Pomoć za Gazu: Koliko je potrebno, koliko dolazi?

Nakon jedanaest nedjelja potpune blokade, izraelska vlada pod premijerom Benjaminom Netanjahuom je popustila: od početka ove nedjelje, prvim kamionima je dozvoljeno da uđu u Pojas Gaze kako bi snabdjeli stanovništvo humanitarnom pomoći. To je, kako kaže Netanjahu, važno radi očuvanja međunarodne podrške.

Koliko pomoći trenutno stiže u Gazu?

Prema podacima izraelske koordinacione agencije COGAT, ukupno 198 kamiona natovarenih humanitarnom pomoći prošlo je između 20. i 22. maja preko prelaza Kerem Šalom na tromeđi Egipta, Izraela i Pojasa Gaze. Tokom 20. i 21. maja pregledano je 98 kamiona, a u četvrtak (22. maja) još 100. Kamioni prevoze humanitarnu pomoć – brašno za pekare, hranu za bebe, medicinsku opremu i lijekove.

Iako to djeluje kao pomak, zapravo je to samo kap u moru: tokom privremenog primirja početkom godine, u Pojas Gaze dnevno je ulazilo i do 600 kamiona sa pomoći za oko dva miliona Palestinaca. I pored obnovljenog dotoka pomoći, UN timovi izvještavaju da su tek tokom noći između srijede i četvrtka prvi kamioni Svjetskog programa za hranu (WFP) ušli u Gazu i dostavili brašno nekolicini pekara.

Zbog nedostatka bezbjednosne provjere, pošiljke su danima stajale na sabirnim punktovima. „Uspjeli smo da podijelimo prvu pomoć u Gazi. To je mali tračak nade, ali premalo s obzirom na potrebe. Potrebne su stotine kamiona dnevno. Oni stoje spremni iza granice“, kaže za DW Martin Frik, šef njemačkog ogranka WFP-a.

Gdje se gomilaju zalihe?

Iza graničnih rampi stvorene su ogromne zalihe. WFP drži više od 116.000 tona hrane u Egiptu, Jordanu i Izraelu – dovoljno da se milion ljudi hrani četiri mjeseca. Prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), skoro 3.000 potpuno natovarenih kamiona spremno je za polazak u svakom trenutku.

Međutim, prelazak iz skladišta u centar za distribuciju ide sporo. Na trenutno jedinom otvorenom prelazu Kerem Šalom, sva roba se mora pretovarivati u druge kamione. Potom UN konvoji čekaju na sabirnim punktovima dok izraelska vojska ne odobri rutu. Ako se odobrenje povuče, konvoj ostaje na istom mjestu dok ne dođe signal za kretanje. Tako se palete sa hranom za bebe i brašnom gomilaju, dok su narodne kuhinje na sjeveru Gaze bez hrane. 

Ko isporučuje pomoć?

Palestinska agencija za pomoć UNRWA i dalje ima ključnu ulogu: ona upravlja prihvatilištima i pripremila je 3.000 kamiona. Svjetski program za hranu nabavlja brašno, organizuje konvoje i upravlja sa 25 pekara u Pojasu Gaze. Međutim, one su morale biti zatvorene krajem marta zbog nedostatka goriva. Tek 22. maja, prve pekare su ponovo počele sa radom. Dječji fond UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) šalju specijalizovanu hranu, vakcine i hirurški materijal.

Podršku im pružaju Crveni polumjeseci Egipta, Jordana, Katara, Emirata i Turske, kao i Međunarodni komitet Crvenog krsta (IKRK) i brojne međunarodne nevladine organizacije, poput Islamic Relief-a. Bilateralna pomoć iz EU ili SAD završava u istom uskom grlu, jer Izrael insistira na sopstvenoj inspekciji svake pošiljke. Istovremeno, izraelska vlada planira, zajedno sa američkim firmama, izgradnju više „sigurnih centara“ na jugu, u kojima bi privatne bezbjednosne snage preuzele raspodjelu pomoći. UN odbijaju ovaj model kao nepošten.

Zašto je pomoć blokirana?

Blokada i birokratija: Izrael je 2. marta potpuno obustavio isporuku, uz obrazloženje da Hamas – koga mnoge zemlje smatraju terorističkom organizacijom – pljačka humanitarnu pomoć. Tek pod velikim međunarodnim pritiskom, Izrael je dozvolio ograničen ulazak kamiona „dok ne počne novi sistem distribucije“. Međutim, dok se UN i Izrael prepiru oko nadležnosti, pošiljke ostaju u privremenim skladištima.

Bezbjednost i dizel: unutar Gaze, konvoje ometaju bombardovanja, pljačke i uništeni putevi. Bez dizela se ne može preuzeti brašno niti mogu da funkcionišu rashladni sistemi. Tako i nekoliko dozvoljenih pošiljki ostaje u skladištima, dok cijene hljeba rastu. 

Da li postoje isporuke morskim putem?

Pomorski koridor „Amalthea“, koji je otvoren na proljeće 2024. pod vođstvom Kipra, nije postao pouzdana ruta snabdijevanja. Prvom pošiljkom 17. marta je dopremljeno oko 100 tona hrane na improvizovani mol sjeverno od Gaze. Ali nakon izraelskog vazdušnog napada početkom aprila na konvoj organizacije World Central Kitchen (WCK), operateri su obustavili dalji transport.

Paralelno s tim, američka vojska je u maju 2024. godine postavila plutajući ponton ispred Gaze. U početku je bilo planirano 90 do 150 kamionskih pošiljki dnevno. Za 20 radnih dana na kopno je stiglo oko 9.000 tona humanitarne pomoći. Međutim, vremenske nepogode, bezbjednosni problemi i pljačke doveli su do ponovljenih prekida, pa je 17. jula 2024. godine Pentagon zvanično objavio prekid misije. Ni najnovije inicijative nevladinih organizacija nisu uspjele zbog blokade: tako je brod „Savjest“ (Conscience) iz flote „Freedom-Flotilla-Koalition“ pogođen dronovima 2. maja 2025. godine kod Malte, na putu ka Gazi, zbog čega je morao oštećen da se vrati nazad. Od tada, nijedna civilna pošiljka pomoći nije stigla do Pojasa Gaze brodom.

Šta trenutna situacija znači za ljude?

I prije blokade, više od dvije trećine stanovništva zavisilo je od humanitarne pomoći. Nakon jedanaestonedeljne potpune blokade, situacija je dramatično pogoršana. Prema analizi Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), između 1. aprila i 10. maja, 93 odsto stanovništva (1,95 miliona ljudi) bilo je u krizi ili još goroj situaciji (faza 3 ili viša, sistema klasifikacije nesigurnosti u snabdijevanju hranom – IPC). Od toga, 12 odsto (244.000 ljudi) je u fazi 5 – uslovima sličnim gladovanju, a 44 odsto (925.000 ljudi) u fazi 4 (vanredno stanje).

Čisto matematički gledano, enklavi je svakog dana potrebno oko 1.300 tona hrane kako bi se 2,2 miliona ljudi snabdijevalo sa prosječno 2.100 kilokalorija dnevno. Jedan standardni kamion za pomoć nosi oko 25 tona, tako da bi samo za hranu bilo potrebno oko 50 do 60 kamiona dnevno. Pošto treba uvesti i vodu, gorivo, lijekove i higijenske artikle, UN organizacije procjenjuju da je ukupna dnevna potreba najmanje 500 kamiona. Ako se broj zadrži na oko sto vozila dnevno, a distribucija ostane neriješena, Gazi u narednim nedjeljama prijeti zvanična glad.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku