Politika kroz rešetke turskog zatvora

U Turskoj je već za mnoge građane jedna od dobrih strana Ramazana što je onda slobodan posjet zatvorenicima u tamošnjim zatvorima gdje sjedi netko od njihove rodbine ili prijatelja. Tu je priliku iskoristio i gradonačelnik Izmira, Cemil Tugay da bi posjetio svog kolegu i prijatelja, gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua u zloglasnom zatvoru Silivri. A on nipošto nije jedini „politički" (zatvorenik) u tom Erdoganovom zatvoru što je Tugaya navelo na zaključak kako „buduća politika Turske leži u ćelijama tog zatvora."

Čak i oni koji znaju kako je taj razmjerno novi zatvor, koji je otvoren  2008. i koji je najveći u čitavoj Europi, ostaju zaprepašteni kad ga doista i vide. Prostire se na preko milijun kvadratnih metara, na njemu je deset zatvorskih kompleksa, ali i bolnica i više sudnica. Leži razmjerno zabačeno, sedamdesetak kilometara od Istanbula i zapravo je apsurdno što je taj zatvor barem geografski bliži Europi nego mnogi gradovi Turske. Ali to znači da je na zatvorskom kompleksu trebalo sagraditi i oko 500 stanova za službenike, vrtić i školu za njihovu djecu, trgovački centar...

(Uzaludni) prosvjed mještana

Makar svi, ne samo u Turskoj, taj golemi logor znaju kao Silivri, on se zapravo više ne zove tako. Ime je dobio po obližnjem mjestašcu na Mramornom moru koje je bilo poznato i po svojoj obali i po jogurtu i drugim specijalitetima tog plodnog područja. Ali od omiljenog izletišta građana Istanbula se sa ovim zatvorom pretvorio u pojam užasa i državne represije. 2022. su građani i gradski oci Silivrija uspjeli ishodovati da se zatvor službeno zove „Pravosudna ustanova Marmara", ali svi u Turskoj znaju što danas znači Silivri.

Jer Erdovanov režim trpa u zatvor sve koji mu nisu po volji: osim turskog gradonačelnika je Silivri prisilno prebivalište čitavog niza poznatih ličnosti u Turskoj. Tamo je od 2017. i „turski Šoroš", mecena Osman Kavala, čelnik desne populističke stranke Ümit Özdag, parlamentarni zastupnik Radničke stranke (TIP) Can Atalay, ugledni urbanist Tayfun Kahraman, režiserka Cigdem Mater, kulturna djelatnica Ayse Barim... I mnogi stranci su okusili „gostoljubovost" Erdoganovog režima u Silivriju: njemački aktivist Peter Steudtner, novinar Die Welta Deniz Yücel...

„Nema dovoljno niti ležajeva"

Kad se tim „političkim" zatvorenicima pribroje i „obični" kriminalci to znači da su turski zatvori upravo beznadno prepuni: i po brojkama međunarodne Institucije za nadzor kaznenih ustanova (CISST) je u 265 zatvora u Turskoj trenutno oko 300 tisuća zatvorenika. Tako je i Silivri bio sagrađen za oko 11 tisuća kažnjenika, ali ponekad ih je tamo bilo i po 23 tisuće.

Kako svjedoči i turska aktivistica za ljudska prava, Sebem Korur Fincanci to znači i da su uvjeti za zatvorenike postali još gori: zatvorske kuhinje uopće nisu u stanju pripremiti dovoljno obroka za tolike zatvorenike, nema dovoljno niti vode i prilika za osobnu higijenu, nije moguća niti zdravstvena skrb za sve zatvorenike. „U prepunim zatvorima se događa da zatvorenici povremeno moraju spavati u smjenama jer nema niti dovoljno ležajeva", svjedoči nam Korur Fincanci.

A preživljavati u Silivriju je ionako užas. Socijalni radnik iz Kölna, Adil Demirci je u tom zatvoru proveo 10 mjeseci i nakon toga je objavio knjigu „Ćelija B-28". „Prvo sam bio smješten u samnicu u bloku 9 i mogao sam razgovarati s susjednim zatvorenicima samo kroz rešetku na vratima. To je bila jedina mogućnost", kaže za DW bivši zatvorenik. Blok 9 je ionako zloglasni dio za „političke", ali osim mučenja u samnicama gdje zatvorenici uopće ne vide sunce i koje se preko zime jedva mogu ugrijati, režim Erdogana i uprava Silivrija se u međuvremenu sjetila još jednog načina zlostavljanja „političkih".

Neka se obračunaju sami...

Kako svjedoči već više njihovih odvjetnika, namjerno se u iste ćelije trpaju najljući politički protivnici. Tu je onda najprije isključena svaka soldarnost među zatvorenicima, ali u nekim slučajevima zatvorenici moraju strahovati i za goli život. To nije ništa novo: još nakon vojnog udara u osamdesetima je u turskim zatvorima već bila takva praksa širenja straha i borbe za preživljavanje.

Svi aktivisti za ljudska prava su složni kako nema baš nikakvih izgleda da će pod režimom Erdogana stanje u Silivriju postati bolje. A obzirom na masovne prosvjede u Turskoj, to će barem za sad značiti da će postati još puniji.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu