Poljska: Humanitarci i pomagači izbjeglima pred sudom

Ispred zgrade suda u gradu Bjalistoku na sjeveru Poljske okupilo se tog aprilskog jutra 2025. godine oko stotinu demonstranata. Oni žele izraziti svoju solidarnost s grupom od pet osoba koje su pomagale izbjeglicama, a protiv kojih se toga dana vodi sudski proces. Četvero njih sjedi na optuženičkoj klupi, dok se peta osoba nije pojavila na suđenju.

Na transparentima demonstranata piše: "Sloboda za petoricu", "Solidarna pomoć nije zločin", "Istina se ne može ugušiti paragrafima". Grupa mladih ljudi došla je s bubnjevima. Drugi upućuju riječi podrške optuženima: "Niste sami." Kada su optuženi stigli pred sud, okupljeni su ih pozdravili aplauzom.

U martu 2022. godine pet aktivista i aktivistkinja pomoglo je jednoj iračkoj porodici sa sedmero djece i muškarcu iz Egipta, koji su se nalazili u teškoj situaciji – dali su im vodu, hranu i odjeću. Izbjeglice su prethodno ilegalno prešle bjelorusko-poljsku granicu i provele nekoliko dana u šumi. Aktivisti su ih željeli prevesti do grada udaljenog 13 kilometara, ali ih je zaustavila patrola granične policije.

U utorak, 15. aprila 2025., pred sudom su između ostalog saslušani graničari koji su prilikom kontrole vozila otkrili izbjeglice. "Odjednom sam vidio da se zadnje sjedište pomjera. Ispod složenih deka krili su se ljudi", izjavio je jedan od njih.

Optužba zbog humanitarne pomoći

Tužilaštvo u okrugu Hajnovka željelo je odmah uhapsiti pomagače, koji su u međuvremenu postali poznati kao "Petorka iz Hajnovke" (#H5). Sud je to međutim odbio. Nakon višemjesečnih saslušanja i svjedočenja, podignuta je optužnica.
Pomagačima se stavlja na teret da su izbjeglicama "nezakonito olakšali boravak na teritoriji Republike Poljske", jer su ih "tokom boravka u šumi snabdijevali hranom i odjećom, pružili im smještaj i odmor, te ih 22. marta 2022. prevezli u unutrašnjost zemlje".

Kriza na poljsko-bjeloruskoj granici

Jedna od optuženih je Ewa Moroz-Kęczyńska, etnologinja i šefica obrazovnog odjela u Nacionalnom parku Bjelovježa, koji se nalazi blizu granice. "Mi, lokalni stanovnici često boravimo u šumi i ona nam je radno ili rekreativno mjesto. Godine 2021. dogodilo se nešto strašno. Nailazili smo na ljude koji su patili od gladi, žeđi ili bolova, ili su čak umirali skriveni po šipražju. Naša šuma bila je odjednom prepuna ljudi koji su se odjednom tu našli. "

Nakon što je to vidjela, kaže, bilo joj je teško nastaviti voditi normalan život. "S rancem sam išla u šumu i pomagala tim ljudima. To nije nešto što čovjek želi da radi. Za takve stvari bi zapravo trebale postojati institucije i organizacije", dodaje. "Sve se to svaljuje na leđa uglavnom mladih aktivista, koji se ovdje doseljavaju kako bi pomogli tim ljudima. Kasnije pate od trauma", kaže ona. "A ja, kao lokalna stanovnica, nisam imala izbora. Morala sam uraditi ono čemu sam sama učila svoje đake i vlastitu djecu."

U jesen 2021. godine broj pokušaja prelazaka granice između Poljske i Bjelorusije, duge 418 kilometara, naglo je porastao. Ljudi sa Bliskog istoka, iz Azije i Afrike dolazili su u Bjelorusiju s turističkim vizama, a potom su ih bjeloruski vojnici često direktno vodili do poljske granice. Ta ruta je postala važna, ali opasna migracijska ruta ka Evropi.

Pravnica Hanna Machińska iz Helsinškog odbora za ljudska prava, koja je kao i mnogi drugi pravnici i aktivisti za ljudska prava prisustvovala suđenju, nazvala ga je "sramotnim suđenjem" i uznemiravanjem pomagača. Prema njenom mišljenju, na one koji pomažu izbjeglicama trebalo bi prije gledati kao na ljude koji su podrška državnim institucijama kao što je granična policija, a ne ih kažnjavati zbog pomoći koju pružaju. "Ti ljudi imaju iskustvo, znaju kako pomoći. Da nije bilo njih, broj umrlih u pograničnoj zoni bio bi znatno veći od dosadašnjih 58 slučajeva", kaže Hanna Machińska za DW.

Osim toga, ona smatra da je optužnica apsurdno izvrtanje pravnih normi. Relevantni član Krivičnog zakonika (član 264.1) usmjeren je protiv onih koji olakšavaju boravak izbjeglica ili migranata u Poljskoj "radi finansijske ili lične koristi". Za to prijeti kazna zatvora do pet godina. Ta se odredba prvenstveno odnosi na krijumčare ljudima. Tužilaštvo, međutim, tumači zakon tako da to preokreće i govori o "koristi" ostvarenoj za same izbjeglice. Machińska to odbacuje. "Ovdje se ne radi o trgovini ljudima. Govorimo o humanitarnoj pomoći. Odbijanje pružanja pomoći više je protivzakonito nego pomaganje."

Oštra migracijska politika liberalne vlade

Naredno ročište zakazano je za 14. maj, samo četiri dana prije održavanja predsjedničkih izbora u Poljskoj, na kojima učestvuju dva kandidata iz desnog i krajnje desnog političkog spektra. Ovaj proces ponovo stavlja u fokus restriktivnu migracijsku politiku vlade Donalda Tuska. Mnogi ljudi, koji su glasali za njegovu koalicionu vladu, duboko su razočarani jer su mjere Tuskove vlade još strožije od onih prethodne, nacionalno-konzervativne vlade stranke Pravo i pravda (PiS).

Tako je, na primjer, Poljska početkom marta 2025. suspendovala pravo na azil na poljsko-bjeloruskoj granici, jer Tusk migrante vidi kao instrument hibridnog rata koji vode Rusija i Bjelorusija. Graničarima je više puta prebacivano da ljude vraća bez da im dozvoli da podnesu azil, odnosno zahtjev za zaštitu. Aktivisti za ljudska prava smatraju ovu suspenziju legalizacijom tzv. push-back prakse.

Antimigrantsko raspoloženje u Poljskoj

Dodatno uzbuđenje izaziva i činjenica da ministar pravde Adam Bodnar, koji je ujedno i glavni tužilac, uprkos brojnim apelima nije obustavio istragu protiv pomagača izbjeglicama. Kada je istraga pokrenuta, na vlasti je još bila antimigrantski nastrojena stranka PiS.

U aktuelnoj predsjedničkoj kampanji mogu se čuti antimigrantske parole iz gotovo svih političkih tabora. To odražava i raspoloženje u poljskom društvu. U jednoj anketi iz februara 2025. godine, 75 posto građana i građanki Poljske odgovorilo je da ne žele da njihova zemlja prima migrante – a samo 20 posto je odgovorilo potvrdno.

Među pristalicama PiS-a i krajnje desne Konfederacije, više od 90 posto ispitanika izjasnilo se protiv prijema migranata. Među lijevim i liberalnim biračima, broj onih koji su bili za i protiv gotovo je podjednak – između 40 i 50 posto.

Ovaj tekst je najprije objavlje na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu