James Bond nema vremena za umiranje. To je naziv novog, 25. po redu, Bondovog filma („No time to die” ili "Nije vrijeme za umiranje") koji ove godine dolazi u kina. Međutim, tajni agent 007 je imao dovoljno vremena da kino premijeru planiranu za 2. april ipak pomjeri na 12. novembar.
I tako se Evropa (i ostatak svijeta) socijalno distancira, u Home Office-u i dobrovoljnoj kvazi-karanteni, i gleda sve stare filmove iz serije o James Bondu. Za razliku od fudbala, olimpijade ili kina, klasici Jamesa Bonda uvijek su dostupni, pa čak i u pandemiji. Jer, James Bond je daleko više od super agenta u službi Njenog Veličanstva - on je panevropski mit.
Genijalni gadgeti
Poput Evrope kakvu smo poznavali prije korone, James Bond je rastao na ruševinama Drugog svjetskog rata. 12 romana (!) u seriji Bond objavljeno je između 1953. i 1964. godine i svaki je odražavao iskustvo njihovog autora Iana Fleminga sa svjetskim špijunskim ratom u vrijeme Hladnog rata. Fleming je tada bio aktivan u britanskoj pomorskoj tajnoj službi i inspirisali su ga upravo stvarni ljudi i stvarne operacije.
Otac Jamesa Bonda kasnije je bio blizak prijatelj sa šefom CIA-e Allenom Dullesom, koji je bio proglašen velikim obožavateljem Bonda. Za magazin "Life" izjavio je da je nekoliko puta tražio od CIA-inog odjeljenja za tehniku da napravi genijalne uređaje poput "Q". Konkretno, mislio je na odašiljač za praćenje koji je Bond prokrijumčario u prtljažniku zlikovca Goldfingera, ili otrovnu oštricu koju Rosa Khleb ispušta iz cipele u filmu "Iz Rusije s ljubavlju".
Njemica Lotte Lenya glumila je "Rosu Klebb" u filmu "Iz Rusije s ljubavlju" 1963. godine, a Gerd Fröbe, odnosno "Auric Goldfinger" je već iduće godine započeo malu tradiciju u Bondskim filmovima: tradiciju "loših Nijemaca". Christoph Waltz kao vječni negativac "Ernst Stavro Blofeld" trenutno oživljava tu tradiciju u filmovima "Spectre" i "Nije vrijeme za umiranje".
Ali pored njih tu su i filmski velikani poput Curda Jürgensa, odnosno "Stromberga" u filmu "Špijun koji me volio" ili Klaus-Maria Brandauera aka "Maximilian Largo" u "Nikad ne reci nikad". Cijeli filmski lik „Blofelda" sa karakterističnim ožiljkom preko desne polovine lica kreiran je po uzoru na austrijskog oficira SS-a Otta Skorzenyja. Njegovo lice je decenijama bilo simbol apsolutnog zla. A to je u poslijeratnom periodu mogao biti samo Nijemac (dobro, zapravo Austrijanac, ali najvažnije da je nacista).
Za to je postojalo sasvim logično objašnjenje unutar svemira James Bonda: James Bond rođen je početkom 1920-ih u njemačkoj oblasti Ruhr, gdje je njegov otac bio dio britanskih okupacionih sila nakon Prvog svjetskog rata. Tako barem piše u jedinoj "autorizovanoj biografiji" autora Johna Pearsona iz 1973. godine. James je svoju averziju prema "Hunima" naslijedio od svoga oca - i ona se temelji na katastrofi 20. stoljeća. "Zli Nijemac" bio je nepogrešiv odjek vremena nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, Prvi i Drugi svjetski rat su samo nebitne pozadinske prepirke u odnosu na Hladni rat. Glavni sukob Bondovog svemira, čak važniji nego što je simbol „zlog Nijemca", bio je međunarodni sistemski sukob između Istoka i Zapada, komunizma i zapadne demokratije.
Uvrijeđenost Sovjetskog Saveza
Uticaj Bondovih filmova u Hladnom ratu teško se može precijeniti. Oni su doveli i do zvaničnih političkih reakcija: Nakon filma "Iz Rusije s ljubavlju", Sovjetski Savez je bio toliko uvrijeđen da ne samo da je zabranio sve filmove o Bondu do sredine 1970-ih, već je izvršio i pritisak u mnogim zemljama da zabrane film u kinima. I još nešto: James Bond je u SSSR-u zvanično proglašen nepoželjnom osobom (persona non grata). Stavljanje diplomatskih sankcija na izmišljeni karakter bio je zaista jedinstven događaj. Sasvim je jasno: Bond je na sve strane shvaćen ozbiljno i pronašao je svoje mjesto u kulturnoj politici i Istoka i Zapada.
Gadgeti, trikovi, automobili, žene, zabave i spektakularne lokacije za snimanje filmova - mnogi gledatelji i danas uživaju u zabavnim momentima svakog filma o James Bondu. Filmovi su dobri, ali ono što je zaista važno su „zli" negativci i scenariji ispunjeni prijetnjama. Oko toga se sve vrti. Sam Bond samo mijenja nijanse i ima vrlo malo prostora za promjene i igru. On će biti taj koji će uvijek pobijediti, uvijek će biti Britanac i uvijek muškarac. Producenti su to jasno dali do znanja u najnovijem filmu, „Nije vrijeme za umiranje".
Evropski mit
Ali, to ne važi za njegovog protivnika. Jer, negativac i njegovi planov se uvijek mijenjaju u skladu sa vremenom. Preko zlih Nijemaca i Hladnog rata, zatim prijetnje svjetskom miru ("Dijamanti su vječni", "Samo dvaput se živi" ili "Operacija Svemir"), nuklearne terorističke grupe ("Operacija Grom"), prvog rata u Afganistanu ("Dah smrti"), krijumčara droge Centralne Amerike („Dozvola za ubistvo"), postsovjetskih krijumčara oružja („Zlatno oko"), sukoba oko resursa („Zrno utjehe"), pa sve do terorizma i digitalnog masovnog nadzora („Spectre").
Saga o Bondu odražava posebne prijetnje koje su karakteristične za određeno vrijeme. A Koliko je zbog toga jako uzbuđenje, govori i najava novog negativca Rami Maleka, koji glumi "Safina" u "Nije vrijeme za umiranje". On će skliznuti u ulogu zlikovca samo onda kada ne igra islamskog teroristu.
Pitanja poput onih ko će sljedeći glumiti James Bonda, koje će zlo sada da prijeti, ali i o spolu i imidžu žena u Bond filmovima pokreću cijelu Evropu. Gotovo je nevjerojatno koliko jedan izmišljeni lik može imati mobilizacijskog potencijala. Svako vrijeme i svako društveno pitanje želi da se odrazi u Bondu, a svaka zemlja i svaki grad želi biti na platnu agenta 007 dok progoni zlikovce i doživljava avanture. James Bond već je dugo zajednički evropski mit, rođen u Hladnom ratu, u borbi protiv globalnih prijetnji, ponekad s drugima, a ponekad protiv drugih.
Christopher Nehring, rođen 1984. godine je naučni direktor Njemačkog špijunskog muzeja Berlin. Studirao je istočnoevropsku i modernu istoriju u Heidelbergu i Sankt Peterburgu i doktorirao 2016. godine na temu iz istorije tajne službe. Njegova najnovija knjiga je "77 najvećih mitova o špijunaži", objavljena u Minhenu 2019.