Na putu ka novom jeziku

Za vrijeme jednog putovanja po Španiji, na jednoj bivljoj pujaci mi je u ruke dospjela stara knjiga. U njoj je Španija predstavljena kao „tvrđava hrišćanstva". Autor je napisao da su Španci svojim „nesebičnim grudima spasli srce Evrope od mačeva Arapa" i tako izvršili odlučujući uticaj na svjetsku istoriju.

Taj udžbenik me je zainteresovao i zbog toga što me podsjeća na zemlju u kojoj sam rođen – Poljsku.

Važan dio političkog mejnstrim-jezika u današnjoj Poljskoj je nacionalni mit o „tvrđavi pod opsadom". Taj mit pojednostavljuje realnost tako što spoljni svijet predstavlja kao prijetnju. Pravo je uvijek na „našoj" strani (našeg naroda), a svi ostali su neprijatelji koji donose užas i razaranja.

Granada kao prosvjetljenje

U mojim očima je moderna Španija, posebno Andaluzija sa gradom Granadom, plodna inspiracija u potrazi za novim političkim jezikom. Dok u Poljskoj – kao i mnogim drugim zemljama - cvjeta mit o „opsjednutom utvrđenju", građani Španije su postigli nešto impresivno. Knjiga o istoriji koju sam držao u rukama, danas je kuriozitet koji na buvljoj pijaci vrijedi nekoliko centi.

Ovaj tekst pišem u Granadi. Moj dvomjesečni boravak ovdje nije slučajan. Jedno od težišta mog rada je EUtopija, projekat evropske republike regiona, koji se oslanja na principe socijalne pravde, kulturne raznovrsnosti i jednakosti svih građana. Granada je za mene podesna za glavni grad EUtopije. Zašto?

Istorija grada je impresivna. Centralni elemenat njegovo kolektivnog pamćenja je uspješna koegzistencija različitih religija (Jevreji, hrišćani i muslimani) u srednjem vijeku i na pragu renesanse. Živopisan stari grad i i palata nad njim su sa svojom filigranskom arhitekturom svedoci prošlosti.

No, današnja Granada i u kom slučaju nije samo beživotni muzej. Gradski prostor, koji se i danas dinamično razvija, kao da je predoređen za demaskiranje trivijalnih pojednostavljenja. Utoliko više zbog toga što omiljenost šarene raznolikosti Granade među turistima podsjeća da bi svaka podjela na „nas" i „njih" sahranila i komercijalni uspjeh grada.

Prošlost kao nedovršena priča

Spektakularan primjer uspješno oblikovane stvarnosti i formiranja kolektivnog gradskog pamćenja je kulturni centar Caja Granada, Memoria de Andalucia. Centar je nastao 2009. Stalna izložba je podijeljena na četiri tematska područja: raznolikost predjela, forme života, gradski i seoski prostori, umjetnost i kultura. U središtu su interaktivni eksponati: nisu samo za gledanje, mogu i da se dodirnu, čuju, a u nekim slučajevima može i da se učestvuje u njihovom multimedijalnom oblikovanju.

U šetnji muzejem virtuelno srećemo ljude koji su u različitim vremeninma živeli u Andaluziji. Na ogromnim ekranima se pojavljuju arapski kraljevi, seljaci novog vremena, monasi, zanatlije. Svako ima svoju priču i jednostavno je pripovijeda.

Tako Centar poziva svakoga da učestvuje u nekoj vrsti arheologije pamćenja. Interaktivnost izložbe ima svoj smisao: svaka posjeta omogućava da se prošlost sortira na nov način, prema potrebama i čak i prema raspoloženju posjetioca. Tako nastaje prostor za višeglasje. Slično ličnim sjećanjima svakog od nas, koliektivno pamćenje se pretvara u otvoreno pripovijedanje.

Program za danas

Fokusiranje na dobra iskustva multikulturne prošlosti u Granadi nas na nenametljiv način uči da budemo otvoreni prema drugima i podstiče angažovanje protiv izopštavanja. U vremenu u kojem je jezik često sredstvo političke manipulacije, to nas ohrabruje u potrazi za novim diskursima. Naposlijetku, pojmovi poput „nacije" i „identiteta" su nastali u 19. vijeku, u političkom i društvenom kontekstu kojeg danas više nema.

Kada razgovaram sa žiteljima Granade, ali i sa mnogim mojim susjedima u Berlinu ili Varšavi, imam utisak da ti pojmovi stvaraju više problema nego prednosti. Je li moja otadžbina zaista zemlja u kojoj sam rođen? Ili je to grad? Ili region? Kraj iz kojeg potiču moji roditelji? Šta ako ne dolaze?

Čemu me uči Granada? Jezik podesan za buvlju pijacu nije zgodan za opisivanje kako danas živimo. Isplatilo bi se ta potražimo jedan nov jezik. Iz perspektive Granade - ima izgleda na uspjeh.

Stanislav Štrasburger je rođen u Varšavi. Pisac je i kulturni menadžer. Težišta njegovog rada su kolektivno pamćenje, migracija, multikulturalnost i EUtopija. Objavio je više knjiga.