Može li promjena mišljenja spasiti svijet?

Ekološka kriza i klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem odavno su postale kriza čitavog čovječanstva. To nije ništa novo. Ipak, ljudi sagorijevaju više uglja, nafte i gasa nego ikada ranije, proizvode više otpada, troše više resursa nego što planeta može da podnese.

„U prenesenom značenju, gledamo u ponor. Znamo kako možemo da se okrenemo nazad. Ipak, nastavljamo da idemo prema ponoru“, kazala je Šen Sjaomeng, direktorka Instituta za životnu sredinu i bezbjednost ljudi pri Univerzitetu Ujedinjenih nacija (UNU-EHS).

Zašto je to tako i koji su mogući putevi izlaska iz ekološke krize? Na to pitanje pokušava da odgovori danas objavljen izveštaj njenog instituta pod nazivom „Okrenuti novi list" (Turning Over a New Leaf). Ovaj godišnji izvještaj analizira kako su rizici i prirodne katastrofe međusobno povezani i pod uticajem čovjeka, i koje su moguće strategije za rješavanje tih problema.

Mnoge krize, malo suštinskih promjena

Dobra vijest: prema riječima istraživača, budućnost u blagostanju je moguća. Međutim, mnogi današnji pristupi usmjereni su prije svega na borbu protiv simptoma, a ne na uzroke koji su međusobno povezani, navode naučnici UNU-EHS sa sjedištem u Bonu.

Tako, na primjer, zagađena plaža ili rijekane postaju čistije samo boljim reciklažnim sistemima. Iako je reciklaža dragocjen način za rješavanje problema, osnovni problemi su negdje drugdje: u jednokratnoj ambalaži i sistemu masovne proizvodnje. Ako je cilj budućnost bez otpada, tada je neophodno promijeniti sistem društva, koje odbacuje stvari nakon jedne upotrebe, navodi se u izvještaju.

U tom kontekstu, vjerovanja, vrijednosti i pretpostavke koje dovode do ovakvih posljedica često se uopšte ne dovode u pitanje. Upravo tu autori izvještaja žele da intervenišu.

Teorija korijenitih promjena

Da bi otkrili dublje uzroke globalnih problema, istraživači su razvili takozvanu „Teoriju korijenitih promjena" (Theory of Deep Change).

Ona razmatra društvene strukture i obrasce razmišljanja, koji su doveli do određenih problema i koji i danas omogućavaju da ti problemi opstaju. Autori posmatraju društvo kao socijalni konstrukt.

Određeni načini razmišljanja doveli su do stvaranja struktura koje su izazvale nepredviđene posljedice: kao što su klimatske promjene, nestašica vode, prekomjerna proizvodnja i pretjerano iskorišćavanje globalnih resursa.

„Naše istraživanje je pokazalo da su ti procesi i strukture u velikoj mjeri zasnovani na pretpostavci da čovjek može i treba da vlada prirodom", kaže Kejtlin Eberle u intervjuu za DW. Ona je jedna od glavnih autorki izvještaja.

Ova osnovna pretpostavka pojavljuje se, u različitim oblicima, u zakonima, književnosti, filmovima i religijskim kontekstima, navode autori. A to zauzvrat utiče na ciljeve i strukture društva.

Rezultat: monokulture, regulisanje tokova rijeka, pripitomljavanje životinja i biljaka, kao i korišćenje pesticida i herbicida – sve se to smatra legitimnim sredstvima za ostvarenje društvenih ciljeva.

Pretpostavka ili misaoni obrazac „čovjek vlada prirodom“ dakle nosi rizike i predstavlja prepreku za moguće promjene, tvrde autori.

„Promjena ovog načina razmišljanja značila bi da priznamo da je čovjek dio prirode, samo jedna vrsta u ogromnom ekosistemu. A to bi značilo da treba da pokušamo da naše sisteme bolje prilagodimo potrebama prirode“, kaže Eberle.

Takođe, široko rasprostranjene pretpostavke da beskonačan ekonomski rast zaista donosi blagostanje, ili da planeta ima neograničene kapacitete da apsorbuje zagađenje i da daje resurse, predstavljaju prepreke za promjene. Ovakav način razmišljanja je, sa naučnog stanovišta jednostavno pogrešan, kaže Eberle.

Potrebne su unutrašnje i spoljašnje promjene za istinsku transformaciju

Za stvarno održivu, duboku promjenu potrebne su i unutrašnje i spoljašnje promjene.

To s jedne strane podrazumijeva mijenjanje ličnih uvjerenja i vrijednosti ljudi – dakle unutrašnje poluge. A spoljašnje poluge mogu biti odgovarajući zakoni, prilagođavanje poreskih sistema i subvencije koje podržavaju promjene.

Iako je promjena vrijednosti i duboko ukorijenjenih uvjerenja teška, nije nemoguća. Istorija to pokazuje, kažu istraživači.

Na primjer, pušenje je do prije nekoliko decenija bilo društveno prihvaćeno i u mnogim kulturama povezivano sa višim društvenim statusom, pa čak smatrano zdravim. Danas svi znaju da je pušenje štetno i ono je zabranjeno u gotovo svim zatvorenim prostorima.

Ta promjena se desila i na individualnom i na društvenom nivou. Sredinom 20. vijeka naučnici su počeli da otkrivaju ozbiljne zdravstvene rizike, a kroz javne kampanje, zabrane i izmjene pravila, stav društva prema pušenju se promijenio.

Promjena je već počela – ali traje

Da bi se savladali današnji ekološki rizici, potrebna je, prema mišljenju istraživača, promjena svijesti u pet oblasti: da otpad tretiramo kao sirovinu, da se odreknemo ideje da je čovjek odvojen od prirode, da shvatimo da čovječanstvo dijeli zajedničku odgovornost, da kratkoročno planiranje zamijenimo dugoročnim i da preispitamo šta je zaista vrijedno – ekonomsko bogatstvo ili zdravlje planete.

Prema riječima Kejtlin Eberle, ljude ne sprječavaju tehnički ili logistički izazovi da dostignu te ciljeve, već način razmišljanja: „Potrebne su zaista korjenite promjene u načinu razmišljanja koje oblikuju našu kulturu i filozofiju. Takođe moramo vjerovati da su takve promjene moguće i da ih možemo postići.“

Taj proces promjene ne može se dogoditi bez otpora, priznaju istraživači. Sukobi interesa, strah i strukturalna tromost su normalni. Ali, postoji nada, navodi se u studiji. Upravo ti sukobi pokazuju da je društvo već počelo da se mijenja.

Redaktor: Tamsin Volker

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu