Koliki je zapravo broj žrtava u Pojasu Gaze?

Studije se obično bave brojevima i podacima, znanstvenim metodama i projekcijama. To je slučaj i s nedavnom studijom o poginulim u ratu u Gazi, koju je vodio Michael Spagat s Royal Holloway Collegea Sveučilišta u Londonu. Ova studija procjenjuje da je do početka januara ove godine u izraelskom ratu u Gazi ubijeno više od 80.000 Palestinaca.

Ali jedna stvar je važna za ovog istraživača rata i sukoba: "U konačnici, riječ je o tome da se podsjeti na svaku pojedinu žrtvu." Da se imena mrtvih stave na popise, što trenutno može učiniti samo Ministarstvo zdravstva u Gazi, kaže on. Spagat smatra da su popisi "uglavnom tačni" - iako je Ministarstvo pod kontrolom Hamasa, koji je od strane EU, SAD-a i drugih klasificiran kao teroristička organizacija.

„Ministarstvo zdravstva u Gazi navodi imena mrtvih s njihovim identifikacijskim brojem, dobi i spolom. To se lako može provjeriti", kaže on. A to se već dogodilo: U februaru ove godine znanstvenici su objavili studiju u časopisu Lancet koja je usporedila, na primjer, osmrtnice na društvenim mrežama s popisima palestinskog Ministarstva zdravstva – i došla do zaključka da na popis ministarstva u Gazi nije dodano nijedno ime; zapravo, imena mrtvih su nedostajala. Već je u ovoj studiji zaključeno da su brojevi iz Gaze vjerojatno značajno podcijenjeni.

Terenski istraživači u Gazi proveli istraživanje

Sada je, po prvi put, studija o popisima koje vodi Ministarstvo zdravstva u Gazi provedena potpuno neovisno. Istraživači, predvođeni Michaelom Spagatom, intervjuirali su ljude o preminulim članovima njihovih kućanstava. Europski istraživači surađivali su s palestinskim kolegama iz Palestinian Center for Policy and Survey Research (PCPSR). Ovu neovisnu istraživačku organizaciju, koju vodi politolog Khalil Shikaki, financiraju, između ostalog, privatne zaklade i Europska unija. Sjedište joj je u Ramallahu na Zapadnoj obali, ali ima i iskusno osoblje u Pojasu Gaze.

„Nije nam trebalo dopuštenje za ulazak u Gazu. Već smo bili tamo“, objašnjava Spagat, opisujući prikupljanje podataka u zoni akutnog rata, koja je – uz izuzetak nekoliko humanitarnih organizacija – u nadležnosti institucije zraelskih vlasti COGAT, koja gotovo nikome ne dopušta ulazak. Izrael također od početka rata uskraćuje ulazak međunarodnim novinarima. „Srećom, niko od naših terenskih istraživača do sada nije ubijen. Svi uposlenici su živi", kaže Spagat. 

Terenski istraživači razgovarali su s predstavnicima 2.000 kućanstava, što je reprezentativno za stanovništvo Gaze prije terorističkog napada 7. oktobra 2023. godine koje je izvršio Hamas na Izrael. Nije im bio dopušten ulazak u područja koja je izraelska vojska zatvorila kao borbene zone. Međutim, budući da je veliki dio stanovništva Gaze raseljen, istraživači su mogli razgovarati s ljudima podrijetlom iz sjevernog Pojasa Gaze ili Rafaha na mjestima poput šatorskog kampa Al-Mawasi.

Smrt od pothranjenosti i bolesti

Njihov zaključak: Između 7. oktobra 2023. i 5. januara 2025. broj izravno poginulih u ratu iznosi približno 75.200. Uspoređujući ovu brojku, s brojem koje je prijavilo Ministarstvo zdravstva i koja iznosi 45.805 smrtnih slučajeva za isto razdoblje - sve postaje jasno: Istraživači iz Spagatovog i Shikakijevog tima pokazuju da je stvarni broj smrtnih slučajeva puno veći od onog koji je prijavilo Ministarstvo zdravstva u Gazi. To bi značilo da je otprilike jedna od 25 osoba u Pojasu Gaze, s njegovih 2,3 milijuna stanovnika, ubijena od početka rata.

Tome se dodaje i broj takozvanih "neizravnih ratnih smrti", tj. svih onih koji su umrli zbog pothranjenosti ili bolesti u ratnim uvjetima - minus broj ljudi koji bi umrli od starosti ili bolesti bez obzira na ratnu situaciju. Istraživači procjenjuju 8.540 neizravnih smrtnih slučajeva za dotično razdoblje.

To je znatno niži broj od prethodno procijenjenih smrtnih slučajeva od strane promatrača. Studija u časopisu The Lancet u julu 2024. već je pretpostavila da bi za svaku registriranu smrt trebalo dodati četiri dodatne neizravne ratne smrti. Humanitarne organizacije mjesecima upozoravaju da bi civili u Gazi mogli umrijeti od pothranjenosti i bolesti - mnogi su govorili o desecima hiljada neizravnih ratnih smrti.

Spagat pripisuje niži broj mladoj i uglavnom zdravoj populaciji Gaze prije rata, s dobrim zdravstvenim sistemom i visokom stopom cijepljenja "zahvaljujući UN-u i mnogim humanitarnim organizacijama". Broj, kaže on, nipošto nije nizak u usporedbi s drugim ratnim zonama. "Naši podaci pokazuju da su humanitarne organizacije do sada jako dobro obavile posao održavajući stanovništvo na životu", kaže on.

On ističe da je studija provedena prije jedanaestosedmične izraelske potpune blokade isporuke pomoći Gazi. "Ljudi u Gazi su pothranjeni. Kada izbiju bolesti, sve se može odvijati vrlo brzo. Čak i da sljedeće sedmice bude primirje i da se ono održi, broj neizravnih smrtnih slučajeva ponovno bi naglo porastao. Naši podaci nisu konačni", kaže Spagat. 

Međutim, studija još nije neovisno recenzirana, tj. od strane znanstvenika koji nisu uključeni. Riječ je o takozvanom preprintu. Stoga se brojevi ne mogu smatrati konačnima. Međutim, rezultati su u skladu sa studijom objavljenom u časopisu Lancet, koja je pregledala popis imena Ministarstva zdravstva Gaze.

Mogu li se koristiti Hamasovi podaci?

Istraživači predvođeni Spagatom i ShikakijemK radili su koristeći različite metode, ali sa sličnim ciljem. Željeli su ispitati može li se Ministarstvo zdravstva u Gazi pod kontrolom Hamasa kao institucija, koja svakodnevno broji nove smrtne slučajeve u Pojasu Gaze, koristiti kao pouzdana referenca.

„Jasno pokazujemo da ne pretjeruju s brojem smrtnih slučajeva. Studija također pokazuje da pružaju realnu sliku demografije smrtnih slučajeva. Postotak žena, djece i starijih osoba koji smo izračunali prilično se podudara s podacima Ministarstva zdravstva u Gazi", kaže Spagat.

Prema studiji, više od 30 posto izravnih smrtnih slučajeva bila su djeca mlađa od 18 godina. Dodatnih 22 posto bile su žene, a oko četiri posto bile su osobe starije od 65 godina. Većina poginulih bili su muškarci u dobi između 15 i 49 godina. Znači li to da su borci ciljano bili meta ubojstava?

100.000 mrtvih – gotovo nevjerojatan broj

„Ne“, kaže Spagat. „U ratovima su mladi muškarci uvijek najčešće ubijani", dodaje on. Studija – kao i Ministarstvo zdravstva u Gazi – ne pravi razliku između boraca i civila. „Doveli bismo naše terenske istraživače u opasnost da su pitali žive li članovi Hamasa u kućanstvu", kaže Spagat. Mogli su biti osumnjičeni da su agenti izraelske obavještajne službe, kaže Spagat. Dakle, ovi podaci nisu prikupljeni.

Spagat naglašava: „Imamo vrlo veliki broj ubijene male djece, što osobito upada u oči." On oklijeva s usporedbama, ali kaže da je „četiri posto palestinskog stanovništva ubijeno je u Gazi. To nismo vidjeli ni u jednom drugom ratu u 21. stoljeću.“

Ako brojevi iz Spagatove i Shikakijeve studije projiciraju na danas, brzo dolazite do 100.000. Teško zamisliv broj smrti, iza kojeg se kriju imena u sudbine ljudi. Neke od njih poznajemo. Poput obitelji al-Najjar. Djeca Yahya, Rakan, Ruslan, Jubran, Eve, Rivan, Saydeen, Luqman i Sidra ubijena su u izraelskom zračnom napadu na Khan Yunis 23. maja 2025. Majka je preživjela jer je bila na dužnosti kao liječnica u bolnici. Njezino jedino dijete, koje je preživjelo napad, bio je jedanaestogodišnji sin Adam. Otac djece, liječnik Hamdi al-Najjar, umro je nekoliko dana kasnije od posljedica napada. Njihova imena - za razliku od imena većine mrtvih - obišla su svijet.