Kragujevac na Sretenje 2025. - prijestonica mladosti Srbije

Ovo Sretenje, Dan državnosti Republike Srbije, biće upamćeno po dva događaja: jednom u Kragujevcu u centralnoj Srbiji, kolijevci prvog srpskog ustava koju su pješke osvojili studenti širom Srbije, i drugom u Sremskoj Mitrovici, na sjeveru zemlje gdje se na skup Srpske Narodne Stranke dolazilo autobusima.

Skup „Sretnimo se na Sretenje" u Kragujevcu organizovali su studenti sa svih strana: na petnaestočasovnom protestu koji je počeo od 9 ujutro i trajao do ponoći, prema dostupnim procjenama, prisustvalo je više od 169.000 ljudi.

Četiri dana napornog puta bili su iza studenata iz Niša, Beograda, Novog Sada, Novog Pazara, Užica, Kraljeva i Čačka. Usput su im se pridruživali i građani iz svih mjesta kroz koja su prolazili u dugom hodanju ka Kragujevcu. Pred sam praznik stigli su oni koji su došli biciklom ili trčali maraton, a oni najmanje fizički spremni ili stariji građani Srbije, u Kragujevac su došli kolima.

Centralna ulica u Kragujevcu je bila zatvorena na 15 sati, i ljudi se slobodno kreću kuda žele. Uz pištaljke i vuvuzele. Nose transparente sa najduhovitijim porukama. Troje mladih koje stoje na čelu jedne od kolona drže kartonske crvene autobuse i sendvič, kao podsjetnik da se istog dana slavi Sretenje i u Sremskoj Mitrovici.

„Mi smo ovaj sendvič i autobuse spremili još pred onaj skup u Jagodini. Sendvič i autobusi su povezani, jedno bez drugog ne ide, i siguran sam da je poruka sasvim jasna", kaže nam Ilija Tasić.

Pješačenje 150 kilometara po kiši, snijegu, vjetru

„Malo smo umorni, vrlo malo. Snašli smo se, morali smo kroz to da prođemo", kaže Valetntina Stević sa Medicinskog fakulteta u Nišu koja je noć provela sa svojim kolegama na Fakultetu Medicinskih nauka u Kragujevcu.

„U bolovima smo zaista, jer put nije lak, 150 km nije lako preći pješice, ali nismo odustajali. Ima puno kolega sa svih fakulteta koji su ćopavim i krvavim nogama ipak nastavljali da hodaju, ali došli smo", smije se ona i dodaje da je i u Kragujevcu doček bio veoma emotivan, kao što je to bilo usput, prethodnih dana i u ostalim mjestima.

Međusobno bodrenje kroz razne predjele, posebno pod velikim usponom je, kaže Valentina, bilo od presudnog značaja.

„Mi imamo dva slogana – da niko nije umoran i da za umor ne znamo. I kad nas pitaju šta je umor, mi kažemo 'ne znamo'. I ko je umoran? Mi kažemo 'niko'", kaže nam ona i dodaje uz smijeh: „Što se mene tiče ja bih mogla pješke i nazad za Niš".

Tražimo Mateju Grujičića koga DW ekipa prati još od početka njihovog hodanja. Nalazimo ga na kragujevačkom medicinskom fakultetu kako previja rane svojim kolegama. Kaže nam da su četiri dana hoda bila ogromno iskušenje i za njega i za njegove kolege. Šta im je bilo najteže, pitamo ga?

„Pobogu, po prvi put u životu bih rekao da je nizbrdica bila teža od uzbrdice. Uzbrdica je bila duga trasa, ali prešli smo je, a pauzu koju smo tada napravili, tad je sve bilo nizbrdo, maltene sve do Kragujevca, to nas je najviše ubilo. Noge, koljena, bolovi, sve je to više stradalo nizbrdo. Plus što je zadnji dan bila najduža trasa, 51 km, ali i najteža trasa. Ipak, ovdje smo bili divno dočekani, i apsolutno je vrijedilo, to kažu svi u grupi", kaže naš sagovornik i ističe da je ovo istorijski događaj.

Kao budući ljekar koji je sada na djelu vidio važnost svoje profesije kaže da mu je puno srce što je izabrao tako plemenitu profesiju za sebe. „Kad vidim koliko su orgnaizovani, požrtvovani kao da smo albansku golgotu prešli. I mene je upravo to hranilo i davalo mi snagu za dalji put", kaže Mateja Grujičić za DW.

Kada su pošli iz Niša, niko od njih nije imao predstavu kako će se vratiti, ali na vijest da će niški taksisti doći u Kragujevac po njih, veoma ih je obradovala. I Mateja kaže da je ponosan na svoje sugrađane koji ih na taj način podržavaju.

Isidora je koordinatorka prve pomoći i ističe da su Nišlije zaista imali najteži zadatak i najtežu rutu. „Ne samo Nišlije, ali njima je zaista bila najteža ruta. Svi su bili preumorni, ali taj viši cilj ih je vodio dalje. Bilo je par gubitaka svijesti, ima zaista puno žuljeva i bolnih zglobova, ali svi zdravstveni radnici, uključujući i nas, su im pomogli da oni sada budu dobro", kaže za DW koordinatorka prve pomoći.

Podrška svih branši i svih slojeva društva

Studentima su se sa svih strana pridruživali mještani koje su sretali na svom putu. Imaju podršku brojnih profesija među kojima su i advokati, i prosvjetni radnici, ali i marginalizovanih grupa ljudi poput ratnih veterana. Ne drže se čvrsto činjenice da su kao vojska lojalni državi, već rado objašnjavaju i pred mikrofonom o svojim razlozima za podršku studentima. „Svi smo pod jednom zastavom, svi smo pod jednim barjakom, za državu, za Srbiju i podržavam mladost jer ne želim da se njima desi ono što se nama desilo, da budu zaboravljeni i odbačeni kao što smo mi. Neki od nas gladuju i umiru, a ovo društvo je dozvolilo da se takvo nešto dešava", kaže nam Vladimir Plavšić iz Kraljeva.

„Država su studenti, i narod, a ne korumpirana vlast koja je sve što vrijedi spremna da proda. Oni nas samo obmanjuju da misle dobro za Srbiju. Ne misle ništa dobro", kaže nam Plavšić, a njegov prijatelj Sinića Jeftić dodaje: „Mi smo zakletvu položili narodu i otadžbini, a ne vlasti. Vojska je uvijek bila uz svoj narod, kao što je i narod uz vojsku", objašnjava on.

Solidarnost Kragujevčana

Punih 15 sati traje euforija po hladnom februarskom danu. Sve je organizovano do tančina – hrane u izobilju, slatkiša kolača, dovoljno tečnosti, a povremeno prođu i djeca sa posudom punih palačinki koje su njihove majke ili bake spremile za studente.

Najveća gužva je tamo odakle mirišu topla jela. Čak i brojni vlasnici kioska sa brzom hranom srdačno su otvorili vrata i za goste ovog grada potpuno besplatno prave pljeskavice, pice, sendviče i slično.

„Svi Kragujevčani su se rado odazvali da budu od pomoći. Odazvali su se profesionalni kuvari, puno žena koje su spremale hranu za studente, mobilizacija na takvom nivou, čini mi se da ni u nekom ratnom stanju mi ne bismo imali nešto ovako. I sve ovo budi nadu i vjeru da će istina, pravda, odgovornost pobijediti i da ćemo u neko skorije vreme živjeti u nekom boljem društvu. Solidarnost je toliko velika da su Kragujevčani napravili nekoliko portala preko kojih nude besplatan smještaj i studentima i gostima koji dolaze", priča nam Kragujevčanin Milan Đurđević.

On je i nastavnik muzičkog u osnovnoj i u srednjoj školi, pa je u roku od nedjelju dana sa kolegama dogovorio horski nastup na ovaj veliki praznik u Srbiji, jer upravo u Kragujevcu na Sretenje donijet je prvi srpski ustav 1835. godine. „To je studentska organizacija, mi smo se rado odazvali pozivu. Ova mladost je nešto najvrjednije što imamo, oni šire ljubav, vjeru, nadu, podstiču toleranciju i ja bih to njihovo hodanje nazvao hodočašćem", govori nastavnik muzičkog dok se u pozadini čuju melodije poput numere 'Tamo daleko' i pjesme 'Zemlja' od EKV.

Sremska Mitrovica

Dan državnosti se slavio se i u Sremskoj Mitrovici. Tamo je predsjednik Aleksandar Vučić na mitingu SNS okupio pristalice takođe iz cijele Srbije i Republike Srpske. Iako je Mitrovica danima prije toga poručila predsjedniku da nije dobrodošao, skup je ipak održan, a prema riječima predsjednika, došlo je oko 1.800 autobusa.

U Sremskoj Mitrovici je usvojena deklaracija o Vojvodini, uz objašnjenje predsjednika da Vojvodina nije dio Srbije, već Srbija. Pričao je o obojenoj revoluciji i poručio studentima da proglase pobjedu.

Tako se jedan praznik Dan državnosti podijelio na dva suprostavljena skupa.

Sljedeći Niš, pa Beograd

Sretenje je i u srpskom vjerovanju dan kada se susreću ljeto i zima i kada iz svog dubokog zimskog sna izlaskom iz pećine medvjed odlučuje da li će se vratiti u pećinu ili će ostati napolju jer dolazi proljeće.

Ova uloga pripala je medvjedu Urošu iz beogradskog ZOO vrta, a on je zaključio da proljeće dolazi uskoro. To znači dakada studenti budu dolazili 1.marta u Niš, i 9. marta u Beograd u posjetu ovim gradovima, možda ih više na putu neće pratiti vremenske nepogodine poput vjetra, kiše i snijega.