Provjera činjenica: Mit o broju stradalih u Dresdenu

Kasno uvečer 13. februara 1945. godine britanska i američka avijacija započele su razorne zračne napade na Dresden (Drezden). Do podneva 15. februara požari izazvani bombardovanjem su se proširili na velikom području, usmrtivši hiljade ljudi i gotovo u potpunosti uništivši stari grad.

Nakon napada, preživjeli su slagali tijela poginulih kako bi ih spalili i tako spriječili širenje zaraza. Fotografije Waltera Hahna ostale su duboko urezane u sjećanje mnogih Nijemaca.

Čak i 80 godina nakon bombardovanja Dresdena u Drugom svjetskom ratu, rasprave o broju žrtava ne jenjavaju. Iza njih često stoji pokušaj instrumentalizacije napada u političke svrhe.

Tvrdnja:

„Ako nikada niste čuli za zapaljive bombe bačene na Dresden, propustili ste značajan dio istorije. To se desilo u Drugom svjetskom ratu kada su saveznici bombardovali civilni grad u Njemačkoj. Stotine hiljada nevinih ljudi izgubilo je živote. U školama se to uglavnom prešutkuje jer ne odgovara zvaničnoj priči...", tvrdi se na objavi sa mreže X od 17. januara 2025. godine. Drugi korisnik X-a navodi brojku od 100.000 do 130.000 žrtava. Među desničarskim ekstremistima kruže čak i tvrdnje o 250.000 stradalih, što pokazuje i transparent jedne aktivističke grupe u Einbecku, Donja Saksonija, iz 2020. godine.

Provjera činjenica (DW-Faktencheck): Netačno.

Prema naučnim saznanjima, prikupljenim u višegodišnjem radu Komisije istoričara i objavljenim 2010. godine, broj žrtava je bio znatno manji od „stotina hiljada". Prema njihovim istraživanjima, u bombardovanju od 13. do 15. februara 1945. godine stradalo je do 25.000 ljudi.

Procjena broja žrtava u DDR-u

Nakon kapitulacije Njemačke 8. maja 1945. godine, Dresden je postao dio sovjetske okupacione zone, koja je 1949. prerasla u Njemačku Demokratsku Republiku (DDR). „U DDR-u su nekadašnji saveznici, poslije zapadne sile, prikazani kao 'ratni huškači'. Dresden je postao simbol toga", kaže sociologinja iz Dresdena Claudia Jerzak.

Na osnovu analize funkcionera SED-a Maxa Seydewitza, koji je 1955. u svojoj knjizi „Zerstörung und Wiederaufbau von Dresden" (Uništenje i obnova Dresdena) procijenio broj poginulih na 35.000, režim DDR-a je ovu brojku prihvatio kao zvaničnu i nije je dovodio u pitanje do svog raspada 1989/90. godine.

Nakon mirne revolucije 1989/90. i ujedinjenja Njemačke, došlo je do jačanja nacionalizma, kaže Jerzak. Desničarski ekstremisti tada su preuzeli nacističku propagandu, koja je stvorila „mit o Dresdenu kao nevinoj metropoli i gradu kulture koji je bez razloga uništen". Kako bi se suzbile spekulacije o broju žrtava, gradonačelnik Dresdena i parlament Saksonije formirali su 2004. godine Komisiju historičara, koja je trebala da istjera stvari na čistac.

Rezultati Komisije historičara u Dresdenu

Nakon više od pet godina rada, naučnici su 2010. godine objavili završni izvještaj. Prema dokumentima drezdenske policije, tadašnje vlasti procijenile su broj poginulih na ukupno 25.000 ljudi. Komisija je provjerila ove podatke pomoću brojnih drugih izvora i istraživanja i potvrdila njihovu vjerodostojnost.

Istoričari su također opovrgli tezu da su deseci ili stotine hiljada izbjeglica iz „njemačkih područja na istoku" boravili u Dresdenu i tamo stradali bez traga. Svaki izbjeglički voz ,koji bi stigao u Dresden, morao je napustiti grad u roku od 24 sata, zbog ozbiljne nestašice prostora u ratnim uslovima, objašnjava član Istražne komisije Michael Neutzner. Stoga se procjenjuje da je te noći u Dresdenu bilo nekoliko hiljada izbjeglica, ali ne više.

„Pet decenija vjerovali smo da je poginulo 35.000 ljudi, ali sada smo naučnim metodama dokazali da je 25.000 ljudi stradalo", kaže Thomas Kübler, direktor Gradskog arhiva Dresdena i član komisije. Ova saznanja izazvala su burne reakcije. Tako je na primjer ogranak AfD-a u pokrajini Saarland u objavi na X-u tvrdio da se brojke „do danas namjerno umanjuju".

Odakle dolazi netačna tvrdnja o stotinama hiljada žrtava?

Već neposredno nakon napada na Dresden postojale su različite procjene broja žrtava. Švedski list „Svenska Dagbladet" je 25. februara 1945. godine objavio da „još niko ne zna tačan broj poginulih, ali prema dostupnim informacijama, on je vjerovatno bliži cifri od 200.000 nego 100.000 stradalih".

Ovu brojku preuzelo je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova u telegramu, poslanom diplomatskoj misiji u Bernu, uz napomenu da se upravo ta formulacija treba koristiti u komunikaciji o Dresdenu. Istorijska komisija ovu akciju smatra dijelom „intenzivne i uspješne propagandne kampanje protiv ratne strategije savezničkih snaga". Nema dokaza za tačnost procjene švedskog lista - vjerovatno su je švedski novinari preuzeli s nacističkih press-konferencija.

Kasnije procjene broja žrtava također nemaju vjerodostojne izvore. Primjerice, rusko Ministarstvo vanjskih poslova je u objavi na X-u navelo da se radi o 135.000 mrtvih, ali bez navođenja izvora.

Ovu cifru preuzeo je i kontroverzni britanski autor i negator holokausta David Irving, koji je u jednoj od verzija svoje knjige (iz 1966.)  „Der Untergang Dresdens" (Pad Dresdena, prvo izdanje objavljeno 1963.) tvrdio isto. Irving se pozvao na navodno „Naređenje br. 47" jednog visokog SS i policijskog oficira iz 22. marta 1945. godine, ali je još 1945. tadašnji gradonačelnik Dresdena Walter Weidauer dokazao da je taj dokument falsifikat.

Weidauer a kasnije i britanski istoričar Richard J. Evans, koji je 2000. godine svjedočio kao vještak u sudskom procesu protiv svog sunarodnjaka Irvinga, došli su do zaključka da je ovaj morao biti svjestan nedostatka dokaza i autentičnosti tog ali i drugih dokumenata.

2005. godine je bivši svjedok i autor Wolfgang Schaarschmidt tvrdio da je 40.000 žrtava tajno pokopano u šumi blizu Dresdena. Istraga Komisije istoričara je pokazala da je ova tvrdnja neutemeljena, navodeći da bi takvu masovnu grobnicu i tajno ukopavanje žrtava bilo nemoguće sakriti kako iz propagandnih tako i logističkih razloga.

Revizionistički mit o Dresdenu

Neonacisti i desničarski ekstremisti i danas njeguju revizionistički mit o Dresdenu, kao što pokazuje i letak stranke Der Dritte Weg  (Treći put) iz 2021: „Ubice Dresdena su današnji ratni huškači! (...) Zahtijevamo: (...) Kraj poricanja i omalovažavanja njemačkih žrtava".

Međutim, o tome nema ni govora. „Sva ova saznanja ne mijenjaju činjenicu da je Dresden bio žrtva bombardovanja", kaže arhivar Kübler. Stoga će se i ove godine, 13. februara, građani Dresdena okupiti kako bi prisjetili razaranja i žrtava bombardovanja.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu