Obavještajne službe: Krši li Zakon o BND-u ljudska prava?

Pred Saveznim ustavnim sudom u Karlsruheu nisu uspjeli: Tužba Reportera bez granica (ROG) i Društva za građanske slobode (GFF) protiv - 2020. godine reformisanog - zakona o Saveznoj obavještajnoj službi (BND) u Njemačkoj nije prihvaćena na razmatranje. Zbog toga su ove dvije organizacije podnijele žalbu Evropskom sudu za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu.

„Zakon o BND-u i dalje omogućava sveobuhvatno nadgledanje medijskih radnika, posebno izvan Njemačke, čime ugrožava slobodu medija", objašnjava Anja Osterhaus, izvršna direktorica Reportera bez granica, pojašnjavajući zajedničku tužbu protiv njemačku obavještajne službe, koja djeluje u inostranstvu. Koordinator u cijelom postupku Bijan Moini iz GFF-a dodaje: „Radi se o teškim povredama privatnosti." Prema njegovoj procjeni i ljudi unutar Njemačke mogli bi biti pogođeni ovim mjerama.

Duga ruka BND-a dopire i do Njemačke

Pozadina priče: Savezna obavještajna služba smije u okviru „strateškog prikupljanja informacija u inostranstvu" koristiti sredstva za nadzor i praćenje, poput takozvanog „državnog trojanca". To znači da se tajno instalira softver za špijuniranje na elektronske uređaje poput mobilnih telefona. Na taj način može se analizirati kompletna komunikacija – širom svijeta, pa tako i u Njemačkoj, gdje BND zapravo ne smije djelovati.

„Zakon sada sadrži više kršenja osnovnih ljudskih prava nego ikada do sada", kritikuje Bijan Moini reformu Zakona o BND-u. Odluku Njemačkog ustavnog suda, koji se neće baviti novnom tužbom naziva razočaravajućom. U maju 2020. taj isti sud je razmatrao stari Zakon o BND-u i odbacio ga proglasivši ga neustavnim.

„Praćenje novinara je pravno-politički skandal"

Bijan Moini je i tada bio koordinator postupka za organizacije, koje su podnijele tužbu. Za njega je zakonski dozvoljena praksa nadziranja i praćenja „pravno-politički skandal". Jer, baš kao i u starom zakonu koji je ocijenjen kao neustavan, BND može bez konkretnog povoda pretraživati milione elektronskih komunikacija u inostranstvu pomoću ključnih riječi.

Moini nabraja sve što smatra nedopustivim: BND smije prikupljati previše podataka, istraživati previše tematskih područja, nadgledati previše osoba i previše zadirati u rad istraživačkih novinara i novinarki.

Prema njegovom mišljenju, zakon je previše neprecizno formulisan kada se radi o „prepoznavanju opasnosti". Kao primjer navodi da BND smije nadgledati ljude i komunikaciju „radi zaštite vanjskopolitičke sposobnosti djelovanja Savezne Republike Njemačke". Taj pojam je, prema njemu, izuzetno širok: „Praktično sve može potpasti pod njega." Ne zna se tačno šta znači sposobnost djelovanja ili šta se smatra potrebnim za zaštitu te sposobnosti.

Stranci su u većoj opasnosti

Također, razlikovanje između osoba sa i bez njemačkog pasoša u Zakonu o BND-u Moini smatra neustavnim. Prema toj logici, u slučaju bračnog para koji živi u Njemačkoj, ali se trenutno nalazi u inostranstvu, turska supruga njemačkog državljanina mogla bi biti praćena i nadzirana, dok njen muž ne bi.

Činjenica da sadržaj e-mailova ili poruke poslane preko aplikacija za razmjenu poruka poput Signala i Telegrama ne smiju biti analizirane ne umiruje Moinija. Helena Hahn iz Reportera bez granica ukazuje na takozvane metapodatke, do kojih Savezna obavještajna služba može doći.

„Ko s kim komunicira i koliko dugo", to agencija uvijek može saznati . Ti podaci o komunikaciji izuzetno su vrijedni za BND i druge obavještajne službe, kaže stručnjakinja ROG-a: „Jer otkrivaju kontakte, mreže i fokus rada određene osobe, što se zatim obrađuje i analizira."

Važan izvor: Uzbunjivači

Hahn strahuje da za one koji rade u medijima, ali i za druge profesije sa obavezom čuvanja tajnosti, poput ljekara ili advokata, postaje sve teže zaštititi svoje izvore i kontakte.  „Ako država prisluškuje novinare, kritičko izvještavanje postaje otežano."

Pristup uzbunjivačima također se otežava  ili čak može biti onemogućen, „jer je narušeno povjerenje". A upravo je to osnovni preduslov za dobar, nezavisan i kritički novinarski rad.

Reporteri bez granica i Društvo za građanske slobode ne vide prijetnju samo u praksi BND-a. Hahn smatra da je „potpuno nevažno" gdje se u svijetu takva špijunaža odvija i koja vlada je provodi. Špijuniranje novinara i novinarki oni smatraju „ozbiljnim kršenjem prava i napadom na slobodu medija".

Tekst se djelimično temelji na članku koji je prvi put objavljen 27.01.2023.

Ovaj članak najprije je objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu