cirkusa pati od poremećaja u ponašanju, samopovrjeđivanja ili ima teške fizičke probleme.

U Francuskoj će divlje životinje od 2028. biti zabranjene u arenama. Tamo je jedno vrijeme bilo držano najviše cirkuskih životinja u cijeloj EU. U januaru 2025 zatvoren je poznati Delfinarium u Antibu, nakon što je 2021. na snagu stupio odgovarajući zakon.

U Njemačkoj je i dalje legalno prikazivati divlje životinje u cirkusu. No, u međuvremenu se 75 posto ljudi u toj zemlji zalaže za zabranu, otkako se sve više zna o nemogućim uslovima u kojima se lavovi, medvjedi i druge životinje drže u cirkusima. „Jednostavno se čini da nema načina da se životinjama osigura dovoljno veliko i složeno stanište dok se istovremeno transportuju s mjesta na mjesto", objašnjava Browning.

Krvavi sportovi nemaju budućnost

Krvavi sportovi poput borbe s bikovima, u kojoj se bik i matador suočavaju pred publikom tokom javnog spektakla, danas su također izrazito kontroverzni. Prema podacima evropske organizacije za zaštitu životinja Humane Society International (HSI), širom svijeta se svake godine u organiziranim borbama ubije oko 250.000 bikova.

Grossman kaže kako su borbe s bikovima „vrlo nasilan i okrutan sport", koji se temelji na brutalnosti. „Ako je cilj samo terorizirati jadnu životinju i na kraju je ubiti, onda je to za mene očit primjer nepotrebne i neopravdane patnje." No, dobra vijest je da se takvi krvavi sportovi u sve više zemalja zabranjuju, dodaje Grossman.

Borba s bikovima već je zabranjena u mnogim državama u kojima je ranije bila popularna, među njima u Argentini, Kanadi, Kubi, Italiji i Velikoj Britaniji. Samo je u osam zemalja još uvijek legalna, između ostalih u Španiji, Francuskoj i Portugalu.

Iako će, primjećuje Grossman, vjerovatno uvijek biti ljudi koji smatraju da krvavi sportovi trebaju ostati legalni, broj kritičara sve je veći. Tako hiljade ljudi, naprimjer u Španiji, protestuje protiv borbi s bikovima. „Primijetila sam da se javnost u međuvremenu mnogo više brine za zaštitu životinja", kaže ona.

Kako odgovorno koristiti životinje u sportu?

„Veliku ulogu ima okolnost, kako su životinje smještene i na koji način se o njima brine. Veći dio svog života one ne provode na nastupima. Mnoge se jednostavno ubijaju, kada više nisu korisne. Zato su odgovarajući propisi jako važni", kaže Browning.

Društvene mreže su, naglašava Grossman, također doprinijele da ljudi vide šta se događa iza zatvorenih vrata. „Javnost na snimcima vidi kako se prema njima postupa", kaže ona. S tim se slaže i Browning. Kada ljudi vide kako se životinje zlostavljaju, možda više neće željeti plaćati za nešto što je povezano sa patnjom i maltretiranjem životinja.

Ovaj tekst najprije je objavljen na njemačkom jeziku.