Isto putovanje, različita pravila: LGBTQ+ iskustva u Evropi

Prava LGBTQ+ osoba znatno variraju širom svijeta: ono što se u nekim zemljama kažnjava smrću, drugdje se slavi na šarenim paradama ponosa. Čak i unutar Evrope postoje velike razlike, kako u pravnom okviru, tako i u društvenoj prihvaćenosti kvir zajednice među državama.

„U osnovi, potrebe lezbejki, gejeva, trans osoba i svih drugih identiteta su potpuno iste kao i kod bilo koga drugog,"* naglašava Jerg Argelander. On zajedno s Gregorom Hibelom, od 1996. vodi berlinsku turističku agenciju „overtherainbow", gdje redovno savjetuje LGBTQ+ osobe o sigurnom putovanju. „Želim da se odmorim, da se zabavim, da upoznam nove ljude i da se slobodno krećem,“ sažima želje svojih klijenata.

Za kvir putnike može biti korisno da se unaprijed informišu o društvenim normama, mogućim kontakt tačkama i vlastitim pravima u zemlji destinacije.

Rangiranje zemalja

EU se zalaže za zaštitu LGBTQ+ osoba kroz različite propise, poput Amsterdamskog ugovora (1997), Povelje o osnovnim pravima EU (2000)... Ipak, kod nekih članica EU ili kandidata za članstvo primjećuju se regresivne tendencije: tako su, na primjer, Mađarska i Gruzija nedavno iz svojih zakona o ravnopravnosti izbacile pojam „rodni identitet“.

S druge strane, postoje i pozitivni pomaci: Austrija je ove godine u svom zakonu o ravnopravnosti definisala „rod" kao skup rodnih karakteristika, identiteta i izraza.

Za procjenu pravne i političke situacije evropskih destinacija korisna je Rainbow Map organizacije ILGA (Međunarodna asocijacija za prava lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans i interseksualnih osoba). ILGA svake godine ocjenjuje 49 evropskih zemalja prema 76 kriterijuma u sedam kategorija.

Malta već deset godina zauzima prvo mjesto, a ove godine je ostvarila ocjenu od 88,83 procenta, znatno iznad evropskog prosjeka od 41,85 odsto i prosjeka EU od 51,13 odsto. Posljednja tri mjesta zauzimaju Rusija (2%), Azerbejdžan (2%) i Turska (5%). Njemačka je sa 69,1 procentom na osmom mjestu.

Zemlje regije su zauzele mjesta na sredini tablice: Crna Gora na 19. Hrvatska na 20. mjestu a Bosna i Hercegovina i Srbija su neđto niže na 24. odnosno 27. mjestu.

Nacionalne navike

Prilikom pripreme za putovanje, korisno je obratiti pažnju ne samo na zakone, već i na društvene norme i običaje. LGBTQ+ vodiči, blogovi, aplikacije i portal Ministarstva spoljih poslova mogu pomoći u informisanju.

Na ulicama portugalskih gradova, istopolni parovi nisu rijetkost — ali javno iskazivanje nježnosti među odraslima, bez obzira na pol, nije uobičajeno. Portugal je i jedna od rijetkih evropskih zemalja koja, slično kao Njemačka od novembra 2024, ima zakon o samoodređenju.

Pripreme za TIN osobe*

Za TIN* osobe (trans*, inter* i nebinarne osobe), putovanja s graničnim kontrolama mogu biti posebno izazovna. „Konkretno: ako u pasošu ne piše M ili F, već 'divers', to može biti problem u nekim zemljama — i to počinje već kod avionske karte,“ objašnjava Argelander.

Avio-kompanije rijetko nude opciju „divers" na kartama. Preporučuje se emocionalna priprema za invazivna pitanja, npr. od strane bezbjednosnog osoblja na aerodromu. „Posebno za trans osobe, to nimalo nije zabavno kada vas svaki put izdvoje na skenerima. Ljudi koji nisu u toj situaciji toga nisu ni svjesni,"* dodaje.

Pored važećih dokumenata, korisno je ponijeti i potrebne lijekove ili ljekarska uvjerenja. U Njemačkoj se preko udruženja DGTI (dgti.de) može dobiti dodatna legitimacija koja sadrži lične podatke koje sami birate i aktuelnu fotografiju. Ovaj dokument pokazuje razlike između izgleda osobe i podataka u zvaničnim dokumentima, te pomaže u izbjegavanju diskriminacije — posebno za one koji još nisu donijeli konačnu odluku o promjeni imena ili pola.

DGTI-legitimacija se priznaje u mnogim institucijama: ministarstvima, bankama, univerzitetima, osiguravajućim kućama i policiji, ali je važeća samo uz zvanični dokument. Udruženje na svojoj web stranici nudi i brojne savjete za TIN* osobe o putovanjima i drugim životnim aspektima.

Aktivnosti u zemlji

Po dolasku na destinaciju, dobro je povezati se s lokalnom zajednicom. Postoje aplikacije preko kojih se mogu pronaći drugi putnici ili kvir hosteli. LGBTQ+ turističke agencije su takođe dobra opcija za upoznavanje ljudi iz zajednice.

U velikim gradovima često postoje kvartovi poznati po kvir sceni: Le Marais u Parizu, Chueca u Madridu, Via Lecco i Via Tadino u Milanu su samo neki primjeri. Postoje i „gej plaže", poput Elia Beach i Paraga Beach na grčkom ostrvu Mikonosu.

Za one koji više vole kulturne sadržaje, postoje mirnija mjesta s pristupom zajednici: npr. muzej Queer Britain u Londonu ili knjižara Antigone u Milanu.

Najpopularniji gradovi za LGBTQ+ putnike u 2025. su Berlin, Amsterdam i Helsinki, zbog bogate ponude barova i klubova. Argelander ističe i Španiju i Grčku kao najtraženije destinacije: „Zato što je društvo tamo često i naprednije nego kod nas u Njemačkoj — i to se uopšte ne problematizuje,“ objašnjava.

U većini evropskih zemalja LGBTQ+ osobe mogu putovati bezbrižno, posebno u velikim gradovima gdje je zajednica prisutna. Ipak, oprez je potreban jer i dalje dolazi do pojedinačnih napada.

„Najbolje bi bilo da smo potpuno nevidljivi po tom pitanju. Ali nismo nevidljivi — i ne želimo to da budemo," zaključuje Argelander.