Rizik od nuklearnog rata raste zbog nove trke u naoružanju

Devet država posjeduju nuklearno oružje - Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Izrael, Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan - i skoro sve su tokom 2024. nastavile s intenzivnim programima modernizacije, unaprjeđujući postojeće oružje i dodajući novije verzije.

To je jedno od ključnih saznanja iz izvještaja za 2025. Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Devedest odsto nuklearnog potencijala - dvije države

Istraživači SIPRI-ja zaključuju da je od ukupno procjenjenih 12.241 nuklearnih bojevih glava u januaru 2025. oko 9.614 bilo u vojnim zalihama: ili postavljeno na rakete, ili smješteno u bazama sa operativnim snagama, ili u centralnim skladištima iz kojih bi mogle biti raspoređene.

Procjene govore da je oko 3.912 tih bojevih glava bilo raspoređeno na raketama i avionima, a oko 2.100 ih je bilo u stanju visoke borbene gotovosti na balističkim raketama.

Skoro sve te glave, oko 90 odsto, pripadaju Rusiji ili SAD, ali se procjenjuje da i Kina možda sada drži neke bojeve glave na raketama.

Analitičari SIPRI-ja upozoravaju da sve više država razmatra razvoj ili smještanje nuklearnog oružja, uz obnovljene nacionalne rasprave o nuklearnom statusu i strategiji.

To uključuje i nove dogovore o raspoređivanju nuklearnog oružja: Rusija tvrdi da je rasporedila nuklearno oružje na teritoriji Bjelorusije, dok su neke članice NATO u Evropi pokazale spremnost da kod sebe smjeste američko nuklearno oružje.

Suština je sljedeća: svjetski nuklearni arsenali se uvećavaju i unapređuju. SIPRI procjenjuje daKina sada ima najmanje 600 nuklearnih bojevih glava i da njen arsenal raste brže nego kod bilo koje druge zemlje.

Vjeruje se da je Indija tokom 2024. blago proširila svoj nuklearni arsenal, dok je Pakistan nastavio da razvija nove sisteme za upotrebu nuklearnog oružja – dakle, rakete i druge vojne platforme pomoću kojih se nuklearne bojeve glave mogu lansirati ka ciljevima. Istovremeno je nastavio i s gomilanjem fisijskog materijala, koji je ključna sirovina za proizvodnju nuklearnog oružja.

Izrael, koji je 13. juna izveo napade na iranska nuklearna postrojenja, pri čemu su poginuli vojni lideri i nuklearni naučnici, i dalje krije podatke o sopstvenim nuklearnim kapacitetima. Ipak, vjeruje se da je u procesu modernizacije svog arsenala, kao i unapređenja postrojenja za proizvodnju plutonijuma u pustinji Negev.

Kraj nuklearnog razoružanja - poslije raspada SSSR-a

Sredinom 1980-ih, broj nuklearnih bojevih glava, bombi i granata u svijetu bio je mnogo veći nego sada - oko 64.000.

Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. i kraja Hladnog rata, demontaža povučenih bojevih glava, onih koje su uklonjene iz nuklearnog arsenala, išla je brže nego raspoređivanje novih.

Međutim, sudeći prema najnovijoj procjeni, izgleda da se taj trend preokrenuo. „Najviše nas zabrinjava to što se dugoročno smanjenje broja nuklearnih bojevih glava bliži kraju", rekao je direktor SIPRI-ja, Den Smit, za DW.

Međunarodna bezbjednost se pogoršava više od decenije

Iako je uobičajena praksa da države koje posjeduju nuklearno oružje modernizuju i unapređuju svoje kapacitete, Smit kaže da je do pojačanja tog procesa došlo još krajem drugog mandata bivšeg predsjednika SAD Baraka Obame (od 2013. do 20. januara 2017.) uz veća ulaganja u nove generacije raketa i nosača.

„Već nekoliko godina pre toga, bezbjednosni horizont u svetu je počeo da se mrači, i države sa nuklearnim oružjem već su počele da uvode procese koje bismo mogli nazvati 'intenzivnom' modernizacijom, dakle, ne samo malo dotjerivanje, nego ozbiljne i velike promjene", rekao je Smit.

Ruski predsjednik Vladimir Putin 2007. je održao govor na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji u kom je oštro kritikovao svjetski poredak pod dominacijom SAD, širenje NATO ka istoku i pristup razoružanju koji, po njegovom mišljenju, ugrožavali rusku bezbjednost.

Ali samo dvije godine kasnije, 2009, Barak Obama je u Pragu najavio cilj potpunog nuklearnog razoružanja. „Postojanje hiljada nuklearnih bojevih glava je najopasnija zaostavština Hladnog rata", rekao je tada.

Dodao je da će SAD „preduzeti konkretne korake ka svijetu bez nuklearnog oružja" i da će pregovarati o novom Sporazumu o smanjenju strateškog naoružanja (New START) sa Rusijom. Taj sporazum je potpisan i stupio je na snagu 2011.

Invazija Rusije na Ukrajinu

Međutim, nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. Bajdenova administracija objavila je nuklearnu strategiju za 2022. u kojoj je modernizacija američkog nuklearnog arsenala označena kao jedan od glavnih prioriteta.

U februaru 2023, predsjednik Putinje potpisao zakon kojim se obustavlja učešće Rusije u sporazumu New START.

„Talas nesigurnosti je polako rastao još od 2007–2008, preko 2014, do trenutka kada je počeo da se obrušava u februaru 2022. Mislim da su tada mnogi obični građani postali svjesni pogoršanja koje je već trajalo više od decenije", rekao je Smit.

Vještačka inteligencija i nove tehnologije povećavaju rizik od nuklearnog rata

U uvodu izvještaja SIPRI-ja za 2025. Smit upozorava na mogućnost nove trke u nuklearnom naoružanju koja nosi „mnogo više rizika i neizvjesnosti" nego u vrijeme Hladnog rata — prije svega zbog vještačke inteligencije i novih tehnologija u oblastima sajber kapaciteta i svemirskih sistema.

„Predstojeća trka u nuklearnom naoružanju biće podjednako vezana za vještačku inteligenciju, sajber prostor i svemir, koliko i za rakete u bunkerima, na podmornicama ili bombe na avionima. Biće podjednako važan softver koliko i hardver", rekao je Smit.

To dodatno komplikuje pitanje kako kontrolisati i nadgledati nuklearno oružje i zalihe, jer je ranije konkurencija među nuklearnim silama bila uglavnom stvar brojki.

Već dugo se vodi rasprava o vještačkoj inteligenciji u kontekstu takozvanih „robota ubica" (sistemi smrtonosnog autonomnog oružja), a od početka ruske invazije na Ukrajinu i o upotrebi automatizovanih i poluautomatizovanih dronova — ali ne toliko u vezi sa nuklearnim oružjem.

Ko će biti u ulozi pukovnika Petrova?

Vještačka inteligencija omogućava obradu ogromne količine informacija izuzetno brzo, i u teoriji bi to trebalo da pomogne donosiocima odluka da reaguju brže.

Međutim, ako dođe do greške u softveru ili u sistemu koji se u potpunosti oslanja na LLM-, mašinsko učenje i vještačku inteligenciju, čak i mali tehnički kvar mogao bi potencijalno da dovede do nuklearnog napada.

„Mislim da mora postojati crvena linija s kojom će se vjerovatno složiti svi politički i vojni lideri — a to je da odluku o lansiranju nuklearnog oružja ne smije donositi vještačka inteligencija", rekao je Smit, podsjećajući na sovjetskog potpukovnika Stanislava Petrova.

Petrov je 1983. bio na dužnosti u sovjetskom komandnom centru za rano upozorenje na nuklearni napad, 100 kilometara južno od Moskve, kada je sistem prijavio lansiranje jedne interkontinentalne balističke rakete iz SAD, a zatim još četiri. Srećom, Petrov je pomislio da je u pitanju lažna uzbuna i odlučio da ne proslijedi informaciju odmah komandnom lancu — odluka koja je vjerovatno spriječila uzvratni nuklearni napad, a u najgorem slučaju i totalni nuklearni rat.

„Pretpostavljam da je veliko pitanje: ko će u svijetu vještačke inteligencije imati ulogu potpukovnika Petrova?" upitao je Smit.

*ovaj tekst je najprije objavljen na njemačkom jeziku