Londonu prijeti ujedinjenje Irske

Irci nisu narod sputan tabuima. Često na ulici ili u pabu otvoreno govore o novcu, religiji, seksu. Ali više od dvije decenije jedna tema pomalo lični na tabu: ujedinjenje Irske. Glasanje o Bregzitu je, prvi put poslije čitave jedne generacije, rasplamsalo debate o mogućnosti ujedinjenja. Sa obje strane 317 milja duge granice, u Republici i u Sjevernoj Irskoj, govori se o referendumu.

Ranije ovog mjeseca je premijer Irske Enda Keni, inače suzdržan o pitanjima unutarirske granice, prvi put pomenuo da bi Sjever mogao da se pridruži njegovoj zemlji. Čak je to predstavio logičnim, podsjećajući na ujedinjenje dvije Njemačke nakon pada Berlinskog zida. To je bio signal da novinski kolumnisti i radijske debate smjesta počnu da razmatraju prednosti i mane eventualnog ujedinjenja.

Iako je sve na veoma dugom štapu, toliko dugom da se kraj i ne nazire, dešavanja oko Bregzita mogla bi da djeluju kao pogonsko gorivo za irsko ujedinjenje. Jer, Britanci jesu tijesnom većinom odlučili da napuste EU, ali su Sjeverni Irci većinski bili za ostanak.

Granica je ključ

Džon Tong, politikolog s Univerziteta u Liverpulu, kaže da je „ključna promjena“ ona u stavu irskog premijera Kenija. „To je prvi put da on govori o temi ujedinjenja. Tu je veliki obrt. Kao premijer Republike Irske, on je do sada upadljivo izbjegavao da govori o tome“, kaže Tong za DW.

Kenijevi komentari u skladu su sa interesima irske ekonomije i građana – da granica sa Sjevernom Irskom, to jest Velikom Britanijom, ostane otvorena i bez carina. Keni je u utorak bio prvi strani državnik koji je posjetio novu britansku premijerku Terezu Mej u Londonu. Dan ranije je konzervativna premijerka otišla u Belfast kako bi umirila Sjeverne Irce, obećavajući da se po pitanju jedine britanske kopnene granice ništa neće promijeniti.

Od nezavisnosti Irske, Dablin i London su uspostavili takozvanu zajedničku zonu putovanja pa su kontrole na granici uvođene samo u vremenima građanskog rata u Sjevernoj Irskoj. Kako bi sačuvala mogućnost da njeni građani jednostavno ulaze u Britaniju, Irska je – baš kao i Britanija – odbila da bude dio Šengena.

Podijeljeni političari

Čak i ako bude iznađeno neko rješenje za granicu, mnogi u Sjevernoj Irskoj sada bacaju drvlje i kamenje na London zbog odluke da se napusti EU. Šarena grupa političara i aktivista uputila je pismo premijerki Mej tražeći da, prije nego što pokrene mehanizam istupanja iz EU, smisli šta će sa obavezama koje London ima prema Sjevernoj Irskoj i mirovnom procesu. Ukoliko to ne uradi, njeni potezi bi mogli da budu provjereni pred Vrhovnim sudom, stoji u pismu.

Sam politički establišment je podijeljen. Sjeverna Irska ima komplikovani sistem vladavine u kojoj je dio ovlašćenja prenijet iz Londona i o tom djelu se trenutno stara „pokrajinska“ premijerka Arlin Foster. Ona se zalaže za jedinstvenu Britaniju i podržala je izlazak iz EU. Njen zamjenik Martin Mekginis dolazi iz stranke Šin Fejn koja je bila za ostanak u EU. Sada Mekginis glasno zahtjeva referendum o ujedinjenju Irske s obje strane granice.

To ne bi bilo prvo takvo glasanje, mada je ono prvo teško i računati. Naime, 1973. je čak 99 odsto sjevernoirskih glasača podržalo ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali taj kontroverzni referendum su bojkotovali svi katolici jer se dešavao tokom jedne od najkrvavijih faza građanskog rata.

Neizvjestan ishod

Ni danas nije veliko oduševljenje idejom o ujedinjenom irskom ostrvu. Prema anketama – doduše iz prošle godine, dakle prije glasanja o Bregzitu – samo 13 odsto Sjevernih Iraca bi glasalo za ujedinjenje na kraći ili srednji rok. U južnom dijelu, Republici Irskoj, podrška ujedinjenju znatno je veća i iznosi dvije trećine.

Od podjele ostrva 1922. produbio se i ekonomski jaz. Dok Republika izvozi robe u vrijednosti od 89 milijardi evra, Sjever zavisi od javnog sektora i izvozi tek za šest milijardi evra godišnje. Standard u Republici Irskoj je gotovo dvostruko viši, pa i u Dablinu neki strahuju da bi ujedinjenje moglo da sroza taj standard.

Tehnički, britanski sekretar za Sjevernu Irsku ima obavezu da raspiše referendum ukoliko se „čini vjerovatnim“ da bi većina u S. Irskoj glasala da se pridruži susjednoj zemlji. No nije do kraja jasno na osnovu čega državni sekretar procjenjuje kakv je ishod „vjerovatan“.

Kolika podrška projektu ujedinjenja zaista postoji? To ne može da procijeni čak ni verzirani sjevernoirski analitičar Njuton Emerson. On kaže da ne može biti prostog prebrojavanja po konfesionalnoj pripadnosti, jer su čak i mnogi katolici bliži Londonu, smatrajući da je ostanak u Velikoj Britaniji bolji za ekonomiju.

„Uvijek se pretpostavljalo da bi ishod referenduma bio očigledan jer imate katoličku većinu u stanovništvu i nacionalno opredijeljenu većinu u lokalnom parlamentu. Ali sada je sve zbrkano“, kaže Emerson za DW. „Dakle ne znamo kakav je presijek stanja, a ne možemo tek tako da organizujemo referendum kako bismo to provjerili.“