Novi borbeni avion: Merc i Makron treba da izglade spor

„Budući borbeni vazdušni sistem" (Future Combat Air System, FCAS), sa procijenjenom vrijednošću od najmanje 100 milijardi evra, predstavlja najskuplji pojedinačni vojni projekat u Evropi. Cilj je da se od 2040. novi evropski borbeni avion integriše sa flotom dronova, kojima se upravlja putem evropskog odbrambenog „oblaka" (Cloud).

„To je prije leteći borbeni sistem", kaže njemački stručnjak za bezbjednost Kristijan Meling u intervjuu za DW. Cilj je veća nezavisnost od SAD i njihovog borbenog aviona F-35 sa tehnologijom nevidljivosti.

Međutim, upravo oko samog aviona vodi se spor između uključenih firmi: Daso (Dassault) u Francuskoj i Erbasa (Airbus) u Njemačkoj i Španiji.

Pritisak francuske firme

Spor je toliko eskalirao da su sada morali da se uključe lideri država: predsjednik Makron i kancelar Merc iznenada dolaze na sastanak njemačko-francuskog Savjeta za bezbjednost i odbranu u južnofrancuski Tulon. Ovo tijelo zasjeda dva puta godišnje, uglavnom bez većeg medijskog interesovanja.

Poseban pritisak poslednjih meseci vrši Erik Trapije, generalni direktor francuske firme Dassault, proizvođača borbenih aviona. Ta firma proizvodi ključne komponente za francusko nuklearno oružje – osnovu vojne nezavisnosti zemlje.

Trapije je u julu pred parlamentarnim odborom za odbranu u Francuskoj zaigrao na nacionalnu kartu: neki tvrde da „slabljenje te nezavisnosti", kao što bi se moglo dogoditi kroz FCAS, „nije toliko štetno", jer bi se nadoknadilo međusobnom zavisnošću evropskih partnera. Ali, Trapije kaže da „kada se jednom napravi taj korak, nema povratka".

Njemačka traži svoj dio proizvodnje

Zato, kaže Trapije, treba pažljivo razmotriti „šta prepuštamo saveznicima".

To je ozbiljan izazov za zagovornike jedinstvene evropske vojne industrije. Politika mora odlučiti s kim će Francuska graditi borbeni avion nove generacije.

S druge strane, i evropski koncern Airbus insistira na ravnopravnom učešću. Airbus u Njemačkoj proizvodi trenutni borbeni avion njemačkog ratnog vazduhoplovstva – Jurofajter (Eurofighter) – i ne želi da bude izbačen iz posla.

„To je nešto što Njemačka radi veoma dobro i želi da to zadrži", kaže stručnjak za naoružanje Emil Aršambo iz Njemačkog društva za spoljnu politiku (DGAP) u intervjuu za DW.

Pregovori o drugoj fazi: prototip borbenog aviona

Razlog za eskalaciju njemačko-francuskog spora je to što se u pozadini vode pregovori o drugoj fazi projekta: izgradnji prvog prototipa aviona, koji bi bio srce novog sistema. Firma Dassault tu hoće još veću kontrolu nego što već ima.

„Moguće je promijeniti tačnu raspodjelu", kaže Aršambo. „Tako da Francuska gradi veći deo aviona", dok bi se druge oblasti ojačale u Njemačkoj i Španiji.

„Ali to može biti veoma komplikovano. Ne radi se samo o glavnim firmama, već i o dobavljačima, firmama srednje veličine. Tu se postavlja pitanje: ko tačno šta radi i ko to koordinira", objašnjava Aršambo. Airbus pokušava da u promotivnim video-snimcima na internetu ostavi utisak tehnološke prednosti.

Samo politički signal iz Tulona?

Aršambo od sastanaka Makrona i Merca ne očekuje mnogo više od „političkog signala" - da Francuska i Njemačka žele da nastave projekat. Detaljni pregovori o ugovorima teško da su mogući dok treći partner – Španija – nije za stolom.

Ali vremena nema mnogo: tokom posjete Berlinu u julu, Makron i Merc su se dogovorili da njihovi ministri odbrane do jeseni predstave konačno rješenje. U suprotnom, nerealan je početak druge faze projekta naredne godine.

Ipak, kancelar Merc trenutno možda ima jače argumente – prije svega više novca. Francuska je prezadužena, a vlada se suočava s mogućim padom jer nema većinu za usvajanje budžeta.

„Posebno je to što se Njemačka nalazi u jedinstvenoj situaciji da ne mora da pravi razliku između kratkoročnih i dugoročnih vojnih projekata, jer su troškovi za odbranu izuzeti iz fiskalne kočnice", kaže Kristijan Meling za DW.

Brzo naoružavanje Njemačke važnije od budućih projekata?

U kontekstu prijetnje iz Rusije i rata u Ukrajini, u Njemačkoj postoji „vrlo kratkoročna agenda naoružavanja – kupujemo više onoga što već imamo i što funkcioniše. A onda dolaze projekti budućnosti poput FCAS, koji trenutno nisu prioritet", kaže Meling.

On smatra da bi projekat FCAS mogao biti smanjen ili vremenski produžen.

Možda bi u rešavanju spora sa francuskim proizvođačem aviona Dassault mogla pomoći promena perspektive.

„Iako neki to ne vole da čuju", kaže Meling, osvrćući se na francuski ponos u proizvodnji borbenih aviona, „u FCAS-u sam avion, tj. trup, nije najvažnija tehnologija". Mnogo važniji su dronovi – nosači – i možda još važniji je „borbeni oblak", softver koji povezuje sve borbene sisteme.

Važnije od borbenog aviona: digitalno umrežavanje

Upravo to se pokazuje u odbrani Ukrajine, gdje dronovi igraju ključnu ulogu, kaže Meling. Nisu sami dronovi ti koji pomažu Ukrajini u borbi, već umrežavanje svih informacija: slika sa dronova, satelita, izviđanja.

„To je u suštini ključ koji se mora savladati, posebno ako želimo da postanemo nezavisni od Amerikanaca." A to žele svi učesnici projekta.

Zato Meling vjeruje da FCAS nije pred gašenjem. Makron i Merc će jasno poručiti: „Ovaj projekat ne smije da propadne". Njihov dolazak u Tulon je jasan „politički signal" – za budućnost FCAS-a. Jednog dana.