Od Srebrenice do Buchenwalda: lekcije za Evropu

„Genocid u Srebrenici ostaje jedno od najmračnijih poglavlja novije evropske historije. Tim povodom pozivamo na zajedničko sjećanje i promišljanje.“
Tako su organizatori najavili diskusiju pod nazivom „Mjesta sjećanja danas – rad na politici sjećanja u polariziranom društvu“, održanu u prostorijama Fondacije Heinrich Böll, bliske stranci Zelenih.

U diskusiji su učestvovala dva gosta iz BiH, Hasan Hasanović, kurator Memorijalnog centra Potočari i Sabina Subašić-Galijatović, doktorica prava Univerziteta u Sarajevu, te Njemica Julia Landau, viša kustosica Fondacije Memorijalnog centra Buchenwald i Mittelbau-Dora u Weimaru.  Centralno pitanje: kako se danas u Njemačkoj i BiH sjeća na zločine protiv čovječnosti.  

Hasan Hasanović podijelio je svoju potresnu životnu priču. Kao devetnaestogodišnjak, čudom je preživio srebreničku kataklizmu, probijajući se kroz šume do Tuzle.

„Došao sam na tuzlanski aerodrom, gdje je UNHCR postavio šatore za srebreničke izbjeglice, mahom žene i djecu. One su očekivale od mene da im pričam, da im dam nadu da će za njima doći njihovi muževi, sinovi, očevi. A ja sam znao da neće doći. Onda sam danima samo šutio".

Njegov otac, brat blizanac i dajdža su ubijeni. Nakon osnivanja Memorijalnog centra, Hasan ih je sahranio u Potočarima — jednog po jednog, kako su identifikovani njihovi posmrtni ostaci.

Srebrenica, 30 godina kasnije i negiranje genocida

Po mišljenju Hasana Hasanovića je sadašnja situacija veoma opasna. Memorijalni centar je iz sigurnosnih razloga morao biti privremeno zatvoren zbog secesionističke politike predsjednika RS Milorada Dodika, koji negira genocid uSrebrenici.

„Njegovi sljedbenici nam također prijete. Mene su, kad sam se vratio, pljuvali, pitali odakle mi drskost da dođem nazad - mene koji se vratio da sahrani oca i brata.”

Usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a, kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid, Hasanović smatra istorijskim korakom. Vjeruje da će ove godine u Potočarima biti okupljeno više ljudi nego ikada.

Viša kustosica Fondacije memorijalnog centra Buchenwald Julia Landau je istakla da su mjesta sjećanja na nacističke zločine poput koncentracionih logora u Njemačkoj posljednjih godina izložena sve žešćim prijetnjama desnoekstremnih snaga, naročito od vremena osnivanja i jačanja Alternative za Njemačku (AfD). U saveznoj zemlji Tiringiji, gdje se nalazi bivši logor Buchenwald, AfD je ostvario značajan politički uspjeh.

Landau smatra važnost obrazovanja mladih. U najnovijoj anketi, 12 posto mladih između 18 i 29 godina, navodi da nikada nije čulo za Holokaust ili Šou (kako Jevreji nazivaju Holokaust). „Mislim da bi knjiga Hasana Hasanovića Preživjeti Srebrenicu trebalo da postane dio školske lektire. Uprkos svemu što je preživio, knjiga ne poziva na osvetu, već vraća vjeru u ljudskost i dostojanstvo."

Značaj sudova za borbu protiv zločina protiv čovječnosti

Sabina Subašić-Galijatović, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu bavila se radom Haškog tribunala i ističe njegovu istorijsku važnost:

„Niko nije vjerovao da će Karadžić, Mladić, pa čak i Milošević biti izručeni. Tribunal nije imao mehanizme za hapšenje. Prvi put u istoriji, jedan predsjednik države izručen je sudu zbog ratnih zločina počinjenih u drugoj državi.”

Borba za prava žrtava i za mlade  

Subašić-Galijatović se bavi i seksualnim nasiljem u ratu, a borba za prava žrtava ostaje njen prioritet. Ističe da je zagovornica pomirenja, no da u njega ne vjeruje dok se ne promijene sadašnje političke elite, jer kako slikovito kaže: „Riba smrdi od glave".

To smatra i Hasan Hasanović. Ali, naglašava da sebe ne smatra žrtvom. On je, kaže, pobjednik jer je imao snage i hrabrosti da se vrati u Srebrenicu i da svaki dan, bez obzira na prijetnje, ponosno hoda svojim gradom.

Završava porukom mladima: „Na mladima ostaje svijet – i kod nas, i u Njemačkoj. Volio bih da mladi iz Njemačke dolaze u Potočare. A još više bih volio da me pozovu u škole ovdje, da čitam iz svoje knjige i razgovaramo o dostojanstvu, borbi protiv mržnje i šansama za pomirenje.“