Slučaj Relotius je izdaja istine
21. decembar 2018
Bijesna sam i razočarana zbog toga je jer srušen tabu o Claasu Relotiousu. Ja sam voljela njegove reportaže iz inozemstva i smatrala sam da je zaslužio brojne novinarske nagrade jer sam polazila od toga da ih je iskreno zaslužio.
Za mene osobno je istraživačka reportaža iz inozemstva kraljevska disciplina u novinarstvu. Ono što je Relotius uradio istini svojim lažiranim reportažama predstavlja novinarsku veleizdaju. Jedna takva izdaja šteti demokratiji sveukupno.
Vjerodostojnost je jedina istina
U svijetu u kojem vlada globalni nered i u kojem čežnja za jednostavnim odgovorima preuzima primat novinari ne smiju biti trgovci dušama. Naša jedina moneta je vjerodostojnost. Dijalog sa našom publikom ne funkcionira bez istine, demokratija treba dijalog kako bi funkcionirala.
U našem neuređenom svijetu reportaže Claasa Relotiusa za mene su bile svjetionik u mraku. One su ljudima bez glasa davale glas. One su me kao koleginicu i kao čitateljicu tjerale na to da gledam i preispitujem strukture moći.
Claas Relotius je zatočenika Guantanama Mohammeda Bwasira i siročad Alin i Ahmeda iz sirijskog Alepa s pravom učinio protagonistima svojih tekstova. Zašto im je samo stavio citate u usta? Zašto ih je gurnuo u fiktivne situacije koje se nikada nisu dogodile? Zašto se samo odlučio da u desetinama slučajeva ispriča bajke? Istina je već sama dovoljno dramatična.
Jasni etički standardi
Onaj ko u Njemačkoj postane novinar obavezuje se na to da poštuje etičke norme. Naš novinarski kodeks tu ne ostavlja manevarski prostor. "Poštivanje istine, zaštita ljudskih prava i istinsko izvještavanje javnosti su najveće zapovijedi štampe", tako stoji crno na bijelo. Claas Relotious se suprotstavio svakoj etici. Previše ambiciozni Claas je prije svega zgazio nogama ljudska prava svojih protagonista.
No u istinu spada i to da velika snaga digitalnog novinarstva poziva na prevaru. Sistem je prijemčiv za to. To se moglo dogoditi i na Deutsche Welleu ili bilo kojoj drugog medijskoj kući. Globalna borba za ekluzivnost, brzinu i moć definiranja čine medije ovisnim. "Der Spiegel" se rado kitio reportažama iz inozemstva svoje reporterske zvijezde. Relotiusov uspjeh je uvijek bio uspjeh "Spiegl-a". Nije slučajno da je odjel za provjeru činjenica u ovom listu, koji je jedinstven u Njemačkoj, zakazao upravo u Relotiusovom slučaju.
Upravni odbor i uredništvo lista moraju se stalno iznova podsjećati na to da dobro novinarstvo treba vrijeme i prostor. Reportaža iz inozemstva može biti i siva. Kraljevska disciplina uništava istinitost.
Novinari snose odgovornost
I mi novinari moramo shvatiti da snosimo veliku odgovornost. Mi smo most dijaloga u nesređenom svijetu. Mi smo korektiv populizma. Ako mi zakažemo onda štetimo društvu. Za demokratiju je onda mnogo toga na kocki.
Našoj publici upućujem molbu da nas zbog ponašanja pojedinih kolega ne stavi sve u isti koš. Claas Relotious je opasni pojedinačni slučaj. Prije njega je bilo i drugih varalica koji su optužbama o lažljivim medijima dali hranu. No medija koji lažu nema. Većina nas iz punog ubjeđenja radi iskren posao kako bi djeci poput Alina i Ahmeda iz Aleppa dali glas.