Otrežnjenje poslije opijenosti Šulcom

Ekspresno otrežnjenje. Nedjeljama je SPD bio opijen srećom. Prije samo sedam dana su na partijskom kongresu u Berlinu aplaudirali sami sebi. Delegati u euforiji biraju predsjednika stranke sa 100 posto glasova. Djelovalo je kao da ih ništa ne može zaustaviti. Govorilo se o „Šulcovoj mašineriji" koja će bez zastoja pregaziti Merkelovu u izbornoj godini, od Sarlanda, preko Šlezvig-Holštajna i Sjeverne Rajne-Vestfalije, pa sve do kancelarskog ureda.

„Šulcova mašinerija"je stala već na prvim pokrajinskim izborima. Mora da je na prvi pogled ishod izbora šok za SPD. Ankete su ukazivale na borbu rame uz rame sa demohrišćanima, a na kraju ove dvije stranke razdvaja više od deset procenata. CDU je sa popularnom kandidatkinjom, premijerkom Anegret Kramp-Karenbauer, čak uspio da poboljša rezultat. Socijaldemorkate, dobrodošli nazad u realnost!

To je fatalno na nekontrolisanom visokom letu. Pad je bolan. Objektivno SPD uopšte nije loše prošao. U januaru su ankete govorile o svega 24 odsto podrške. Jučerašnji ishod je, u poređenju sa tim, zapravo uspjeh. Ali to neće utješiti drugove. U berlinskoj centrali SPD se razočaranje moglo osjetiti na svakom koraku. Nevjerica na licima koja su pod sjenkom velike statue Vilija Branta čekala vijesti o pobjedi ili makar tijesnoj trci.

Sasvim drugačije je bilo u berlinskoj centrali CDU. Olakšanje i radost jer će zadržati mjesto premijera u Sarlandu. Demohrišćani za sada mogu odahnuti. Da je SPD u Sarlandu uspio da pobijedi ili skupi dovoljno za lijevu koaliciju, to nebi samo dodatno ohrabrilo partiju, nego bi produbilo krizu CDU.

Laknulo je i Angeli Merkel. Početnom izbjegličkom politikom je postala ranjiva. Tog žiga se više ne može otarasiti. Očekivani pobjednički marš Martina Šulca je prethodnih sedmica pojačao šaputanja u kancelarkinoj partiji. Zašto ćuti? Zašto ne krene u napad u kampanji? Neočekivano ubjedljivom pobjedom u Sarlandu ne samo da Merkelovoj pada kamen sa srca, već će zaključiti da je njena taktika upalila.

CDU dobija dodatnu motivaciju na svim nivoima. Glasači se mobilišu. To će oživjeti kampanju u Šlezvig-Holštajnu i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji gdje demohrišćani tradicionalno ne stoje sjajno. Doduše, u Kilu i Diseldorfu su premijeri Torsten Albig i Hanelore Kraft, dvoje socijaldemokrata koji su u svojim pokrajinama omiljeni jednako kao njihova demohrišćanska koleginica u Sarlandu.

Nosioci funkcije u Njemačkoj uvijek imaju veliki bonus. Građani ih sklanjaju sa vlasti tek ako je u ponudi alternativa koja djeluje mnogo bolje. Od velike je pomoći imati harizmatičnu ličnost na vrhu, ali se na kraju računa i politika. Čitav paket je važan.

Nakon jučerašnjih izbora bi i SPD trebalo duboko da udahne. To će im pomoći da dođu pameti. Euforija je super – daje krila, tjera na izuzetnost. Ali euforija može i da zamuti pogled. Vrijeme je da crveni drugovi skinu naočare sa ružičastim staklima. Žurka je gotova, posao počinje.

Na saveznom nivou im treba program koji će jasno opisati za šta se zalaže SPD. Šta su im politički ciljevi, kakve alternative nude? Sa kim žele da ideje sprovedu u djelo? Sa Zelenima? Sa Ljevicom? Ili će na kraju opet sve završiti sa Velikom koalicijom? Birač to želi da zna. Ako postoji politička ponuda koja nailazi na interesovanje, ako se spremaju neizvjesni izbori, ponovo će više birača uzeti učešća. To je dobro za demokratiju.