Mentalna bolest u braku: Često su pogođena oba partnera

Neki ljudi osjećaju potrebu prati ruke 20 puta dnevno. Drugi, zbog depresije, ponekad ne mogu ustati iz kreveta danima. Trećima je teško ukrotiti misli koje im vrtoglavom brzinom lepršaju po glavi.

Više od milijardu ljudi pati od mentalnih bolesti. Ovo je u svom nedavnom izvještaju saopštila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). To zvuči kao veliki broj. Istovremeno, ovaj podatak sugerira da je većina ljudi na svijetu mentalno zdrava.

Ipak, čini se da se ljudi s mentalnim bolestima češće druže s onima koji također imaju mentalne bolesti. To pokazuje nova studija objavljena u časopisu Nature Human Behavior.

Shizofrenija, depresija, anksioznost: Partneri su često istovremeno pogođeni

Za svoju studiju, istraživači su ispitali podatke gotovo 15 milijuna ljudi. Pri tome su promatrali devet kliničkih slika: shizofreniju, bipolarni poremećaj, depresiju, anksioznost, ADHD, autizam, opsesivno-kompulzivni poremećaj, zlouporabu droga i anoreksiju.

Ako je jednom partneru dijagnosticirano jedno od ovih devet oboljenja, vjerojatnost je bila znatno veća da će i drugom partneru biti dijagnosticirana mentalna bolest. Često je to bila ista bolest.

„Pomislili biste da ako je neko anksiozan ili depresivan, traži partnera koji je stabilan i pruža sigurnost", kaže Robert Plomin, profesor bihevioralne genetike na King's Collegeu u Londonu, koji nije radio na studiji. „Ali istina je upravo suprotna!"

Jedno od ograničenja studije, po njegovu mišljenju, jest to što morate pogledati dodatak studije kako biste utvrdili koliko je jaka korelacija. To je neobično i pomalo nepošteno, kaže Robert Plomin. Ipak, efekt je stabilan, a broj proučavanih osoba daje težinu studiji. 15 milijuna ljudi, to je prilično impresivno, kaže on. 

Globalni obrasci: Slični rezultati u Europi i Aziji

Prve naznake da se mentalno bolesne osobe češće druže s drugima koji su također mentalno bolesni pojavile su se 1960-ih. Međutim, studije provedene u to vrijeme bile su uglavnom male. Tek prije nešto manje od deset godina provedena je prva veća studija, iako je ona proučavala samo ljude iz sjeverne Europe.

U trenutnoj studiji, tim koji je vodio istraživač populacije i genetike Chun Chieh Fan iz Laureate Institute for Brain Research u Oklahomi želio je znati je li ovaj obrazac odabira partnera prisutan u različitim kulturama. Stoga su prikupili podatke u tri različite zemlje: Danskoj, Švedskoj i Tajvanu.

„Iznenađujuće je bilo da su obrasci sličnosti gotovo identični u svim kulturama“, kaže autor studije Fan. Razlike su pronađene samo za opsesivno-kompulzivni poremećaj, bipolarni poremećaj i anoreksiju. Na Tajvanu, primjerice, bračni partneri imali su veću vjerojatnost da će oboje patiti od opsesivno-kompulzivnog poremećaja nego u sjevernoj Europi.

Još jedna spoznaja: Za većinu poremećaja vjerojatnost da su partneri dobili istu dijagnozu ostala je stabilna desetljećima. To pokazuju podaci iz Tajvana, prikupljeni tokom više od 50 godina. Za zlouporabu droga vjerojatnost se čak povećala. Samo se za opsesivno-kompulzivni poremećaj smanjila.

„I to unatoč činjenici da su se zdravstveni sustav, politika i društvo na Tajvanu značajno promijenili tokom ovog vremena", kaže Chun Chieh Fan.

Zašto se mentalno bolesni ljudi često pronalaze

Ali zašto su mentalno bolesni ljudi češće u vezama s ljudima sličnih karakteristika? Postoje tri razloga za to: Prvo, traže nekoga ko im sliči. Drugo, zajedničko okruženje ih čini slično bolesnima. Treće, stigma vezana uz mentalne bolesti ograničava izbor partnera. 

Neko se vrijeme pretpostavljalo da je upravo prva opcija ta koja zbližava ljude, kaže autor studije Fan. Prema tome, ljudi biraju ljude sa sličnim karakteristikama za vezu. U tehničkom smislu, to se naziva "asortativni odabir partnera". Mogući razlozi za to mogli bi biti da druga osoba bolje razumije bolest. Ili da ih povezuju slične pozitivne karakteristike - na primjer, oboje su kreativniji od drugih ljudi.

Ono na što studija ne može odgovoriti jest: Što je bilo prvo – veza ili mentalna bolest? Dugoročno promatranje bilo bi zanimljivo za ovo, kaže Robert Plomin. Također ostaje nejasno: Je li mentalno bolesnim supružnicima zapravo dobro u njihovom braku? Je li slično mentalno stanje recept za razumljiv odnos? Ili samo pogoršava njihovu bolest? I za ovo nedostaju dugoročna promatranja.

Ukratko: Iz studije se ne daje iščitati nikakve preporuke za brak.

Djeca također pate (i obolijevaju)

Međutim, studija je jasna u jednoj tački u vezi s dugoročnim ishodom: Istraživači su također otkrili da djeca čiji roditelji imaju istu bolest imaju dvostruko veću vjerojatnost da će razviti mentalnu bolest od djece čiji je samo jedan roditelj pogođen.

„Prijenos mentalne bolesti pogoršava izbor partnera", kaže Fan. Efekat je bio posebno jak u slučajevima shizofrenije, depresije, bipolarnog poremećaja i ovisnosti.

Za liječnike i terapeute to znači da u liječenju uzimaju u obzir i obitelj. Partneri i djeca oboljelih često bi također mogli imati koristi od terapije.