Njemačka i nuklearno odvraćanje

Njemačka mijenja stav prema francuskom nuklearnom kišobranu

Na odobrenje iz Berlina Emmanuel Macron je morao duže čekati. Francuski predsjednik je već nekoliko puta nudio Njemačkoj razgovore o nuklearnom odvraćanju u Evropi – na osnovu francuskog nuklearnog arsenala. Do sada su takve inicijative bile odbijene.

To se sada mijenja: Friedrich Merz, predsjednik CDU-a i najvjerovatnije budući njemački kancelar, spreman je za dijalog. S Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, koji bi evropskim saveznicima mogao uskratiti vojnu zaštitu SAD-a, situacija se dramatično promijenila. Merz želi razgovarati s nuklearnim silama Francuskom i Velikom Britanijom o nuklearnom odvraćanju u Evropi – i nailazi na otvorena vrata u Parizu.

Američke nuklearne bombe u Njemačkoj

Njemačka se već decenijama nalazi pod nuklearnim kišobranom SAD-a. U njoj se nalazi maksimalno 20 američkih nuklearnih bombi. Kod za njihovo aktiviranje posjeduje isključivo predsjednik SAD-a. Međutim, njemačko ratno zrakoplovstvo obezbjeđuje borbene avione koji bi u hitnim slučajevima mogli transportovati te bombe do cilja. NATO ovu strategiju zajedničkog odvraćanja pomoću američkog nuklearnog oružja naziva "nuklearnim sudjelovanjem", a u tome učestvuju i druge evropske zemlje.

Stručnjaci za sigurnost ne očekuju da će SAD u bliskoj budućnosti povući svoje nuklearno oružje iz Evrope. "Ne smatram da je to scenarij koji će se uskoro desiti, jer su NATO i „nuklearno sudjelovanje" iz različitih razloga od velike strateške važnosti za SAD", kaže Sascha Hach, stručnjak za evropsku sigurnost i kontrolu naoružanja iz Instituta za istraživanje mira u Frankfurtu (Peace Research Institute Frankfurt). "Ali, to se ipak ne može u potpunosti isključiti." Jedna od strateških prednosti za SAD je mogućnost brzog odgovora na potencijalne ruske agresorske napade u Evropi.

Njemačkoj je zabranjeno posjedovati vlastite nuklearne bombe

Čak i ako američke bombe za sada ostanu u Evropi, i sama sumnja u obećanje SAD-a o zaštiti NATO saveznika, koju Trump sije, već nanosi štetu. Time se podriva kredibilitet nuklearnog odvraćanja. Njemačka, koja se uvijek snažno oslanjala na SAD, sada želi preispitati svoju sigurnosnu politiku. Njemačka vojska (Bundeswehr) treba se brže i obimnije modernizirati nego što je ranije planirano.

Debata se vodi i o nuklearnom kišobranu. Da li on u ovim okolnostima još uvijek može poslužiti kao odvraćanje protiv ogromnog ruskog nuklearnog arsenala, koji broji više od 5.500 bojevih glava?

Njemačka ne smije posjedovati vlastito nuklearno oružje – to je regulisano, između ostalog, "Sporazumom 2+4" iz 1990. godine, koji je omogućio ponovno ujedinjenje Njemačke.

U Evropi samo Velika Britanija i Francuska posjeduju nuklearno oružje, a unutar Evropske unije jedino Francuska. Stoga bi bliska saradnja bila logična opcija. Ipak, postoje određena ograničenja: Britanske nuklearne snage su usko povezane sa Sjedinjenim Državama i bile bi upotrijebljene u okviru NATO-a u slučaju konflikta. Situacija s Francuskom je drugačija – ona pridaje veliku važnost nezavisnosti svojih nuklearnih snaga i ne podređuje ih zajedničkim komandnim strukturama NATO-a.

Francuska nuklearna moć

Francuska posjeduje otprilike 290 nuklearnih bojevih glava, koje se mogu lansirati iz nuklearnih podmornica ili borbenih aviona tipa Rafale. Njihove nuklearne snage, poznate i kao "Force de frappe", osiguravaju "vitalne interese" zemlje. Prema francuskim navodima, one istovremeno jačaju sigurnost Evrope, otežavajući potencijalnim protivnicima kalkulaciju napada.

Kako bi konkretno mogla izgledati saradnja između Njemačke i Francuske? U Parizu se prije svega govori o intenzivnijoj razmjeni informacija na ovu temu. Rukovanje nuklearnim oružjem i strateško planiranje su osjetljive teme. Francuska ima decenije iskustva na ovom području, dok Njemačka takvo iskustvo nema.

Francuski sigurnosni ekspert Camille Grand iz European Council on Foreign Relations smatra da su zajedničke vojne vježbe njemačkih i francuskih zračnih snaga zamislive. To bi moglo uključivati i slijetanje francuskih aviona Rafale na njemačke vojne aerodrome. Međutim, nagađanja u nekim medijima o mogućem stacioniranju francuskih nuklearnih aviona ili nuklearne infrastrukture u Njemačkoj su neosnovana. "Od toga smo još jako daleko", kaže Grand.

Francuski predsjednik zadržava kontrolu nad nuklearnim oružjem

Za Francusku ne dolazi u obzir da druge zemlje direktno sudjeluju u njenim nuklearnim snagama, kao što je to slučaj s američkim nuklearnim sudjelovanjem unutar NATO-a. "Pogrešno je pretpostaviti da su francuske nuklearne garancije iste kao američke", naglašava Camille Grand.

Vlada u Parizu je uvijek jasno stavljala do znanja da odluku o upotrebi nuklearnog oružja donosi isključivo predsjednik Francuske, koji je ujedno i vrhovni komandant oružanih snaga. "Šta god da se desi, odluka je uvijek bila i ostaje u rukama predsjednika Republike", poručio je Emmanuel Macron početkom marta u obraćanju naciji.

Šta Evropa može učiniti?

Ne samo francuske, već i britanske nuklearne snage su striktno usmjerene na nacionalnu odbranu. Velika Britanija je jedina nuklearna sila, koja posjeduje samo jedan tip nuklearnog oružja – ono je u potpunosti bazirano na podmornicama. Njihova flota od četiri nuklearne podmornice stacionirana je na zapadnoj obali Škotske.

Sve ovo ograničava mogućnosti za brzo integrisanje ovih kapaciteta u širu evropsku nuklearnu odbranu. Stručnjaci smatraju da bi realniji koraci mogli uključivati jači strateški dijalog ili političku deklaraciju da bi francuski i britanski nuklearni arsenal u slučaju vanredne situacije, mogao biti korišten za odbranu evropskog teritorija.

Nije sve u broju nuklearnih bojevih glava

U Njemačkoj Friedrich Merz naglašava da cilj nije zamjena američkog nuklearnog oružja u Evropi, već njihova nadopuna. Sjedinjene Države trenutno nisu nezamjenjive samo zbog svog nuklearnog arsenala u NATO-u, već i zbog posebnih sposobnosti koje samo one posjeduju – uključujući direktne kontakte s ruskim vojnim komandnim centrima i sisteme za detekciju lansiranja balističkih projektila.

"Kad sada u Evropi raspravljamo o tome kako dalje bez SAD-a, fokusiramo se samo na pitanje: imamo li dovoljno bombi?", kaže Sascha Hach. Pri tome se često zanemaruje da bi Evropa mogla izgubiti ključne mehanizme sigurnosne kontrole, poput direktnih vojnih kontakata s Rusijom. "U interesu Evrope je da izgradi slične sigurnosne strukture i mehanizme koje će sama kontrolisati", zaključuje Hach.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu