Bojs i nacizam: Razumijevanje umjetničkog nasljeđa

Umjetnički performansi Jozefa Bojsa slavljeni su još za njegovog života, ali su istovremeno bili i kontroverzni. Često je koristio filc i mast kao materijale za svoja umjetnička djela, bavio se prirodnom medicinom i šamanskim ritualima. Njegove spektakularne akcije i ideje oblikovale su umjetničku scenu u Njemačkoj od 1960-ih do 1980-ih godina.

Pitanje Bojsovog odnosa prema nacional-socijalizmu, temama kao što su Aušvic ili njegovoj karijeri pilota borbenog aviona tokom Drugog svjetskog rata izaziva kontroverze već duže vrijeme. Sa 20 godina, 1941, dobrovoljno se prijavio u vojsku. Kasnije, prema mišljenju kritičara, nikada se nije jasno distancirao od nacističkog režima. Muzej dvorca Mojland u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji sada se na svojstven način bavi ovom temom u okviru istraživačkog projekta „Jozef Bojs i nacional-socijalizam".

Bojs i nacistički režim

Fondacija Muzej dvorca Mojland posjeduje najveću kolekciju Bojsovih radova na svijetu – oko 6.000 djela, uključujući crteže i skice za spomenik u nacističkom logoru smrti Aušvic-Birkenau. „Bojs se uvijek iznova intenzivno bavio temama Drugog svjetskog rata i Aušvica, a toga mnogi nisu ni svjesni", kaže kustos Aleksander Grenert. Ipak, ne dijele svi njegovo mišljenje.

2021, povodom 100. godišnjice Bojsovog rođenja, na panel diskusijama gotovo je dolazilo do fizičkih sukoba, prisjeća se Grenert. Istoričar umjetnosti i bivši zamjenik direktora muzeja, Ron Manhajm, u svojoj knjizi „Uzimajući ga za riječ“ optužuje Bojsa da se nikada kritički nije osvrnuo na nacistički režim i svoje vrijeme kao vojnika. Autor i biograf Jozefa Bojsa, Peter Rigel, opisuje ga kao „vječnog Hitlerovog omladinca“ koji je i nakon rata ostao u krugovima bivših nacista.

„Shvatili smo da je tema izuzetno kontroverzna", kaže Grenert, i dodaje da bi ljudi trebalo da se upoznaju i sa Bojsovom umjetnošću prije nego što formiraju mišljenje o njemu. U izložbi „Aušvic i Drugi svjetski rat u djelima Jozefa Bojsa" Grenert želi da prepusti umjetnosti da govori.

Bojs i njegova umjetnost o Aušvicu

Na izložbi je prikazano 90 radova iz muzejske kolekcije u Mojlandu, uključujući slike borbenih aviona, ratnih brodova u napadu i skice za memorijal u Aušvicu. „Bojs je tek nakon rata počeo da se umjetnički distancira od nacizma“, tumači Grenert.

Nakon studija vajarstva na Likovnoj akademiji u Diseldorfu, Bojs je 1950-ih učestvovao na brojnim konkursima. Između ostalog, konkurisao je za podizanje spomenika u logoru smrti Aušvic-Birkenau.

Tema Aušvica i nacizma, nakon konkursa, Bojsa više ne napušta, kaže Grenert. U avgustu 1981, Bojs je sa svojom kamp-kućicom krenuo u Poljsku, u grad Lođ, i tom prilikom poklonio jednom muzeju 700 svojih radova. I to je bio performans koji je Bojs nazvao „Transport za Poljsku 1981". Grenert ovo vidi kao Bojsovu umjetničku obradu deportacija evropskih Jevreja u nacističke logore smrti, poput Aušvica.

Drugi svjetski rat: omaž Lidicama

Bojs je takođe svoju svijest o razornoj moći nacizma iskazivao kroz umjetničke akcije. Godine 1942. Hitlerova vojska sravnila je sa zemljom češko selo Lidice, zapadno od Praga, i ubila skoro sve stanovnike, kao osvetu za atentat na zamjenika njemačkog protektora u Češkoj.

Godine 1967, kada je Bojs već bio poznati profesor odazvao se pozivu jednog engleskog ljekara za obnovu Lidica i donirao umjetničko djelo za budući muzej. Svojim učešćem u projektu i dizajniranju muzeja, Bojs je, prema Grenertu, „priznao njemačku krivicu za zločine nacista, Vermahta i SS-a“. Grenert u tome vidi dokaze da se Bojs umjetnički distancirao od nacizma.

Bojsov odnos prema nacističkom periodu i dalje izaziva podjele

Ipak, Bojsa nije tako lako interpretirati. Pored umjetničkih akcija poput ovih u Češkoj i Poljskoj, tu su i njegove izjave koje iritiraju i šokiraju. „U jednoj školi, Bojs je učenicima, ničim izazvan, rekao da je školovanje u njegovoj mladosti bilo lijepo i da su tadašnji udžbenici imali veliku vrijednost." Grenert to smatra nepromišljenom izjavom. „To ostavlja čovjeka bez riječi i tjera na razmišljanje o tome kako je Bojs zapravo razmišljao."

Stoga, u tzv. „laboratorijskoj sobi" muzeja, posjetioci mogu sami istraživati temu. Sto sa tabletima, knjigama i dokumentima poziva na lično istraživanje. U video-materijalima, istraživačica Angela Štefen intervjuisala je naučnike i Bojsove nekadašnje studente kako bi prikazala različite perspektive. „Njegovi studenti su rekli: znali smo to, ali nam to nije bilo važno. Za nas je Bojs bio izuzetan profesor 1960-ih i 1970-ih godina", kaže kustos Grenert.

„Laboratorijska soba“ ostaće dio muzeja i nakon izložbe. „Nalazi se u samom središtu postavke – kao trn u oku, koji podstiče na promišljanje i raspravu.“

*ovaj tekst je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu