Hrišćani u Siriji: Strah nadjačava nadu nakon masakara

„Kolika je bila naša radost kada su zatvorenici oslobođeni i kada su se zatvori ispraznili“, kaže Jakub Murad. „Ali kako su dani prolazili, zatvori su se ponovo napunili – prije svihalavitima."

Pedesetsedmogodišnji Murad je katolički sveštenik uSiriji i od 2023. godine nadbiskup Homsa, trećeg najvećeg grada u Siriji, poslije Damaska i Alepa. O sudbini zatvorenih alavita u novoj Siriji poslije Asada, kaže da su na djelu proizvoljna hapšenja, hitni procesi bez prava na odbranu, ponekad čak i pogubljenja bez sudskih procesa.

Sirijski sveštenik je nakratko napustio svoju zemlju i, nakon boravka u Vatikanu, stigao u ruralnu oblast Ajfel, zapadno od Bona. Tamo se u manastiru Štajnfeld održava zasjedanje Njemačke biskupske konferencije, koja se, između ostalog, bavi položajem hrišćana na Bliskom istoku. Dramatičan razvoj događaja posljednjih dana, uključujući masakre nad alavitima na sjeverozapadu zemlje, u blizini grada Latakije, sada baca sjenku na ovaj susret. „Nažalost, postoji veliki jaz između zvanične retorike trenutnih vlasti i stvarnosti na terenu“, kaže nadbiskup.

Odgovornost za masakre snosi sirijska prelazna vlada

Murad u masakrima nad alavitskom manjinom vidi znake genocida i govori o „strašnom zločinu“. Ističe da odgovornost za to snosi prelazna vlada na čelu sa Ahmedom al Šaraom.

On kaže da u zemlju s polja ulazi sve više oružja, koje se nekontrolisano širi. Posebno naglašava ulogu Turske, koju smatra djelimično odgovornom. Zalaže se za zabranu svih naoružanih demonstracija u zemlji.

Siriju je godinama razarao građanski rat, koji je počeo tokom tzv. Arapskog proljeća. Milioni ljudi su pobjegli u inostranstvo, dok su mnogi pretrpjeli teror u svojoj domovini. Nadbiskup ne priča samo iz druge ruke – on je i sam bio svjedok i preživio brojne strahote. I dalje strijepi za prijatelje koji su nestali 2015. godine i nikada se nisu vratili.

Kada je „Islamska država" 2015. godine preuzela kontrolu nad njegovim regionom, on je bio „otet i zatvoren u Raki". Poslije skoro pet mjeseci, uspio je „uz pomoć muslimanskog prijatelja da pobjegne na motoru". Zahvaljujući solidarnosti grupe muslimana iz mjesta Al-Karjatejn, „uspjeli smo da oslobodimo sve hrišćane koje je ISIS tu držao u zatočeništvu“, kaže Murad. „Ovo svjedočanstvo bratstva i solidarnosti duboko me je obilježilo", dodaje.

Poziv u pomoć

Murad je više puta dizao glas protiv islamofobije. S druge strane, upozorava na potpunu dominaciju sunitskog islama. Govoreći o masakrima nad Alavitima, naglašava da „nisu bili neočekivani“. „Možda dolazi još mnogo gore", kaže sumorno. „Potrebna nam je podrška Ujedinjenih nacija", ponavlja više puta.

Katolički biskupi dijele zabrinutost zbog najnovije eskalacije. Politički razvoj pod predsjednikom Al Šaraom smatraju „više nego zabrinjavajućim“. „Užasnuti smo onim što se sada događa“, kaže nadbiskup Paderborna Udo Markus Benc, koji često putuje u region u ime Biskupske konferencije.

Izjave Al Šaraa o zaštiti svih manjina „bile su prazne riječi, bar kada je riječ o alavitskoj manjini“. Slike i vijesti o masakrima u Latakiji „ostavljaju me bez riječi“, kaže Benc. Naglašava da je „međunarodni politički odgovor na to neophodan“.

Nada u „novu Siriju"

Murad je došao na sastanak sa njemačkim biskupima sa jasnom vizijom: brza ustavna reforma u Siriji i slobodni predsjednički izbori pod nadzorom Ujedinjenih nacija. Takođe se nada da će se mnogi od onih koji su napustili Siriju vratiti. To se odnosi i na sirijske ljekare koji sada rade u Njemačkoj. Ipak, ističe da „niko ne može biti prisiljen da se vrati samo da bi ponovo živio u šatorima".

Njegov glavni fokus nije samo na materijalnim pitanjima. Katolički sveštenik, kome je nekada musliman pomogao da pobjegne iz opasnog zatočeništva, polaže nade u dijalog među mladima različitih vjera – muslimana, alavita i hrišćana.

„Asadov režim je neprestano pokušavao da zavađa ljude." Uprkos svim bolovima i patnjama, u Muradovim riječima se osjeća duboka ljubav prema Siriji i njenom bogatom kulturnom nasljeđu. „Ne možete ni da zamislite koliko ljudi žude za kulturom." Sirijcima su potrebni teatar, muzika, umjetnost i izložbe, kaže on. „To je nekada bilo pravo bogatstvo, a danas su čitave generacije lišene toga."

*ovaj tekst je prvobitno objavljen na njemačkomjeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu