„Državni rezon“ ili „prisilna solidarnost“?

Sigurnost Izraela dio je njemačkog „državnog rezona“. Tako je to formulisala još bivša kancelarka Angela Merkel.
Osnovna ideja jeste da Njemačka, zbog masovnog ubijanja Jevreja u vrijeme nacizma, ima posebnu odgovornost za sigurnost Izraela.
Taj „državni rezon“ potvrdio je i bivši kancelar Olaf Šolc, nakon što je radikalno-islamistički Hamas u oktobru 2023. počinio masakr u Izraelu.
Ali sve oštrije djelovanje Izraela u Pojasu Gaze, kao odgovor na napad Hamasa, otežava Saveznoj vladi u Berlinu da zauzme jasan stav.
Kancelar Fridrih Merc rekao je prije nekoliko dana: „Iskreno govoreći, više ne razumijem – s kojim ciljem izraelska vojska radi u Pojasu Gaze ono što radi.“
Dovođenje civilnog stanovništva u stanje takve patnje više se ne može opravdati borbom protiv terorizma Hamasa, rekao je.
Ipak, posljedica nema. Na primjer, njemačke isporuke oružja Izraelu se nastavljaju.

Strah od nove eskalacije

Izrael opravdava napade na Iran „neposrednom i egzistencijalnom prijetnjom“ iz Irana. Ministar odbrane Izrael Kac govorio je o „preventivnom udaru“. Iran je navodno bio na korak do razvoja atomske bombe.
Vlada u Berlinu dijeli zabrinutost Izraela. U saopćenju za medije, kancelar Fridrih Merc je, jutro nakon napada, ponovio „da Izrael ima pravo da brani svoje postojanje i sigurnost svojih građana“.
On je telefonom razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom.
U saopćenju dalje stoji: „Savezna vlada već godinama izražava zabrinutost zbog veoma naprednog iranskog nuklearnog programa. (...) Taj nuklearni program krši odredbe Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i predstavlja ozbiljnu prijetnju za cijeli region, a posebno za državu Izrael.“ Cilj mora ostati „da Iran ne razvije nuklearno oružje“.

Evropa kao promatrač

„Reakcija njemačke vlade bila je očekivana", kaže Hans-Jakob Šindler, stručnjak za Bliski istok iz međunarodne organizacije „Counter Extremism Project“.
Njemačka u sukobu na Bliskom istoku igra tek sporednu ulogu, kaže on. „Naravno da bi mogla da se ponudi kao posrednik. Ali sada su odlučujući direktni pregovori SAD sa Irancima“, navodi Schindler u razgovoru za DW.
„Pregovarački format iz prošlosti, dakle Njemačka, Francuska, Velika Britanija i SAD s Irancima, više nije dio te formule. Evropljani su, nažalost, u ovom sukobu sada više promatrači nego akteri."
Šindler ne vjeruje da će trenutna eskalacija nešto promijeniti u osnovnim smjernicama njemačke politike prema Izraelu.
„Mi nismo neka druga zemlja, mi smo Njemačka s historijom Holokausta. Zbog toga ne postoji nikakav drugi moralni ili etički izbor osim da se pokaže solidarnost s Izraelom.“
To, međutim, ne znači da se automatski mora odobravati svaka pojedinačna operacija izraelske vojske i svaka odluka izraelske vlade, dodaje Šindler. „Nova savezna vlada bila je mnogo spremnija da kritikuje nego prethodna."

Nema „prisilne solidarnosti"?

Zbog djelovanja izraelske vojske u Gazi u posljednje vrijeme su se pojačale kritičke izjave na račun Netanyahuove vlade, i to čak unutar njemačke vladajuće koalicije sastavljene od konzervativnih demohrišćana i socijaldemokrata.
Neki članovi vlade izgleda strahuju da bi Izrael mogao da ih instrumentalizira. „Nećemo dozvoliti da nas Izrael stavlja pod pritisak“, rekao je ministar vanjskih poslova Johan Vadeful krajem maja.
„Nećemo dozvoliti da budemo dovedeni u poziciju da budemo prisiljeni na solidarnost. Takva forma solidarnosti neće moći da postoji.“
O iranskom osvetničkom napadu na Izrael, Vadeful je rekao tokom posjete Kairu: „Neselektivni iranski napad na izraelsku državnu teritoriju najoštrije osuđujemo“, rekao je političar CDU-a.
Ministar vanjskih poslova Izraela Gideon Sar informisao ga je po početku napada.

Dokle seže pravo na samoodbranu?

Nakon izraelskog napada, socijaldemokratski političar zadužen za vanjsku politiku Rolf Micenih rekao je za radio Deutschlandfunk da Izrael ima pravo na samoodbranu. Ali da je to pravo vezano za neposrednu opasnost i egzistencijalnu prijetnju.
Da li je Izrael mogao da se pozove na to pravo, svakako će se razmatrati u Vijeću sigurnosti UN-a. Micenih je naglasio opasnost iranskog nuklearnog programa. „Teheran je uvijek nastavljao dalje, neodgovorno“, rekao je.
Postavlja se pitanje da li je izraelski napad bio legitiman prema međunarodnom pravu.
Stručnjaci za međunarodno pravo ukazuju na to da je preventivni napad dozvoljen samo ako je prijetnja neposredna i ne može se drugačije spriječiti.
„To nije samoodbrana, već napad koji krši međunarodno pravo“, kaže Jan van Aken, predsjednik stranke Ljevice, u razgovoru za DW.
„Naravno da države smiju da se brane od napada. Ali ovdje nije postojala akutna prijetnja napadom nuklearnim oružjem. Naprotiv: pošto su međunarodni kontrolori prisutni u Iranu, zna se da Iran uopšte nema visoko obogaćen uranijum od 90 odsto“, što bi bilo potrebno za bombu, kaže van Aken.
Napadom su kontrole ukinute. Zbog toga će Iran sada brže moći da izgradi bombu „nego da smo se dalje oslanjali na pametnu diplomatiju“, dodaje on.
Njemačka ima „posebnu odgovornost za Izrael, za pravo Izraela na postojanje i za njegovu sigurnost. To nikada neće prestati“, dodaje ovaj političar.
„Ali to nas ne smije spriječiti da kritikujemo ratovanje koje krši međunarodno pravo – bilo u Gazi ili protiv Irana – i da poduzmemo odgovarajuće korake, poput priznanja države Palestine ili obustave isporuka oružja."

Sigurnost jevrejskih objekata u Njemačkoj

U međuvremenu, neki političari u eskalaciji između Izraela i Irana vide i opasnosti po sigurnost u Njemačkoj.
Savezni ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrindt (bavarski CSU) najavio je, u dogovoru s ministrima unutrašnjih poslova saveznih pokrajina, pojačane mjere sigurnosti za zaštitu jevrejskih i izraelskih institucija u Njemačkoj.
Time će se biti spremno u slučaju da se iz bliskoistočne situacije razvije potencijalna sigurnosna prijetnja u Njemačkoj.
Ministarstvo vanjskih poslova Izraela saopćilo je da će zatvoriti sve konzulate i ambasade te zemlje širom svijeta.