Merzov put u Pariz i u Varšavu

Dobro poznati "motor Evrope" u sponi Njemačke i Pariza je posljednjih godina izgubio zamah i zbog poteškoća, koje je predsjednik Macron imao na unutrašnjo-političkom planu u Francuskoj. Ali još je lošije stanje bilo između Njemačke i Poljske, makar se odnos s Varšavom barem nešto popravio od kako je na čelu vlade Tusk. Veliko pitanje mnogima u Evropi je bilo: što je novoj njemačkoj vladi važnije, Istok ili Zapad? Kuda će najprije otputovati novi kancelar Friedrich Merz?

Tokom jučerašnje srijede, samo dan nakon što ga je Bundestag ipak izabrao za kancelara i nakon što je održao prvi sastanak nove vlade, Merz je jasno pokazao da će mu prioriteti biti i Zapad i Istok. Istog dana je otišao i u Pariz i u Varšavu. Već u avionu je kancelar izjavio da time želi uputiti "jasnu poruku", kako mu "obje zemlje veoma leže na srcu". Već odavno postoji model evropske suradnje, takozvani Weimarski trokut između Njemačke, Francuske i Poljske, ali osobito u doba konzervativne vlade u Poljskoj ta je saradnja praktično zamrla.

Merz je svakako želi ponovo oživjeti, a želi i Veliku Britaniju kao bliskog partnera mada ova zemlja više nije članica EU. Ali jedno su želje novog njemačkog kancelara, a drugo su problemi i razlike u mišljenjima između ove tri zemlje.

Nevolja leži u detaljima...

Tako je već u Parizu od francuskog predsjednika Macrona doduše veoma srdačno dočekan, ali je čuo i želju za novi „njemačko-francuski refleks" koji bi potakao čitavu Uniju. No svima je jasno je da su u Evropi  potrebna veća javna ulaganja i reforme, ali oko detalja nema toliko sloge. Francuska želi reforme, kako bi se prekinula "diskriminacija" za Pariz veoma važne nuklearne energije, dok Merz ističe potrebu jače integracije financijskih tržišta u EU, osobito između Njemačke i Francuske.

Ako ništa, onda je po pitanju sigurnosti i pomoći Ukrajini Merz obećao više saradnje u formatu 3+3 - dakle Merza i Macrona s njihovim ministrima odbrane i vanjske politike. Veća sloga se podrazumijeva i po pitanju odgovora na politiku američkog predsjednika Trumpa i njegovih carina. Ali, kad se povelo pitanje sporazuma o slobodnoj trgovini s ostalim zemljama svijeta, Macron je tu drugog mišljenja. Jer tu se onda neminovno radi i o sporazumu o trgovini sa zemljama Južne Amerike Mercosur, gdje Macron ističe kako treba štititi evropske kompanije od „neuravnoteženih sporazuma".

Francuska, kao i neke druge članice Unije kojima je poljoprivreda još uvijek izuzetno važna, koči ratifikaciju tog sporazuma jer se boji poplave jeftinih poljoprivrednih i mesnih proizvoda iz Južne Amerike. Nema previše sloge niti u gledištima Pariza i novog Berlina o fiskalnoj i politici državnog duga. Macron je pohvalio njemačke odluke, primjerice blaža pravila o zaduživanju za obrambene izdatke, ali je zahtijevao više javnih ulaganja na razini EU-a. „Fiskalni pakt vrijedi", istaknuo je pak Merz i tu misli na granice koje Unija propisuje za izdatke članica o državnom deficitu, dugu i inflaciji.

Berlin će i pred Evropskom komisijom podržati "iznimke" kakva je odobrena u Njemačkoj, ali „ipak ćemo ostati pri stavu kako je ispravno da se, osim obrambenih izdataka, ta fiskalna pravila poštuju u Evropskoj uniji." Jer samo ona jamče financijsku stabilnost i jasna je poruka tržištu kapitala kako se EU i dalje želi truditi da zadrži ograničavanje zaduženosti svojih država članica.

Niti problemi s Poljskom nisu nestali

I u Varšavi je novi njemački kancelar dočekan srdačno, ali u razgovoru s premijerom Donaldom Tuskom je brzo postalo jasno kako stari problemi nisu zaboravljeni. Njemačka bi trebala znati "tko joj je neprijatelj, a tko joj je saveznik" i tu se najprije misli na previše dugoj i previše intenzivnoj suradnji Berlina s Moskvom. Poljska će ove godine izdvojiti 4,7 posto BDP-a za obranu i po tome je uzor u EU-u. Jer, kako je rekao Tusk, njegova zemlja želi imati ne samo najveću, nego i najjaču vojsku u Evropi već iz puke nužde: ona je na istočnoj granici Unije i nije posve sigurna da bi joj zapadni saveznici i osobito Njemačka i njen zapušteni Bundeswehr uopće mogli pomoći u slučaju ratne opasnosti. Utoliko se Tusk nada da će i Njemačka značajno povećati svoje obrambene izdatke i naravno da to košta. Poljski premijer zato smatra da bi se trebalo zaduživati na razini Unije kako bi se ojačala odbrana Evrope.

Njemački kancelar je tu oprezniji: bilo kakav dug koji bi trošila jedna država, a plaćale sve članice nije opcija, pa čak niti za obranu. No najprije treba iskoristiti sinergiju Evrope i u vojnoj industriji: nema smisla proizvoditi toliko različitih oružanih sistema, a cijene će biti bitno manje ako se naručuje zajednički. Tu je Poljska zapravo velik problem: osobito u doba vladavine konzervativnog PiS-a i premijera Kaczyńskog a na veliku radost Washingtona, Varšava je najprije kupovala oružje u SAD-u, a ne u Evropi. I sad radije kupuje oružane sisteme u Južnoj Koreji, umjesto da sudjeluje u razvoju zajedničke evropske odbrane.

I o drugim temama nije bilo osobite sloge: Tusk zamjera Njemačkoj što jednostrano pooštrava granične kontrole prema Poljskoj, a već na spomen reparacija i ratne odštete, koju Poljska uvijek iznova traži od Njemačke za razaranja u Drugom svjetskom ratu, i Merz je kao i njegov prethodnik jasno rekao kako je za Berlin ta rasprava "završena". Ipak, Njemačka je svjesna svoje odgovornosti i uskoro će u Berlinu biti postavljen spomenik poljskim žrtvama. No Tusk ne želi opterećivati odnose sa susjedom na zapadu pitanjem reparacije. Sada je važno, zajedno s Njemačkom stvoriti sigurnu budućnost, izjavio je poljski premijer. „Hoće li doći vrijeme za pravu ratnu odštetu, to ćemo još vidjeti."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu