Istorijski trenutak: Prvi borci PKK polažu oružje

Mjesto i tačno vrijeme ceremonije PKKje dugo držala u tajnosti. U blizini sjevernoiračkog grada Sulejmanije prvi borci PKK hoće da polože oružje. Pominje se broj od 30 do 40 boraca, ali ta cifra nije zvanična. Ukupno se procjenjuje da se na sjeveru Iraka nalazi više od 2.000 boraca PKK pod oružjem.

Međutim, sa tim oružjem više ne mogu ozbiljno da ugroze tursku državu, kaže Tomas Šmidinger,koji predaje političke nauke na Univerzitetu Kurdistana u Erbilu i godinama prati težnje Kurda za autonomijom u cijelom regionu:

„S obzirom na razvoj ratne tehnologije poslednjih godina, posebno sa dronovima – oružje PKK više nije predstavljalo stvarnu zaštitu.“

To je, pored političkog razvoja, jedan od razloga za odustajanje od oružane borbe.

Više od 40.000 mrtvih tokom decenija

Radnička partija Kurdistana - PKK, vodi gerilsku borbu protiv turske države od 1984. godine – u nadi da će Kurdi u Turskoj dobiti više autonomije i prava.

Procjene govore da je tokom borbi tokom decenija poginulo više od 40.000 ljudi. PKK se u Turskoj, kao i u EU i Sjedinjenim Američkim Državama, vodi kao teroristička organizacija. 

Dijalog umjesto borbe

U maju je PKK najavila da će odustati od oružane borbe protiv turske države i da će se umjesto toga fokusirati na politički dijalog.

Lider PKK-a, Abdulah Odžalan(76) koji je kod Istanbula od 1999. godine izdržava doživotnu kaznu zatvora zbog veleizdaje, ponovo je to potvrdio u video-poruci emitovanoj prekujče, 9. jula:

„Ovo je dobrovoljan prelazak sa oružane borbe na fazu demokratske politike. Ovo nije poraz, već se mora smatrati istorijskim uspjehom.“

Turska nastavlja borbu

Na ceremoniju u sjevernom Iraku planiraju da dođu i političari iz prokurdske turske partije DEM. Njihova portparolka Ajšegul Dogan izjavila je: „Bićemo svjedoci prvog koraka u ovom istorijskom procesu u Sulejmaniji.“

Kurdi govore o istorijskom trenutku – ali od strane turske države do sada nije bilo zvaničnog odgovora na mirovnu ponudu PKK.

„To je bizarna situacija. PKK je odlučila da se raspusti i da prekine oružanu borbu – ali rat je zapravo nastavljen, i to sa strane Turske. Na dan kada je donijeta odluka na 12. kongresu PKK, Turska je bombardovala borce PKK, i to se, zapravo, nastavlja do danas“, kaže Šmidinger. 

Povlačenje u planine Kandil

Bombe o kojima govori ovaj naučnik nisu bačene na jugoistok Turske, već na sjever Iraka. Tamo gdje se u posebno u teško pristupačne planine Kandil, PKK sve više povlačila.

„Borbe između PKK i turske vojske poslednjih godina gotovo isključivo se odvijaju ovdje u Iraku, u planinskim oblastima iračkog Kurdistana. Oružane snage PKK su se, zapravo, još tokom poslednjeg mirovnog procesa povukle iz Turske“, dodaje Šmidinger.

Šta će PKK raditi nakon predaje oružja?

Ako sada borci PKK polože ili unište oružje, postavlja se pitanje – šta će poslije toga raditi? Da li će Turska proglasiti neku vrstu opšte amnestije i da li će se oni sa porodicama vratiti u Tursku? Za sada o tome nema govora.

Alternativa bi mogla biti da se pridruže naoružanim kurdskim grupama u Sirijiili da ostanu u kurdski upravljanom sjevernom Iraku. Međutim, odnosi između PKK i kurdske autonomne vlade u iračkom Erbilu takođe su opterećeni sukobima.