Laži njemačkog novinara i o veteranima iz BiH
24. decembar 2018
Zemljotres koji je izazvalo raskrinkavanje novinara Klasa Relocijusa (Claas Relotius) još uvijek traje. Ko god je s njim imao posla, našao se u situaciji da provjerava članke stare po nekoliko godina. Među njima su i mnogi ugledni švajcarski mediji.
Tako Tagesancajger piše: „Očigledno da je na Relocijusa pao i Bazelski list Tagesvohe. Reportaža iz Sarajeva objavljena u aprilu 2012. na dvije stranice i pod naslovom Rat u glavi sadrži fiktivne dijelove. Relocijus je navodno 2012. posjetio sastanak traumatizovanih ratnih veterana koji su se u Sarajevu našli 20 godina poslije rata. Prema Klasu Relocijusu, sastanak je organizovao Centar za nenasilnu akciju. Ivana Franović, mirovna aktivistkinja te bh. nevladine organizacije, izjavila je za RTS da ne zna za takvu konferenciju. Takođe ne zna da je neka druga nevladina organizacija organizovala ovakav događaj sa veteranima iz regiona. 'U svakom slučaju, to je neistina', kaže Franović. Aktivistkinja za mir Velma Šarić iz Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu takođe je, odgovarajući na zahtjev novinara, izjavila da nikada nije čula za tu konferenciju balkanskih veterana. U svom tekstu Relocijus citira hrvatskog veterana Dušana Novakovića koji je rekao da su vojnici na Kosovu igrali fudbal sa razbijenim lobanjama. Ali, ne zna se odakle Novaković to zna", piše Tagesancajger.
Taj list s tim u vezi dalje dodaje: „Na Kosovu su se srpski vojnici borili protiv albanskih pobunjenika; Hrvati nisu učestvovali u sukobu na Kosovu. Nije jasno da li ti protagonisti uopšte postoje; Tagesvohe ih ne prikazuje na fotografiji. 'Često plačem u snu, a da to ne primijetim', kaže srpski veteran Željko Vukelić. 'Nekima nedostaje ruka, drugima stopalo ili cijela noga. Oprezno klimnu glavom' - ovako Relocijus opisuje navodne učesnike konferencije. Tagesvohe je od decembra prestao da postoji. A 2012., kada je ova reportaža objavljena, Urs Bues je bio jedan od odgovornih urednika i kaže: 'Ako šest godina kasnije saznate da je novinar izmislio reportažu, to je naravno neprijatno. Članak je najvjerovatnije kupljen od agencije od koje je Tagesvohe otkupljivao priloge iz inostranstva. Prema kolegama postoji povjerenje. Vjerovali smo Relocijusu. Postoje određeni etički standardi kada se radi u novinarstvu'", prenosi švajcarski Tagesancajger.
Naveo Gvardijan kao referencu
A Noje cirher cajtung am Zontag (Nove ciriške novine - nedeljno izdanje) između ostalog piše o reportaži koju je objavio prije nekoliko godina o jednom zatvoru u Norveškoj u kojoj Relocijus pominje nepostojećeg zatvorenika i potom nastavlja: „Drugi primjer potiče iz članka pod naslovom Oko za oko, krv za krv o krvnoj osveti u Albaniji, objavljenom 9. decembra 2012. godine: reporter prati navodnog predstavnika Nacionalnog odbora za pomirenje, albanske nevladine organizacije. Taj čovjek, star 43 godine, opisan kao mrzovoljan momak koji nosi vunene džempere i gumene čizme, u tekstu se zove Jenva Baši. Rezultat provjere kod Nacionalnog komiteta za pomirenje glasi da tamo nikada nije radio Jenva Baši. To potvrđuje Đin Marku, šef te albanske nevladine organizacije. Do sada nije bilo moguće potvrditi postojanje drugih protagonista u toj priči. Možda se to nikada neće ni desiti. Relocijus je u Špiglu objasnio da nisu lažni svi njegovi tekstovi. Koje priče su ispravne i koje nisu, najbolje zna on sam. Ali Relocijus nije dostupan za NZZ am Zontag. Klas Relocijus je prevario čitav jedan sistem. I to ne samo od kako je postao uspješan. Na sajtu Hamburške škole novinarstva, čiji je student bio, između ostalog spominje da je radio za britanski Gvardijan. A taj list je na zahtjev da provjeri tu informaciju odgovorio: Provjeravamo sve naše sisteme, ali nemamo naznaka da je on ikada pisao ili radio za Gvardijan. Još jedna neistina u djelu Klasa Relocijusa", konstatuje NZZ am Zontag.
Gdje je njegov prvi lažni tekst?
Njemački Velt donosi tekst pod naslovom „Zašto je Špigel sada poništio prvi falsifikovani tekst?". „Riječ je o tekstu o američkom gradiću Fergus Fols i njegovim stanovnicima. Od srijede popodne, od kada je u javnost iznio cijeli slučaj, Špigel intenzivno radi na rasvjetljavanju. I obećao je da će uprkos dokazanim lažima svi tekstovi tog novinara biti i dalje dostupni na portalu, kako bi čitaoci mogli da reaguju. Taj tekst je izuzetak, jer su to tako tražili stanovnici gradića u SAD", prenosi Velt.
Na ovom mjestu treba dodati i informaciju da je ambasador SAD u Njemačkoj Ričard Grenel povodom slučaja Relocijus kritikovao Špigel, odnosno izrazio zabrinutost da „uredništvo tog lista forsira antiamerikanizam". Na to je u javnom pismu Grenelu Špigel odgovorio izvinjavajući se „zbog izmišljenih tekstova jednog svog novinara", ali je odbacio optužbu da u tom mediju postoji „institucionalna predrasuda prema Sjedinjenim državama."
Ali to ni izbliza nije sve. U međuvemenu se saznalo da Relocijus nije samo izmišljao ili kitio svoje priče. Kako piše Špigel, javilo se više ljudi koji navode na osnovanu sumnju da je Relocijus putem svog mejla kod čitaoca bio pokrenuo donatorsku kampanju - i naveo ih da doniraju na njegov privatni račun. Povod je bila njegova reportaža o siročićima u Turskoj kojima je Relocijus navodno želio da pomogne. U međuvremenu se sumnja u istinitost i tog teksta, a Špigel je najavio da će protiv svog bivšeg novinara podnijeti krivičnu prijavu.
Priredila: Dijana Roščić