Novi vojni savezi na Zapadnom Balkanu

Državni mediji u Srbiji bili su jednoglasni u pohvalama dogovorene vojne suradnje Srbije i Mađarske: “Bomba koja trese regiju”, napisao je tabloid Informer. Vladino glasilo Kurir vidjelo je u tome "povijesni trenutak". Novosti govore o “novom dokazu željeznog prijateljstva”, a portal Republika tvrdi da “Hrvati i Albanci paničare oko srpsko-mađarskog vojnog saveza”.

Bilo novine, TV-stanice ili internetski portali: svi mediji pod strogom državnom kontrolom jednoglasno su se raspisali o vojnom savezu koji su početkom aprila u Beogradu potpisali ministri obrane Mađarske i Srbije Kristof Szalay-Bobrovniczky i Bratislav Gašić. Nekoliko dana kasnije, predsjednik entiteta Republike Srpske, Milorad Dodik najavio je ulazak njegovog entiteta u "novi vojni savez”.

Srbijanski mediji s obje strane Drine novi su "vojni pakt" prikazali kao reakciju na nedavno dogovoreno vojno savezništvo između NATO partnera Hrvatske i Albanije, kao i Kosova, čiju neovisnost od Srbije Beograd ni nakon desetljeća nije priznao.

"Ono što posebno zabrinjava" je "što je taj vojni savez formiran bez konzultacija s Beogradom", kritiziralo je srbijansko ministarstvo vanjskih poslova. Cilj sporazuma je izolacija Srbije i stvaranje "paravojnih struktura" na Kosovu i predstavlja "grubu provokaciju", rečeno je dalje.

Vojni sporazum između Zagreba, Tirane i Prištine

No, što zapravo kaže sporazum između vlada u Zagrebu, Tirani i Prištini? Sporazum koji su 18. marta 2025. u Tirani potpisali ministri odbrane Hrvatske, Albanije i Kosova predviđa suradnju u okviru Strateškog koncepta NATO-a i sigurnosne politike EU-a. Ojačati suradnju između industrija oružja i obuku vojnika i zapovjednika. U planu su i zajedničke vojne vježbe. 

U okviru euroatlantskih integracija jedan fokus je na mjerama za suzbijanje stranih kibernetičkih napada i kampanja dezinformiranja. Iako Srbija tvrdi da je ugrožena tim novim vojnim savezom, hrvatski premijer Andrej Plenković uvjerava: "Ovaj memorandum o suradnji nema nikakav neprijateljski karakter".

No, desetljećima duga nacionalna suparništva i neprijateljstva između Srbije i Hrvatske potaknula su trilateralni sporazum. Hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić je likovao: “Prošla su vremena kada je Hrvatska morala pitati Beograd što smije i kako treba postupiti – a to se više nikada neće dogoditi”.

Zagrebački Jutarnji list tvrdi da je doznao da je svemoćni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić doživio slom živaca kao odgovor na dogovor. Stoga su slavodobitni naslovi srpske štampe bili sasvim logični: “Hrvatska i Albanija dobile ekspresan odgovor: Mađarska i Srbija potpisale vojni savez”.

Što su se dogovorili Beograd i Budimpešta?

No, “vojni savez” Beograda i Budimpešte, opisan kao povijesni, pobliže se promatra kao politički spin medijske scene koju kontrolira Vučić. "To je u skladu s drugim Vučićevim marketinškim trikovima", rekao je oporbeni političar Petar Bošković beogradskom listu Danas, koji je kritičan prema vladi u Beogradu. Srbijanski vojni stručnjak Aleksandar Radić na nekoliko je portala objasnio o čemu je zapravo riječ u navodnom vojnom savezništvu: "Nema nikakvih elemenata vojnog savezništva”, glasi njegova analiza. Pompezno najavljivani sporazum sadrži samo konkretne projekte vojne suradnje, koji su dogovarani godišnje na temelju okvirnog sporazuma iz 2023. Sam Vučić je uzvratio: “Cilj je vojno savezništvo”, za što je tek sada zacrtan kurs. 

Povećan rizik od rata na Zapadnom Balkanu?

Ipak bez obzira na dogovorenu vojnu suradnju – koliko god nejasna bila – u regiji Zapadnog Balkana godinama je vidljivo drastično gomilanje naoružanja. Primjerice, Hrvatska, koja je upravo ponovno uvela vojni rok, kupila je od Francuske borbene avione Rafale i pregovara o isporuci tenkova Leopard. Srbija je sa svoje strane također sklopila ugovor s Parizom o kupnji takvih višenamjenskih borbenih aviona i nabavlja sustave naoružanja od Rusije i Kine. "Na Balkanu je fitilj još uvijek kratak”, naslov je  u izvještaju Njemačkog saveza Bundeswehra o stanju u Bosni i Hercegovini objavljenog prošlog januara. Ali koliko je situacija zapravo eksplozivna?

Doduše, još uvijek vrijedi moto: “Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”. Ali ako dublje pogledate iza vojne ravnoteže snaga, rat u bliskoj budućnosti nije vjerojatan. Početkom aprila glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao je da nema potrebe stavljati situaciju u regiji na dnevni red sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a u Bruxellesu. Prije dobru godinu njegov prethodnik Jens Stoltenberg već je uvjeravao da nema izravne vojne prijetnje.

"Male su šanse da izbije pravi rat", siguran je i Vuk Vukasanović iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku. Unatoč ponovnom naoružavanju, smatra Vuksanovivć, zemlje ne bi imale dovoljno resursa za takav sukob i prije svega: lokalne elite bi se morale bojati za svoje pozicije moći u slučaju rata.

NATO ima kontrolu

Osim toga, NATO je snažno prisutan u regiji. Osim Kosova, članice saveza su i sve susjedne zemlje Srbije i Bosne i Hercegovine. SAD upravlja velikom vojnom bazom na Kosovu, Camp Bondsteel. Rumunjska zračna baza Mihail Kogalniceanu u blizini Constante trenutačno se proširuje kako bi postala najveća baza NATO-a u Europi po površini, s cijenom od najmanje 2,5 milijarde eura za 10.000 vojnika. U luci Drač na albanskoj jadranskoj obali odavno je planirana velika pomorska baza. Vođenje rata protiv ove vojne sile bilo bi ravno harakiriju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu