Napad na Poljsku: "Nijema svjedočanstva 1939."

Njemački vojnici su od prvog dana fotografisali kako su doživjeli početak Drugog svjetskog rata - i kakve su patnje nanijeli svojoj susjednoj zemlji. Berlinski muzej "Haus der Wannsee-Konferenz" na svojoj internet stranici pokazuje fotografije kapetana Kurta Seeligera. Njegove, ali i fotografije drugih vojnika, daju predstavu koliko je često bila snažna volja za istrebljenjem.

Identitet ubijenog muškarca u mjestu Zakościele nije poznat. Na prvi pogled izgleda kao civil. Međutim, ako pogledamo odjeću, može se naslutiti da je riječ o vojniku. Izgleda da su mu ruke vezane. Moguće je da je žrtva ubijena protivno pravilima ratovanja.

Gori jedna farma u selu Odrzywół južno od Varšave. Fotografija je vjerovatno nastala 09.09.1939. godine. Dakle, samo osam dana nakon početka Drugog svjetskog rata.

Ovaj dnevnik sa fotografijama je vodio Woldemar Troebs koji je kao komandant motorizovane pionirske jedinice učestvovao u napadu na Poljsku. Njegov unuk Stefan Troebst je bogato ilustrovan dnevnik sa opisom fotografija pronašao tek nakon djedove smrti 1996. godine.

Detaljna objašnjenja ilustriraju navodni tok napada na Poljsku do sredine Septembra 1939. Nije poznato odakle potiču karte u Troebstovom dnevniku i ko je unosio podatke.

Srušeni most, navodno u selu u koje su se vratile izbjeglice i napredovanje Wehrmachtovih vojnika. Fotografije daju dojam da je napad na Poljsku protekao glatko.

Trebalo je da zvuči smiješno, ali je nehumano i antisemitski. Na fotografiji, gore desno, komandantu bataljona Jevreji čiste čizme, što se navodi kao doprinos "korištenju Jevreja za rad". Komentar ilustruje mentalitet s kojim su se vojnici Wehrmachta odnosili prema poljskim Jevrejima.

Wehrmachtov vojnik, go do pojasa, u jednom poljskom selu. Na fotografijama u gornjem redu su "šef" i "komandant" pionirske jedinice. "Dvojica zapovjednika se briju nakon vrelog, dugog i prašnjavog dana". Kompozicija teksta i slike bi namjerno trebala stvarati utisak bezopasne avanture.

Fotografija potiče iz dnevnika vojnika 59. pješadijskog puka. U propratnom tekstu, između ostalog se govori o srušenom mostu na rijeci Warthe. Dalje se još navodi: "Inače smo se preko dana opskrbljivali pilićima, guskama, svinjama i drugim jestivim stvarima."

Na ovoj stranici vojnik 59. pješadijskog puka piše: "U susret nam je došao veliki talas izbjeglica koje su pred poljskim terorom bježale na teritorije koje su zauzele naše jedinice." Većina tih izbjeglica su bili tipični Jevreji. " Tako je od napadnute zemlje postala zemlja izvršilaca zločina.

Uništena vozila, srušeni mostovi, mrtvi i napaćeni konji - ali prije svih Jevreji koji su bili prisiljeni na rad. Prisilni rad je očito bilo nešto što se podrazumijevalo samo po sebi.

Otto Hardick je imao 19. godina kada je sa 10. armijom umarširao u Poljsku. Istinitost njegovh komenatara se ne može provjeriti. Ovaj Wehrmachtov vojnik je poginuo nešto prije kraja rata 1945. godine u blizini Krakova.

Josef R. je bio pripadnik protivvazdušne odbrane. Očito nije imao problema sa postavljanjem slika na kojima stoji pored ubijenih poljskih žrtava. Tekst pored fotografija pokazuje koliko su Jevreji u očima svojih mučitelja bili važni. Naime, ispod fotografija stoji: "Jevreji uklanjaju mrtve."

Komandant 21-godišnjeg Wehrmachtovog vojnika Josefa R. je jasan: u njegovim očima Poljski Jevreji nisu Poljaci. Na fotografiji koja je zamagljena je dvogodišnje dijete. Tekst fotografije je izraz teško pronađene samilosti.