Pojam koji dijeli desnicu: AfD i dilema "remigracije"

Zahtjevi za zatvaranjem granica, obustavom useljavanja i masovnim protjerivanjem ljudi iz Njemačke predstavljaju osnovnu ideološku tačku Alternative za Njemačku (AfD). Ta stranka već godinama zagovara radikalnu promjenu kursa u migracionoj politici. I to ne bez uspjeha: na prošlim saveznim izborima Nijemci su joj dali više od 20 odsto glasova i tako je učinili drugom najjačom strankom u parlamentu.

Od tada AfD teži učešću u vlasti. Međutim, nedostaju joj opcije za ostvarenje moći. Jer, stranka se tokom godina toliko radikalizovala da nijedna druga stranka zvanično ne želi sarađivati s njom.

Posebno svojim zahtjevom za milionskom „remigracijom“ AfD izaziva pažnju javnosti. Jer, koga tačno AfD želi protjerati iz Njemačke, ostaje sporno – čak i unutar same stranke.

„Izvorno je pojam remigracija u AfD-u korišten kako bi se zamaglilo da stranka zapravo zahtijeva masovna protjerivanja", objašnjava Benjamin Hene sa Tehničkog univerziteta u Kemnicu u intervjuu za DW. Ovaj politikolog istražuje populizam i desno-ekstremne stranke. „Pojam je postao poznat široj javnosti početkom 2024. godine, kada je magazin 'Correctiv' razotkrio konkretna razmišljanja u desno-ekstremnim krugovima o protjerivanju useljenika."

Ova medijska kuća, koja se kako za sebe kaže da se zalaže „za jačanje demokratije" tada je izvijestila o sastanku desnih ekstremista u Potsdamu, na kojem je raspravljan takozvani „Masterplan Remigracija" austrijskog desnog ekstremiste Martina Zelnera. Među prisutnima su bili i funkcioneri AfD-a.

Izvještaj je izazvao veliki talas protesta u Njemačkoj: milioni ljudi izašli su na ulice kako bi demonstrirali protiv fantazija o protjerivanju. Riječ „remigracija“ proglašena je i za nepoželjnu riječ godine 2023. Od tada se AfD žestoko brani od optužbi da želi protjerivati i useljenike koji imaju njemačko državljanstvo.

Međutim, stranka se nije distancirala od tog pojma – naprotiv. U predizbornoj kampanji za Bundestag članovi stranke vodili su masivne kampanje sa zahtjevom za „remigracijom“. Vodeća kandidatkinja AfD-a za Bundestag, Alis Vajdel, neposredno pred izbore tražila je zbližavanje s desno-ekstremnim miljeom.

U govoru na partijskom kongresu u Rizi u januaru 2025. ponovila je zahtjev za protjerivanjima „u velikom obimu“: „A ako to treba da se zove remigracija, onda neka se zove re-mi-gra-ci-ja“, poručila je Vajdel okupljenim članovima koji su joj aplaudirali.

Remigracija – desno-ekstremna šifra

Riječ „remigracija“ je među desnim ekstremistima oduvijek bila šifra za obnovu navodno etnički homogenog stanovništva. Taj zahtjev snažno podsjeća na ubilačko doba nacističkog terora.

Pod diktatorom Adolfom Hitlerom nacistička Njemačka je ubila milione ljudi širom Evrope: Jevreje, Rome i Sinte, osobe s invaliditetom, homoseksualce i mnoge druge – jer nisu odgovarali nacističkom idealu njemačkog identiteta, bili su terorisani i ubijani.

Pojam „remigracija" je stoga uvijek služio i za umanjivanje onog na šta zapravo zaista misle. U javnim raspravama pristalice su tvrdile da se time misli isključivo na protjerivanje stranaca koji se ilegalno nalaze u Njemačkoj.

Aktivisti iz krugova bliskih AfD-u, poput austrijskog desnog ekstremiste Martina Zelnera, godinama forsiraju zahtjev za „remigracijom". Zelner želi pomjeriti „okvire onoga što se smije reći“ u ekstremno desnom pravcu. To i sam kaže. Riječ je o kulturnoj borbi s desnice.

Međutim, sve je više sudskih presuda u Njemačkoj koje Zelnera i njegove zahtjeve za remigracijom smatraju jasno protivustavnim. Tako je, na primjer, Savezni upravni sud u Lajpcigu u junu 2025. u okviru postupka zabrane jednog udruženja govorio o Zelneru: njegove ideje krše ustavom zagarantovanu pravnu jednakost svih njemačkih državljana.

U obrazloženju presude o njegovim idejama remigracije stoji: „One polaze od potrebe očuvanja 'etnokulturnog identiteta' i zato tretiraju njemačke državljane s migrantskim porijeklom kao građane drugog reda.“

To je, izgleda, potaklo poznatog poslanika AfD-a u Bundestagu Maksimilijana Kraha da reaguje: „Zelnerov koncept je protivustavan“, izjavio je Krah na jednom događaju svoje poslaničke grupe u julu 2025.

AfD: Strah od postupka zabrane

Krah je jedan od najznačajnijih političara AfD-a. Njegovi natupi su glasni i provokativni, uz cigaru i šampanjac. Svojim kampanjama na TikToku uspio je da pridobije mnoge mlade birače za AfD. Krah je po struci pravnik – i sada se uključuje u debatu o remigraciji.

Krah upozorava svoje partijske kolege da ne traže protjerivanje useljenika sa državljanstvom Njemačke: „Prste dalje od državljana! Bez obzira na to koliko nas nerviraju!"

Njegov očigledni strah: bez jasnog distanciranja od Zelnerovog „koncepta remigracije“, AfD bi se mogao suočiti s opasnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zabrane pred Saveznim ustavnim sudom. Mnogi političari već mjesecima zahtijevaju takav postupak.

Politikolog Benjamin Hene kaže da mnogi vodeći političari AfD-a slijede logiku Kraha: „U AfD-u se osjeća strah zbog moguće inicijative za zabranu stranke. Ako bi do toga došlo, bilo bi korisno da stranka prethodno ublaži svoju retoriku.“

AfD je poslao signal u tom pravcu na svojoj frakcijskoj konferenciji početkom jula: za razliku od predizborne kampanje, u završnom dokumentu više se ne pominje „remigracija“. Da li je AfD na putu deradikalizacije?

Benjamin Hene je skeptičan: „Vidimo u istočnim dijelovima zemlje pokrajinske ogranke u kojima postoje sumnje u strategiju deradikalizacije, jer se dosadašnji uspjesi na pokrajinskim izborima pripisuju upravo radikalnom kursu.“

Političari AfD-a iz istočne Njemačke i dalje otvoreno zahtijevaju protjerivanje useljenika – čak i ako imaju njemačko državljanstvo.

Poslanica AfD-a: „Ti ljudi nam ovdje ne trebaju!"

Jedan primjer je poslanica AfD-a iz Brandenburga, Lena Kotre. Ona sebe naziva „govornicom za politiku remigracije“ svoje frakcije. Na jednom predavanju o temi „remigracije“ u junu 2025. u Berlinu, zahtijevala je i protjerivanje useljenih njemačkih državljana.

Radi se o ljudima koji se, prema njenom mišljenju, ne uklapaju u njenu predstavu o njemačkom identitetu, na primjer zato što se ne „asimiluju“, tj. ne prilagođavaju: „Ti ljudi nam ovdje ne trebaju. Ti ljudi su teret. Ti ljudi moraju napustiti zemlju.“

Maksimilijan Krah je za desno-ekstremne krugove bliske AfD-u u međuvremenu postao neka vrsta nepoželjne osobe: njegov desno-ekstremni izdavač Gec Kubiček upravo mu je otkazao saradnju.

A i sam Krah često provocira na desnom kraju. Kako se odnosi prema njemačkom ustavu? U jednom podkastu s Kubičkom još u junu je rekao: „Moraćemo da se snalazimo s ovom državom. I nećemo je moći uskoro zamijeniti.“

Predvidivo? Osnovna prava u njemačkom ustavu, odnosno, kako glasi službeni pojam za ustav, u Osnovnom zakonu, zaštićena su garancijom vječnosti.