Kako bi mogao da se završi rat u Ukrajini?

Pozicija Ukrajine

Za Ukrajinu, naredne nedelje mogu biti ključne – u pitanju je nada da neće izgubiti rat i da će postići dogovor koji bi obezbijedio njen opstanak kao nezavisne i suverene države.

Međutim,Ukrajina je dalje nego ikada od ispunjenja svojih zahtjeva zasnovanih na međunarodnom pravu. Izgledi za obnavljanje njene teritorijalne cjelovitosti – odnosno vraćanje suvereniteta nad Krimom, kao i regijama Donjeck i Lugansk, koje su Rusija nezakonito okupirala i anektirala – gotovo da ne postoje. Nova američka administracija je odmah po preuzimanju vlasti u januaru jasno stavila do znanja da će Ukrajina vjerovatno morati da se odrekne dijela teritorije. Rusija ionako već smatra ta područja dijelom svoje teritorije.

Ukoliko Ukrajina pristane da se makar privremeno odrekne dijela svog istočnog i jugoistočnog teritorijalnog integriteta, ostaje pitanje koje oblasti bi prepustila i kako bi bila obezbijeđena demarkaciona linija i primirje.

Važno je napomenuti da ukrajinsko rukovodstvo u posljednje vrijeme više ne insistira na zahtjevu za potpunom obnovom teritorijalne cjelovitosti.

Ukrajina stalno ističe svoju težnju ka članstvu u NATO kao garanciju trajnog mira i odvraćanja Rusije od budućih napada. Ipak, nova administracija Donalda Trampa već je odbacila tu mogućnost. I prije toga je među članicama NATO, uključujući i Njemačku, postojala velika doza skepticizma prema brzom prijemu Ukrajine u Alijansu.

Pored toga, Ukrajina se zalaže za to da strana vojska osigura primirje, uz odgovarajuće bezbjednosne garancije. Međutim, još uvijek nije jasno da li će ih i od koga dobiti. SAD ne pokazuju nikakvu spremnost da ponude takve garancije, dok Evropljani žele da ih osiguraju samo ukoliko ih Vašington podrži.

Trenutna linija fronta duga je oko 900 kilometara i za njeno obezbjeđenje bilo bi potrebno značajno međunarodno vojno prisustvo. Ukupna dužina granice između Ukrajine i Rusije iznosi čak 2.300 kilometara. Vojni stručnjaci procjenjuju da bi zapadne zemlje morale da rasporede najmanje 150.000 vojnika, a moguće i znatno više. Međutim, nije jasno kako bi se ta brojka mogla dostići bez učešća Sjedinjenih Država.

Za predsjednika Volodimira Zelenskog prvi korak ka primirju mogao bi biti djelimičan prekid vatre, koji bi obuhvatao okončanje vazdušnih i pomorskih borbi. Prema jednom ukrajinskom zvaničniku, takav aranžman bi bilo lakše nadgledati. Ukrajina planira da predstavi takav prijedlog na predstojećem sastanku u Džedi.

Pozicija Rusije

Rusija do sada nije odustala ni od jednog svog ratnog cilja. Iako izražava spremnost za pregovore o okončanju borbenih dejstava, njeni planovi za Ukrajinu ostali su nepromijenjeni od početka napada 24. februara 2022.

Rusija odbacuje mogućnost članstva Ukrajine u NATO. Zahtjeva neutralnost zemlje i ograničenje njenog vojnog kapaciteta. Prema mišljenju zapadnih eksperata, to bi faktički značilo demilitarizaciju Ukrajine, ostavljajući je bez zaštite u slučaju novog ruskog napada, s obzirom na to da ne bi imala zapadne bezbjednosne garancije. Moskva odbija prijedlog o stacioniranju zapadnih vojnika na teritoriji Ukrajine radi osiguranja primirja.

Na početku rata, Rusija je takođe zahtijevala „denacifikaciju“ Ukrajine – termin koji je služio za diskreditaciju i delegitimizaciju ukrajinskog rukovodstva na čelu sa Zelenskim. Time je Rusija jasno stavila do znanja da želi promjenu režima u Kijevu i da bi umjesto Zelenskog postavila predsjednika naklonjenog Moskvi. Kremlj sada tvrdi da Zelenski više nije legitimni predsjednik jer mu je u ratnim uslovima istekao mandat. Tu poziciju u međuvremenu je preuzeo i američki predsjednik Donald Tramp, ignorišući činjenicu da ukrajinski zakoni o ratnom stanju ne predviđaju održavanje izbora tokom rata.

Rusija ne želi nikakve pregovore o aneksiji Krima i ukrajinskih regiona Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson. Njihovu pripadnost Ruskoj Federaciji već je unijela u svoj ustav, iako do danas kontroliše samo dijelove Zaporoške i Hersonske oblasti.

Konstantin Remčukov, glavni urednik ruskog dnevnog lista „Nezavisimaja gazeta“, smatra da bi Rusija mogla da bude spremna da odustane od teritorijalnih zahtijeva na one oblasti koje nije osvojila, ističući da promjena ustava „ne bi predstavljala problem“. To bi faktički zamrzlo trenutnu liniju fronta u Ukrajini.

Prošlog petka, Kremlj je ponovo pomenuo nacrte sporazuma o primirju o kojima se pregovaralo u martu 2022. u Istanbulu, neposredno nakon početka ruskog napada. Prema saopštenju kancelarije ruskog predsjednika, iz perspektive SAD i Rusije ti pregovori bi mogli da posluže kao osnova za mirovni sporazum. Tada je Rusija, prema medijskim izvještajima, zahtijevala neutralni status Ukrajine, drastično smanjenje njene vojske i naoružanja, kao i zabranu prisustva zapadnih trupa u zemlji. Međutim, dogovor nije postignut, jer su stavovi obiju strana bili suviše udaljeni, a nakon otkrića ruskih zločina u Buči, pregovori su praktično postali nemogući.

Pozicija SAD

PredsjednikTramp nije ostavio nikakvu sumnju u to da više ne želi da finansijski i vojno podržava Ukrajinu kao do sada. On to obrazlaže s jedne strane visinom dosadašnje pomoći, a s druge, smrću i patnjom tolikog broja ljudi u ovom ratu.

Tramp optužuje Ukrajinu za nezahvalnost uprkos milijardama dolara pomoći koje su SAD pružile i insistira na sporazumu koji bi teoretski omogućio Americi pristup vrijednim prirodnim resursima te zemlje. Međutim, značajan deo tih resursa nalazi se na teritorijama koje su trenutno pod ruskom kontrolom.

Zelenski je spreman da potpiše takav sporazum, ali je ranije zauzvrat zahtijevao bezbjednosne garancije SAD. Još prije razgovora sa ruskim predstavnicima, američka strana je u februaru jasno stavila do znanja da smatra nerealnim članstvo Ukrajine u NATO i da polazi od pretpostavke da će Ukrajina morati da se odrekne dijela svoje teritorije.

Ostaje nejasno koji su konkretni zahtijevi Vašingtona prema Moskvi, osim očekivanja da obje strane postignu dogovor o primirju. Predsjednik Tramp zaprijetio je Rusiji dodatnim sankcijama i carinama, da bi ubrzo potom izrazio razumijevanje za njen postupak. Konkretnije su mjere protiv Ukrajine. SAD su obustavile vojnu pomoć toj zemlji i više joj ne dostavljaju vojne obavještajne informacije.

SAD ne žele da primirje obezbjeđuju sopstvenim vojnicima, niti bilo kakvim drugim bezbjednosnim garancijama. Smatraju da je to prije svega zadatak Evropljana. Na kraju, ostaje nejasno da li i Tramp želi da Zelenski ode s vlasti. Optužbom da je Zelenski „diktator bez izbora“ nedavno je preuzeo ruski narativ.

Pozicija Evropljana

Evropljani do sada nisu učestvovali u američko-ruskim i američko-ukrajinskim razgovorima o primirju u Ukrajini, ali su ipak dio različitih scenarija. S obzirom na fundamentalni zaokret u američkoj politici prema Ukrajini, oni sada pokušavaju da izrade sopstveni plan za okončanje borbenih dejstava.

Cilj je da se formira svojevrsna „koalicija voljnih" koja želi da nastavi podršku Ukrajini. Prema britanskim navodima, u nju trenutno spada 20 država. Plan podrazumijeva obezbjeđivanje mira i angažovanjem sopstvenih vojnika, moguće i uz učešće država iz Azije i Okeanije.

Predstojećeg vikenda trebalo bi da se pregovori nastave u okviru virtuelne konferencije na koju je pozvala britanska vlada. Na daljim razgovorima u Parizu učestvovali bi predstavnici 30 država, izjavio je jedan francuski vojni zvaničnik.

U Evropi, Francuska i Velika Britanija predvode te napore i već su izrazile spremnost da rasporede sopstvene vojnike. Obje zemlje su najavile izradu plana za jednomjesečno primirje u Ukrajini. Prema riječima predsjednika Emanuela Makrona, ono bi važilo „u vazduhu, na morima i u energetskoj infrastrukturi“. Međutim, dogovor o tome još uvijek nije postignut.

Pored toga, gotovo sve države Evropske unije zalažu se za nastavak vojne podrške Ukrajini. Osim Mađarske, sve članice EU podržale su odgovarajuću izjavu na vanrednom samitu prošle nedelje.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu