Iran: Kretanje prema istoku

Bio je to najveći događaj koji je do sada organizirala Šangajska organizacija za suradnju (SCO). Barem tako službena web stranica SCO-a citira glasnogovornika kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakuna. Samitu su prisustvovali šefovi država i vlada iz 20 zemalja i čelnici deset međunarodnih organizacija. Njemački mediji su ga nazvali samitom diktatora.

SCO je osnovan u Šangaju 2001. godine. Države članice su Kina, Rusija i četiri srednjoazijske zemlje Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan, kao i Indija, Pakistan, a od 2023. Iran. Ubrzo nakon toga, 1. januara 2024., grupi BRICS pridružio se i Iran. Iran je u istočnom kineskom lučkom gradu Tianjinu predstavljao predsjednik Masood Peseschkian.

Zbližavanje s Rusijom i Kinom

Sa svojim punopravnim članstvom u organizacijama SCO i BRICS, Iran provodi politiku usmjerenu prema istoku koja se prvenstveno usredotočuje na zbližavanje s Rusijom i Kinom, kaže Marcus Schneider, voditelj Regionalnog projekta za mir i sigurnost na Bliskom istoku Zaklade Friedrich Ebert. Ovaj kurs ima za cilj prevladati svjetski poredak kojim dominiraju Amerikanci.

S jedne strane, Iran je posvećen pomirenju sa svojim suparnicima u neposrednom susjedstvu, posebno Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Slike sastanka iranskog i saudijskog ministra vanjskih poslova u aprilu 2023. u Pekingu, na primjer, izazvale su veliku pomutnju.

S druge strane, vodstvo u Teheranu također ima veći prioritet, kaže Marcus Schneider. „Iran također želi spriječiti stvaranje proameričke i antiiranske osovine u regiji, sastavljene, na primjer, od Izraela i umjerenih arapskih država. Teheran bi idealno želio istisnuti snažne utjecaje SAD-a i njihovog navodnog mostobrana, Izraela - u teheranskoj terminologiji, 'velikog' i 'malog Sotone' - iz regije.“ 

„Gledajući prema Istoku jedina je alternativa“

Iranska vanjska politika, usmjerena prema istoku, slijedi opći trend svjetskog poretka prema većoj multipolarnosti, kaže Hamid Talebian, stručnjak za Iran u Njemačkom institutu za globalne i regionalne studije (GIGA) u Hamburgu. S obzirom na svoju vanjskopolitičku izolaciju, kao i napete odnose sa Zapadom, Islamska Republika već je krenula novim putem pod prethodnom vladom predsjednika Ebrahima Raisija (2021.-2024.).

„S druge strane, ova reorganizacija ubrzala se nakon povlačenja SAD-a iz JCPOA-e (Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana / JCPOA) usmjerenog na ograničavanje iranskog nuklearnog programa i kao rezultat nemogućnosti Europe da stvori alternativne ekonomske puteve i pomoć Iranu“, nastavlja Talebian. „Ova dinamika je učinkovito stavila prozapadne frakcije u slabiji položaj za nadolazeće godine", dodaje on.

Izraelski i američki napadi na iranska nuklearna postrojenja u junu također su pridonijeli pomaku prema istoku, sugerira Schneider. Prije napada još je postojala nada za dogovor sa Zapadom. "Ali mnogi političari u Teheranu sada su odustali od toga. 'Pogled prema Istoku' postao je jedina alternativa", kaže Schneider.

Novi odnosi sa susjedima u Zaljevu

Napadi su također doprinijeli daljnjem proširenju diplomatskih odnosa između država Zaljeva i Irana. Bezuvjetna podrška Trumpove administracije izraelskim napadima i njezini nagovještaji promjene režima u Teheranu u zemljama Perzijskog zaljeva se smatraju nepromišljenim avanturizmom, piše u analizi Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR).

„Ako su države Zaljeva naučile neku stratešku lekciju iz krize, to je mudrost njihovog diplomatskog pristupa Iranu“, navodi se u analizi ECFR-a. „Samostalnim djelovanjem uspjele su uspostaviti komunikacijske kanale koji nude određenu zaštitu od najgorih posljedica.“ Iransko suzdržavanje od djelovanja protiv interesa država Zaljeva ili zatvaranja Hormuškog tjesnaca uvelike se pripisuje ovoj diplomaciji. „Ovaj pristup povećao je ovisnost Irana o regionalnim odnosima, kako bi se oduprli pritisku SAD-a i dao državama Zaljeva veći utjecaj", navodi ECFR.

Politika prema istoku pod pritiskom

Istodobno, zagovornici intenzivnijeg odnosa s Kinom i Rusijom u Iranu su, kaže Hamid Talebian, pod pritiskom. "Njihovi kritičari smatraju da Kina i Rusija nisu dovoljno podržavale Iran tokom Dvanaestodnevnog rata", dodaje on. Nadalje, prema njegovim riječima, postoje naznake da dijelovi vlade u Teheranu ne žele isključiti sporazum sa SAD-om. "Snage unutar reformskog pokreta i sadašnje vlade sve više kritiziraju Rusiju i pozivaju vladu da prestane Rusiju smatrati jamcem sigurnosti", kaže Talebian.

Iran također, kaže Marcus Schneider, ima vojne interese u Kini. "Iran trenutno pokušava naručiti moderne kineske sustave naoružanja kako bi obnovio svoju teško oštećenu protuzračnu obranu. Aktivno se pripremaju za sljedeći rat s Izraelom", kaže Marcus Schneider. 

Europa: Ograničeni utjecaj

S obzirom na sve veće približavanje Irana Rusiji i Kini, Europa trenutno ima ograničen utjecaj, kaže Schneider. Tokom pregovora o iranskom nuklearnom programu, koje Njemačka, Francuska i Velika Britanija vode s Iranom od jula, imale su posljednju priliku utjecati na Iran zahvaljujući mehanizmu brzog vraćanja sankcija. Ovaj mehanizam predviđa da će sankcije protiv Irana biti u potpunosti vraćene ako nastavi svoj nuklearni program.

Ali potencijalni utjecaj ovog mehanizma također je iscrpljen. "Iran je u biti izvan sankcija. Gotovo da nema značajnijeg potencijala za ekonomski pritisak, ako se ne žele sekundarne sankcije. Iran je slabiji nego ikad. Ali Europa gotovo da nema nikakvu polugu utjecaja", smatra Schneider.

„Zapadna Europa izgubila je važnost za Iran"

Hamid Talebian zauzima slično mišljenje. Uključivanje Europe u JCPOA uvelike je posljedica snažnog transatlantskog saveza u to vrijeme i povezanog utjecaja Europe na američku vanjsku politiku. „Danas se taj utjecaj smanjuje. Iz iranske perspektive, Zapadna Europa izgubila je važnost na međunarodnoj sceni. Nadalje, posrednička uloga triju europskih država značajno je smanjena u relevantnosti s obzirom na njihovu kategoričku podršku Izraelu u ratu protiv Irana", kaže Talebian.

Ovaj razvoj događaja također odgovara globalnom trendu, kaže Talebian. „Činjenica da je Islamska Republika sada manje izolirana na globalnom jugu, posebno na Bliskom istoku, dokaz je sve veće strateške autonomije globalnog juga. Zapadne države manje su sposobne diktirati vlastiti smjer vanjske politike drugim zemljama u razvoju", smatra Talebian.

 

Ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku.