Njemačka: usamljenost kao nova svakodnevica

Prije tri godine, Feliks Vunike shvatio je da je pogodio u srž problema kod mladih ljudi u Njemačkoj. Kad god bi ovaj diplomirani psiholog na svom TikTok nalogu objavio video na temu „kako pronaći prijatelje“, njegovi pratioci bi reagovali kao po komandi.

On za u razgovoru za DW kaže: „Čak i kad bih u videu samo rekao: pošalji ovaj video svom najboljem prijatelju, najlajkovaniji komentar bi uvijek bio nešto poput: ‘Ja nemam prijatelje’. U svojoj vrlo mladoj zajednici primijetio sam da se veliki broj ljudi osjeća jako usamljeno, stalno se javljaju oni koji tvrde da zaista nemaju nijednog prijatelja. To me lično jako šokiralo.“

Prema aktuelnoj studiji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svaki šesti čovjek na svijetu je usamljen - a svaki peti tinejdžer. Dok odrasli zbog toga teže pronalaze ili zadržavaju posao, kod mladih se povećava vjerovatnoća da će imati lošije ocjene. Vunike, koji je nedavno napisao priručnik pod nazivom „Sve što trebaš znati o pronalaženju prijatelja", navodi dva glavna razloga za ovaj trend:

„Prvo, kovid i sve što je učinio s nama, a drugo — društvene mreže. Važno mi je da, uprkos svim pozitivnim aspektima, upozorim i na tamnu stranu i opasnosti, na to da zaboravljamo stvarni život. Gledamo Instagram storije poznanika, a zanemarujemo građenje prijateljstava u stvarnosti.“

Mladi usamljeni ljudi podložniji autoritarnim stavovima

Klaudija Noj podrobno je analizirala mlade koji se obraćaju Feliksu Vunikeu za psihološke savjete protiv usamljenosti. Ova sociološkinja je vodila studiju „Ekstremna usamljenost", koja je istraživala vezu između usamljenosti i antidemokratskih stavova kod mladih u Njemačkoj. Rezultati su zabrinjavajući:

„Posebno su mladi između 16 i 23 godine podložniji teorijama zavjere i opravdavanju političkog nasilja. Važno je naglasiti da statistički nalazimo vezu, ali to još uvijek nije uzrok. Nije svaki usamljeni čovjek glasač AfD-a, niti svaki glasač AfD-a ima povišen nivo usamljenosti.“

Usamljeni ljudi često meta diskriminacije

Klaudije Noj se u svojoj novoj knjizi „Usamljenost i resentiman" bavi ovom temom, a njena teza glasi: kada ljudi osjećaju da su izgubili vezu sa društvom i na to reaguju ogorčeno, to je potencijal koji bi mogao da ugrozi demokratiju. Usamljeni ljudi su najprije žrtve — mnogo češće doživljavaju diskriminaciju nego oni koji nisu usamljeni.

„Stalno doživljavaju odbacivanje, recimo na roštiljanju, gdje opet nikoga ne upoznaju i sami se vraćaju kući. Takva vrsta odbacivanja može izazvati ogorčenost. Tu leži i srž potisnute ogorčenosti: čovjek doživi patnju za koju vjeruje da mu je nanesena nepravedno, ali ne može da je ostavi iza sebe, sve više se u to unosi, okrivljuje druge i na kraju postaje ogorčen."

Mjesto stanovanja utiče na osjećaj usamljenosti

Klaudija Noj je već skoro deset godina šefica katedre za sociologiju ruralnih područja na univerzitetima u Getingenu i Kaselu. Ko se pita kakve veze taj istraživački fokus ima s usamljenošću, Noj na to kaže — veoma velike. Jer, stambena situacija, lokacija i životni uslovi mogu biti pokretači usamljenosti. Ljudi su upućeni na susrete i komunikaciju.

„Ako nedostaju prilike za susrete, ako je najbliži park, zelena površina ili mjesto za slobodne aktivnosti udaljeno više od 20 minuta hoda od stana, rizik od usamljenosti je znatno veći.“ Osim toga, kaže Noj za DW, hronično usamljeni ljudi drugačije doživljavaju prostor:

„Oni svoju okolinu vide tamnijom i nesigurnijom, ne osjećaju se baš prijatno — kako u javnosti, tako i u privatnom prostoru. Takođe nisu posebno uvjereni da njihova zajednica može dobro da funkcioniše", zaključuje Noj.