Pomirenje na zapadnom Balkanu ostaje složen izazov

Konferencija i publikacija su zaključak projekta "Aspenova inicijativa za zapadni Balkan: posvećenost napretku i stabilnosti" koji je trajao od travnja 2023. do prosinca 2024. Ovaj projekt, je okupio stručnjake iz čitave regije koji su pokušali odgovoriti na pitanje kako ubrzati i oživiti proces pomirenja na zapadnom Balkanu.

"Ciljevi projekta su promicanje dijaloga i suradnje u regiji, izraditi konkretne preporuke, i skrenuti pozornost javnosti na proširenje i proces reforme", stoji u predgovoru publikacije pod nazivom "Pomirenje na zapadnom Balkanu" Aspen Instituta za Njemačku.

Publikacija, koja je nastala kao rezultat istoimene konferencije održane u listopadu prošle godine u Sarajevu u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i u koju je DW dobio ekskluzivan uvid, navodi nekoliko ključnih točaka koje oslikavaju stanje s procesom pomirenja na Balkanu koje se navodi kao ključni preduvjet za daljnji razvoj regije, posebice kada je u pitanju proširenje Europske unije.

No kako u predgovoru publikaciji navodi jedan od sudionika konferencije, šef odjela za zapadni Balkan njemačkog ministarstva vanjskih poslova Niels von Redecker, pomirenje na zapadnom Balkanu ostaje "akutni i neriješeni problem".

"Pomirenje na zapadnom Balkanu ostaje trajan i duboko složen izazov, oblikovan neriješenim nasljeđem sukoba i ukorijenjenih etničkih i političkih podjela", navodi se dalje u predgovoru i dodaje: „Političke vođe često iskorištavaju nacionalističke narative kako bi produbili podijele ometajući napore za izgradnju povjerenja i kohezije“.

Pogrešna taktika Europske unije

Jedan od glavnih zaključaka studije je pogrešna taktika međunarodne zajednice i prije svega Europske unije koja je bila i ostala glavni motor reformi u ovom dijelu Europe. 

EU je tu, po mišljenju sudionika, svojim odustajanjem od ustrajanja na pomirenju učinila veliku grešku.

"Nakon više više od 20 godina, EU je prihvatila da političke elite u regiji ne smjeraju ka cilju pomirenja. Stoga se fokus Bruxellesa pomaknuo s pomirenja na promicanje funkcionalne regionalne suradnje kako u infrastrukturnim tako i u gospodarskim područjima", zaključuje u svom članku jedna od autorica publikacije Christina Eva Griessler sa Sveučilišta u Budimpešti.

I to je nešto što svi koji prate pomake u projektima poput Berlinskog procesa za zapadni Balkan, mogu posvjedočiti posljednjih godina. Stručnjaci koji su sudjelovali u radu ove konferencije, smatraju da "preskakanje" ili odustajanje od procesa pomirenja može biti opasno ne samo za pojedine države nego i za cijelu regiju.

Nije se učinilo mnogo

U cijeloj regiji zapadnog Balkana su teško prepoznatljivi istinski pomaci u procesu pomirenja i suočavanja s prošlošću. Ističe se kako je doduše oformljen Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) ali da je ovaj mehanizam daleko od dovoljnog da bi se stvorio dijalog utemeljen na suočavanjem sa zajedničkom prošlošću.

Iskustva Njemačke koja je nakon Drugog svjetskog rata vodila (i još uvijek vodi) dug i kompliciran proces pomirenja s Francuskom i Poljskom, mogu pomoći i na zapadnom Balkanu ali samo uvjetno. "Proces pomirenja na zapadnom Balkanu, koji uključuje više aktera s različitim težištima, zahtijeva prilagođeni, višeslojni pristup", jedan je od zaključaka konferencije.

No na putu prema pomirenju stoje mnogi otežavajući faktori koji su jasno navedeni u zaključku ovog projekta.

Obrazovanje kao negativni aspekt

Posebna uloga u negativnom procesu postizanja pomirenja na Balkanu pripada i obrazovanju, posebice nastavi povijesti. Dolazi se do zaključka da su "nastavnici često nedovoljno obrazovani za suočavanje s prošlošću te da ne uživaju strukturnu podršku kada se radi o sučeljavanju sa spornim temama u učionicama".

Uz nedovoljnu pripremljenost, nastavnici povijesti su, kako se napominje, često i sami aktivno ili pasivno bili sudionici ratnih zbivanja te ovoj tematici ne mogu pristupiti objektivno. Rezultat je poražavajući. "Iako nastava povijesti ima potencijal za promicanje pomirenja i međusobnog razumijevanja, često se koristi za jačanje nacionalističkih narativa. Time se potkopava potencijal ovog mehanizma te se učenike ostavlja nespremnima za život nakon škole". 

Usamljeni projekti pomirenja mladih

Tijesno povezana s potrebom jačanje obrazovne uloge je i uloga mladih. Tu kao prepreke stoje predrasude i narativi koje mladi preuzimaju od svojih roditelja.

Jedna od rijetkih inicijativa koje se zalažu za kontakte između mladih iz svih zemalja bivše Jugoslavije je Regionalni ured za suradnju mladih (RYCU) koji je nastao u okviru Berlinskog procesa.

Mladima se, kako se navodi, priznaje važna uloga u procesu pomirenja ali ih se istodobno ne uzima dovoljno ozbiljno te ih se isključuje iz političkih rasprava koje direktno oblikuju njihovu budućnost. "Važnost obrazovanja u postkonfliktnim društvima za jačanje demokracije uvelike je prepoznata i mora biti prioritet za zemlje zapadnog Balkana", stoji u zaključku članka. Na više mjesta stručnjaci preporučuju jaču koncentraciju na rad s mladima. To se odnosi kako na državne strukture, tako i na organizacije civilnog društva. Kao pozitivan primjer se navodi rad Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR), o kojoj je DW u više navrata izvještavao.

Porazna uloga parlamenata

Posebni članak posvećen je ulogama legislativnih institucija, posebice parlamenata, koji igraju važnu ulogu u stvaranju javnog diskursa o percepciji prošlosti. Ta uloga je jednoglasno ocijenjena kao negativna.

"Umjesto poticanja smislenih rasprava o tranzicijskoj pravdi, koja je ključna za promišljanje politike, parlamenti u zemljama zapadnog Balkana često modeliraju i legitimiraju polarizirajuće diskurse", navodi se u studiji. Zaključuje se kako zastupnici parlamente često koriste za profiliranje koje se temelji na "etnocentrističkom diskursu".

Preko influencera do pomirenja

Negativnu ulogu u širenju nepovjerenja, kako se ističe u publikaciji, su posljednjih godina odigrale i društvene mreže između ostalog i veličanjem ratnih zločinaca i ponavljanjem stereotipa o drugim etnijama. Sličnu ulogu, kako se navodi, igraju i mediji iza kojih često stoje politički čimbenici.

No iste platforme bi mogle odigrati i pozitivnu ulogu u širenju svijesti o potrebi za pomirenjem. "Organizacije civilnog društva bi trebale razviti sveobuhvatne komunikacijske strategije kako bi dosegle široku publiku. To uključuje i kampanje na društvenim mrežama i partnerstva s influencerima za preoblikovanje javnog diskursa i promicanje tolerancije", predlaže se u publikaciji.

 

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu