"Moje srce plače za Gazom"

Fadel al Otol prati 24 sata dnevno vijesti iz svog grada Gaze. „Moje srce plače za Gazom. Ne znam kakva je sudbina čeka", kaže poznati arheolog preko telefona. On je prije nekoliko mjeseci uspio napustiti rodnu Gazu i sada živi u Ženevi, ali poput mnogih drugih izbjeglica pažljivo prati vijesti iz domovine. Otol je jako zabrinut za svoju kćerku i njenu porodicu, kao i za mnoge druge koji su ostali. Brine se i za brojna antička nalazišta koja je pokušavao očuvati posljednjih decenija. A izraelski vojni napadi na Pojas Gaze se nastavljaju.

„Gaza je zemlja kulture i kolijevka civilizacije", kaže arheolog. Pri tome ne misli samo na uništavanje starina. Otol strahuje da bi čitavi gradski kvartovi sa svojom živom istorijom mogli biti uništeni i nestati, poput starog naselja Zaytoun u gradu Gazi sa istorijskom Al-Omari džamijom i dvjema crkvama.

Najveći grad Pojasa Gaze jedan je od najstarijih gradova na svijetu, ponikavši na antičkim temeljima. Više puta je u istoriji mijenjao vladara i bio u sastavu različitih carstava. Mnogi u Gazi strahuju da bi izraelska invazija mogla uništiti ovu nekada živu mediteransku metropolu i zauvijek protjerati njeno sadašnje stanovništvo.

Veliki dijelovi Pojasa Gaze već su proglašeni „crvenim zonama" iz kojih se Palestinci, po naredbi izraelske vojske, moraju evakuirati. Prema podacima Ujedinjenih nacija, više od 80 posto palestinske teritorije Palestincima više nije dostupno.

Izrael time, prema zvaničnim navodima, želi dodatno pojačati pritisak na Hamas. Ta militantno-islamistička organizacija, koju mnoge zemlje smatraju terorističkom, predvodila je teroristički napad na Izrael 7. oktobra 2023, što je i izazvalo ovaj rat. Sada izraelska vojska na nišan uzima i posljednje preostale višekatnice u gradu.

„Ovo je najgore što je Gaza ikad doživjela"

Svakodnevno stanje u gradu Gazi prati Amjad Shawa, direktor palestinske mreže nevladinih organizacija PNGO. „Ljudi su pred nemogućim odlukama: Kuda da idu i kada?", kaže on preko telefona, dok u pozadini odjekuje jaka eksplozija.

Shawa i njegova porodica protjerani su na jug pojasa Gaze na početku rata u oktobru 2023, kada je Izrael izdao prve naredbe za evakuaciju. Tek tokom kratkog primirja u januaru 2025 mogli su se vratiti. „Ovo je zastrašujuće vrijeme. Mislim da je ovo najgore što je Gaza ikad doživjela. Strašna situacija", rekao je. Izraelski napadi trenutno dolaze iz svih pravaca.

Posljednjih dana izraelska vojska je čak intenzivirala napade. Očigledno je cilj protjerati oko milion stanovnika iz grada Gaze, prije nego što kopnene trupe dodatno prodru. Već sada je oko 40 posto grada pod kontrolom izraelske vojske, kako je u četvrtak rekao jedan izraelski vojni portparol.

Ove sedmice izraelska vojska ponovo je pozvala stanovnike da se upute na područje Mawasi blizu Khan Yunisa, na jugu Pojasa Gaze. Izrael tvrdi da je tamo sigurnije, iako je i to područje prethodno više puta bombardovano.

Proglašena glad u sjevernom Pojasu Gaze

Prema podacima Ministarstva zdravstva u Pojasu Gaze, kojim upravlja Hamas, u ovom ratu dosad je ubijeno najmanje 63.500 Palestinaca, dok je više hiljada, kkao se navodi, zatrpano pod ruševinama.

Sve više grupa za ljudska prava i stručnjaka tvrdi da Izraelu Gazi provodi genocid. Zvanična odluka Međunarodnog suda pravde (MSP) mogla bi se čekati još godinama. Ipak, taj sud je 2024. godine saopštio da je „optužba, po kojoj je Izrael u Gazi genocidom prekršio Ženevsku konvenciju - plauzibilna". Od tada se stanje preživjelih još više pogoršalo.

Humanitarni radnici poput Shawe kažu da je pomoć gotovo nemoguće pružiti: „Imamo vrlo ograničene mogućnosti, jer su uglavnom lokalne nevladine organizacije aktivne na terenu." Još jedino narodne kuhinje donekle funkcionišu.

Globalni monitor gladi IPC, koji podržavaju Ujedinjene nacije, objavio je krajem augusta da u sjevernom Pojasu Gaze – administrativnom okrugu u kojem se nalazi grad Gaza – zbog izraelske blokade i trajnih ograničenja u distribuciji pomoći vlada glad, izazvana „isključivo ljudskim faktorom".

Zbog toga je otežana i evakuacija, koja se odvija pješice, jer naročito djeca, starije osobe i ljudi s posebnim potrebama zbog iscrpljenosti i pothranjenosti nisu u stanju krenuti na put.

Nigdje u Gazi nije sigurno

Gotovo cjelokupno stanovništvo Gaze u protekle dvije godine bilo je protjerano, mnogi i više puta. „Što se tiče smještaja i takvih stvari, nažalost ljudima ne možemo ponuditi ništa", kaže Shawa. „Hiljade porodica žive jednostavno na ulici, bez šatora."

Sham Mahmoud se trenutno nalazi sa mužem i dvoje djece u jednom naselju na sjeveru grada Gaze. Opisuje svoju situaciju za DW preko telefona: „Nema dobrih opcija. Danonoćno slušamo eksplozije, bilo u Jabaliji, istočnim područjima ili u samom gradu Gazi." Mahmoudova porodica je u prvoj godini rata protjerana na jug, gdje su najveći dio vremena proveli u šatoru. Sada nije sigurna hoće li bježati na zapad grada Gaze ili se ponovo vratiti na jug.

Bilo prevoz ili najam – većina ljudi nema više nikakav prihod ni ušteđevinu da to plati. Ni Sham Mahmoud ne može: „Unajmiti stan na jugu bilo bi nemoguće, jer je sve postalo vrlo skupo." Njen muž ne može platiti čak ni kiriju za jednu sobu, čija cijena trenutno iznosi najmanje 1000 izraelskih šekela (oko 255 eura) mjesečno, kaže ona.

Opcije za njenu porodicu se smanjuju: „Moja djeca žive u strahu, posebno noću, zbog eksplozija. Ali bombardovanja su svuda, i na jugu", kaže 30-godišnjakinja. „Ne želim ih izlagati životnoj opasnosti."

Posljednjih sedmica mnogi ljudi iz sjevernih područja pobjegli su u zapadni dio grada. Tamo su podigli šatore ili napravili improvizirane nastambe. Prije rata je u tom dijelu, na mediteranskoj obali, bilo niz hotela i restorana. Obližnja obalna cesta i plaža bili su popularna mjesta okupljanja uvečer. Nudili su barem malo distance od težine gotovo dvadesetogodišnje autoritarne vladavine Hamasa i stroge izraelske blokade Pojasa Gaze.

Ali i tome je sada kraj: stroga kontrola obale Pojasa Gaze od strane izraelske mornarice u julu je prerasla u potpunu zabranu izlaska na more. Plaža je puna šatora s izbjeglim stanovnicima grada. Kupanje je zabranjeno.

Beznadežnost ispunjava Gazu

Šta će se dogoditi s onima koji odbiju ili ne uspiju napustiti grad, ostaje nejasno. Neki izraelski mediji sugeriraju da bi oni mogli biti smatrani borcima i time postati mete. Nakon skoro dvije godine rata, proširio se osjećaj beznađa i iscrpljenosti.

„Ostat ću u gradu Gazi koliko god bude moguće, ne želim ponovo živjeti u šatoru. Ionako su bombardovanja svuda, nema velike razlike, nigdje nije sigurno", kaže Ezzedine Mohammed za DW preko telefona iz grada Gaze. I on je sa svojom porodicom na početku rata bio protjeran na jug Pojasa Gaze. U januaru su se vratili na sjever. „Život je u svakom smislu užasan. Svakog dana ima mrtvih. Svakog dana vlada strah od smrti. A uništavanje kuća i zgrada se nastavlja", kaže 41-godišnjak.

Humanitarac Amjad Shawa slično gleda na situaciju u palestinskim područjima. „Gaza je već postala groblje za naše voljene, za naše uspomene i naše snove. Ja lično nikada neću odustati. Gaza je za mene Gaza", rekao je. „Ali kakva će biti za sljedeću generaciju? Ova djeca su prošla kroz toliko toga, što nikada nisu smjela doživjeti."

Za arheologa Fadela al Otola nema dileme da se želi vratiti u svoju domovinu. Ali zna da više ništa neće biti kao prije. „Gaza će biti tužan grad, čak i ako se ponovo izgradi", kaže al Otol. „Kamenje se može ponovo uspraviti. Ali izgradnja jedne civilizacije traje dugo."