Šta ugrožava rast njemačke privrede?

Ulrike Malmendir, članica tima ekonimsta koji savjetuju njemačku vladu, upozorava da je nedostatak kvalifikovanih radnika trenutno najveća prepreka privrednom rastu u zemlji – i da je riječ o problemu koji je bilo moguće riješiti još prije nekoliko decenija. Sada, kako kaže, „svakog dana postaje sve gore".

U očekivanju novog ekonomskog plana njemačke koalicije krajem juna, Malmendir smatra da su mnoge stvari u nacrtu dobre, ali da je propušteno ključno: „Glavni kočničar rasta nije budžetski okvir, već hronični manjak stručne radne snage."

Rešenje, kako tvrdi, mora biti višeslojno: mobilisanje domaće radne snage, posebno žena i starijih radnika, uz istovremeno otvaranje tržišta za imigraciju.

„Možemo pokušati da više žena pređe sa skraćenog na puno radno vrijeme, da stariji duže ostanu aktivni, ali ni to neće biti dovoljno. Trebaju nam i ljudi iz inostranstva koji žele da rade u Njemačkoj."

U tom kontekstu predlaže više tržišnog pristupa migraciji: „Ako neka firma kaže: 'Našao sam nekoga u Indiji ili Argentini, kvalifikovan je i mogu odmah da ga zaposlim', ne treba joj praviti birokratske barijere. Pustimo tržište da funkcioniše."

Statistika vara

Ekonomistkinja kritikuje i odnos prema radu u javnoj debati u Njemačkoj. Nakon što je lider CDU-a Fridrih Merc upozorio da se „četvorodnevnom radnom nedjeljom i work-life balansom neće sačuvati njemački blagostanje", Malmendir uzvraća: „Željela bih da rad prestane da bude veliko strašilo. Rad može da bude i zabavan – kroz njega nešto postižem, pokrećem ljude, mijenjam stvari."

Istovremeno, priznaje da ukupan broj radnih sati u Njemačkoj zaista jeste prepreka rastu. Ali uz važnu napomenu: „To nije zato što radimo manje po glavi zaposlenog, već zato što mnogo ljudi radi skraćeno. Statistiku 'kvare' žene i stariji koji su novouključeni na tržište rada – što je uspjeh, ali oni često rade nepuno radno vrijeme. Kada bismo gledali samo puno zaposlenje, slika bi bila znatno drugačija."

Dakle, puno radno angažovani Nemci ne rade premalo – problem je u strukturi zaposlenih.

„Mali pomaci su mogući, ali prava razlika bi bila kada bismo starijima i ženama olakšali da pređu na puno radno vrijeme", ističe ona.

Najveću frustraciju, ipak, izaziva činjenica da je ovo pitanje već decenijama poznato, a da političari nisu reagovali.

„To je zaista prokleto očigledan problem. Matematika je jasna: ljudi stare, radna snaga se smanjuje. To smo znali prije 10, 20, čak i 30 godina."

Politička pragmatična kratkovidost

Zašto onda ništa nije urađeno? Malmendir vidi dva razloga. Prvi je politički oportunizam: „Ko želi da se zamjeri starijim biračima u starijem društvu? Oni su najosjetljiviji na promjene i najpouzdaniji glasači.

Drugi fenomen je „present bias" – političko razmišljanje koje se svodi na preživljavanje od mandata do mandata: „Političari vjeruju da će još četiri godine nekako proći, a poslije neka problem rješava sljedeći."

Za sada, ništa ne motiviše političare da se bave dugoročnim rješenjima, jer se posljedice ne vide odmah. „Niko ne snosi posljedice za nečinjenje."

A posljedice se već osjećaju – samo postepeno. „Svaki dan postaje malo gori, ali nema velikog sloma koji bi sve natjerao da reaguju." Ili barem ne još. Jer ako se ništa ne promijeni, taj slom bi mogao doći uskoro. „Kada generacija bebibumera ode u penziju, vidjećemo kako ćemo obezbijediti usluge i penzije ako ništa ne promijenimo."

Ulrike Malmendir je od septembra 2022. članica Savjeta ekonomskih stručnjaka njemačke vlade ili kako ih zovu - "pet ekonomskih mudraca". Predaje, između ostalog, kao profesorka finansija na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu