Novinari širom svijeta u opasnosti

Sloboda medija ponovo je dospjela u centar pažnje nakon što je Trumpova administracija isključila novinsku agenciju Associated Press (AP) s konferencija za novinare predsjednika SAD-a.

Neovisno o tome što su se odnosi između Bijele kuće i medija pogoršali i što je sloboda medija u Sjedinjenim Državama sve više pod pritiskom, istina je i da samo nekolicina država uspijeva osigurati sigurno i neovisno okruženje za rad novinara.

Šta znači sloboda medija?

"Ne postoji jednostavna definicija pojma slobode medija. Zapravo, ideja je prilično kontroverzna", objašnjava John Steel s Odsjeka za novinarstvo na Univerzitetu u Derbyju, Velika Britanija. Iistorijski gledano, riječ je o tome da se javnosti omogući glas, pristup sistemima moći i osigura da građani u demokratskim društvima imaju uvid u procese donošenja odluka."

U 19. stoljeću engleski filozof Jeremy Bentham definisao je zadatak slobodnih medija da drže moćnike – obično vlade, ali i privatne kompanije i organizacije – odgovornima pred očima javnosti, nazivajući to "zaštitom od zloupotrebe moći".

Međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) opisuje slobodu medija kao sposobnost novinara, bilo pojedinačno ili u kolektivu, da bez političkog, ekonomskog, pravnog i društvenog uticaja te bez prijetnji njihovoj fizičkoj i psihičkoj sigurnosti biraju, proizvode i distribuiraju informacije od javnog interesa.

Jodie Ginsberg, predsjednica američkog Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), u razgovoru za DW ističe: "Sloboda medija trebala bi značiti pristup neovisnim, pluralističkim medijima, gdje novinari mogu slobodno izvještavati o važnim događajima i davati informacije, koje se tiču njihovih zajednica i država."

Neovisni mediji trebali bi biti slobodni od uticaja izvana, poput pritisaka vlade da objave određenu verziju vijesti. "Pluralistički" mediji znače da javnost treba imati pristup različitim neovisnim i kredibilnim izvorima informacija.

U svojoj godišnjoj rang-listi slobode medija, Reporteri bez granica bilježe ne samo napade na novinare, već i političke, pravne, ekonomske i društvene okvire koji utiču na njihov rad, kao i opasnosti s kojima se suočavaju.

Za 2024. godinu organizacija je zabilježila globalno pogoršanje slobode medija u odnosu na prethodnu godinu. Samo u osam zemalja, uglavnom u sjevernoj Evropi, situacija je ocijenjena kao "dobra".

Ipak, ni vodeće zemlje sjevera Evrope nisu savršene. "Nijedna država nije imuna na pritiske, koji se vrše na novinare – i moramo ostati budni i fokusirani", poručuje Ena Bavčić iz Evropskog centra za slobodu medija i štampe (ECPMF) u izjavi za DW.

Šta ugrožava slobodu medija?

Novinari se ne suočavaju samo s prijetnjama fizičkim nasiljem. U prvih šest mjeseci 2024. godine, 12 posto napada na novinare u zemljama članicama EU i kandidatima za članstvo bilo je fizičke prirode. Četvrtina napada bila je povezana s cenzurom, dok se trećina odnosila na verbalne prijetnje, uključujući zastrašivanje, navodi se u izvještaju EU projekta Media Freedom and Rapid Response.

Napadi na novinare na internetu također su učestali. "Primjećujemo sve veći broj online napada i pokušaja vršenja pritiska. Vidimo mnogo lažnih profila i kampanja klevetanja", navodi Bavčić. "Ovisno o tome, koja grupa novinara je meta – ako su to na primjer žene – primjećujemo da napadi često uključuju prijetnje u kojima je govor mržnje kombinovan s pritiscima na članove porodice."

Podaci neprofitne organizacije Freedom of the Press Foundation pokazuju da su u SAD-u od 2017. godine čak u dvije godine zabilježeni brojniji napadi na medije nego 2024.

2024. – smrtonosna godina za novinare

Za novinare, koji izvještavaju iz ratnih zona, rizik je posebno visok. Prema podacima CPJ-a, 2024. je bila najsmrtonosnija godina za novinare. Od 2021. godine broj ubijenih novinara neprestano raste.

"Prošle godine broj ubijenih novinara povećao se za 22 posto, uglavnom zbog rata u Gazi. U 2024. godini tamo je ubijeno 85 novinara i medijskih radnika", objašnjava Ginsberg. "Svi su poginuli od u napadima izraelske vojske, a većina su bili Palestinci."

Novinari u ratnim zonama su civili, a ne legitimne mete, naglašava Ginsberg. "Ključno je da strane u sukobima to priznaju i da države, koje zagovaraju slobodu medija, zahtijevaju odgovornost od onih koje ne štite novinare."

Broj novinara, koji su završili u zatvorima, također raste od 2000. godine. Početkom decembra 2024. godine, prema CPJ-u, u zatvorima se nalazio 361 novinar. Polovina ih je pritvorena u Kini, Izraelu i okupiranim palestinskim teritorijama, potom Mjanmaru, Bjelorusiji i Rusiji. Najčešće su optuženi za "anti-državne aktivnosti".

Globalno gledano, politička zaštita novinara slabi, dok prijetnje rastu. To dovodi do autocenzure i izbjegavanja izvještavanja o osjetljivim temama. U tom kontekstu, čak i prividna poboljšanja slobode medija mogu biti varljiva. Ako se broj ubistava i zatvaranja novinara smanji, to može značiti da novinari jednostavno više ne smiju izvještavati o opasnim temama, jer se boje.

 

Kako zaštititi slobodu medija?

Autokratske vlasti guše slobodu medija kako bi ograničile pristup informacijama, upozorava Ginsberg i dodaje: "Sloboda informisanja, u koju spada i sloboda medija, ključna je za našu slobodu – za slobodu svih nas."

Za zaštitu slobode medija mogu biti potrebne pravne i regulatorne mjere. Evropska unija je, na primjer, donijela Zakon o slobodi medija, s ciljem bolje zaštite novinara.

Za Bavčić, ovo zakonodavstvo je "dobar temelj" za zaštitu prava novinara, ali upozorava da ga države članice još uvijek moraju sprovesti – uključujući i one koje su u prošlosti imale problematičan odnos prema medijima.

"Zakon ne može riješiti sve probleme s kojima se novinari suočavaju. Njegova provedba na terenu mora biti efikasna. A zato su nam potrebne jake institucije", zaključuje Ena Bavčić iz Evropskog centra za slobodu medija i štampe (ECPMF) .

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu