Hitlerovi degustatori hrane inspiriraju novi film

Prva scena filma "The Tasters" odigrava se u novembru 1943. u istočnopruskom selu Gross-Partsch (današnji Parcz, Poljska). Mlada žena po imenu Rosa Sauer (Elisa Schlott) bježi iz svog bombardiranog stana u Berlinu uselivši se kod svojih svekra i svekrve koji tamo žive. Njezin suprug, njemački vojnik, bori se u Ukrajini.

Samo nekoliko kilometara od sela, skriven u gustoj šumi okruženoj bodljikavom žicom, nalazi se "Vučja jazbina" - vojno sjedište Adolfa Hitlera na Istočnom frontu.

Ubrzo nakon dolaska, Rosa se nađe među skupinom žena koje prisilno regrutiraju SS-ovci. Žene se svaki dan voze u Hitlerovtajni kompleks kako bi degustirale hranu.

Bez da ga ikada vide, žene znaju da nacistički "Führer" ima mnogo neprijatelja i da bi njegovi obroci - a time i njihovi - mogli biti otrovani. Iako su mnogi Europljani u to vrijeme očajnički željeli hranu usred rata, ti raskošni obroci izvor su terora za žene.

Usred napetosti, Rosa razvija tajnu vezu s SS poručnikom Zieglerom (Max Riemelt) i sprijateljuje se sa sramežljivom ženom u grupi, Elfriede (Alma Hasun), koja ima dobre razloge za diskretnost.

Njemački film, u režiji talijanskog filmaša Silvija Soldinija ("Kruh i tulipani", 2000.), temelji se na bestseler romanu Roselle Postorino, "Le assaggiatrici" (2018.), koji je preveden na više od 30 jezika, uključujući i engleski pod naslovom "Za vučjim stolom". 

Reditelj, koji je radio s njemačkim glumcima, a sam nije govorio jezik, prije je izbjegavao režirati povijesne komade, ali jedan od razloga koji ga je motivirao da adaptira roman bio je taj što se fokusira na žene, što je neobično za priču o Drugom svjetskom ratu. Soldini je za DW rekao da mu se svidjela i činjenica da priča ne osuđuje dva glavna lika, Rose Sauer i Alberta Zieglera, koji su "jednostavno ljudska bića, unatoč tome što su uhvaćena u zupčanike užasnog sustava".

Prema priči Margot Wölk

Postorinov roman inspiriran je svjedočanstvom žene po imenu Margot Wölk. Ona nikada nije govorila o svojim iskustvima iz Drugog svjetskog rata, ali u dobi od 95 godina u decembru 2012. počela je davati intervjue za medije.

Prisjetila se kako je otprilike dvije i pol godine, počevši od 1942., bila među 15 mladih žena koje su morale probati hranu pripremljenu za Vučju jazbinu.

Film prikazuje regrutiranje degustatora i dnevni raspored, kako ga opisuje Wölk.

Wölk je također rekla da je preživjela zahvaljujući poručniku koji ju je 1944. godine ukrcao u vlak za Berlin. On je znao da je sovjetska vojska bila samo nekoliko kilometara udaljena od dolaska do Vučije jazbine. Nakon rata ponovno je srela poručnika, a on joj je rekao da su sve ostale degustatore hrane iz njezine grupe strijeljali sovjetski vojnici.

Njen bijeg inspirirao je Postorinovu da u svoj roman uključi ljubavnu aferu; autorica je špekulirala da je Wölk spašena jer je razvila privilegiran odnos s jednim od SS stražara.

Ako se išta ikada dogodilo između degustatorice i poručnika, Wölk to nije spomenula u svojim intervjuima.

U intervjuu za Der Spiegel 2013. godine, ipak je spomenula da ju je silovao jedan od SS časnika dok je radila kao degustatorica. Sovjetski vojnici su je također više puta silovali nakon što se vratila u Berlin. Više od godinu dana nakon završetka rata, ponovno se spojila sa svojim suprugom, koji je također bio traumatiziran svojim ratnim iskustvima.

Postorino je pokušao kontaktirati Wölk kako bi je intervjuirala za roman, ali starija žena je umrla 2014. godine prije nego što su mogli razgovarati.

Nedostatak povijesnih dokaza

Nakon što je 2014. godine izašao dokumentarac s Margot Wölk, njemački povjesničar Sven-Felix Kellerhoff istaknuo je da je malo vjerojatno da je priča istinita.

U svom članku za dnevne novine Welt on piše da je Hitler u posljednjim godinama života imao probavnih problema te da je umjesto obroka pripremljenih za njegov najuži krug, unajmio dijetetičara koji mu je pripremao posebne obroke u zasebnoj kuhinji blizu njegovog bunkera, unutar "Sperrkreis 1" (Sigurnosne zone 1). Stoga ne bi imalo puno smisla da se hrana prevozi izvan ovog strogo ograničenog područja kako bi je probala skupina žena prije Hitlerovih obroka. 

Felix Bohr u svojoj novoj knjizi "Prije pada: Hitlerove godine u 'Vučjoj jazbini'", piše da je prva dijetetičarka koja je zasebno kuhala za Hitlera, Helene von Exner, angažirana u julu 1943. Prije toga, kuhar po imenu Otto Günther pripremao je obroke u velikim loncima za nacističke vođe smještene u Vučjoj jazbini.

Izvan Hitlerovog užeg kruga, u Vučjoj jazbini radilo je do 2000 ljudi.

Jesu li žene možda morale probati drugu hranu, dok im je rečeno da su to Hitlerovi obroci?

U svojoj knjizi u kojoj detaljno opisuje organizaciju svakodnevnog života u Vučjoj jazbini, svjedočanstvo Bohr Wölkove spominje samo u fusnoti, napominjući da nijedan drugi povijesni izvor ne podupire njezine tvrdnje. Kako je potvrdio za DW, tijekom svog intenzivnog istraživanja struktura Vučje jazbine "nije pronašao izvore koji potvrđuju priču Margot Wölk", ali, dodaje, "nisam pronašao ni dokumente koji dokazuju suprotno".

Soldiniju ne smetaju nikakve potencijalne povijesne netočnosti: Uostalom, ističe, "film je temeljen na romanu, a ne na istinitoj priči."

Priča koja je ispričana ostaje relevantna, dodaje, jer film prikazuje paralele s trenutnim događajima u svijetu. Poput degustatora, svi možemo osjetiti današnje političko nasilje - čak i ako imamo privilegiju jesti dobre obroke.

Preživljavanje pokušaja atentata kao znak providnosti

Jedna stvar koju su povjesničari definitivno dobro dokumentirali su razni pokušaji ubojstva Hitlera. Otkriveno je najmanje 42 zavjere.

Najpoznatija je Operacija Valkir, u kojoj su časnici Wehrmachta, predvođeni Clausom von Stauffenbergom, pokušali ubiti Hitlera u Vučjoj jazbini detonirajući eksploziv skriven u aktovci.

Ovaj neuspjeli pokušaj atentata 20. jula 1944. također se spominje u filmu kroz Hitlerovu stvarnu radio emisiju, u kojoj opisuje napad u kojem su ubijene četiri osobe, a ozlijeđeno još 20.

„Ja sam potpuno neozlijeđen osim vrlo malih ogrebotina na koži, modrica ili opeklina“, izjavio je tada vođa nacističke Njemačke. Poput Trumpa nakon pokušaja atentata u julu 2024., Hitler je činjenicu da je preživio napad praktički neozlijeđen shvatio kao znak sudbine: „Shvaćam to kao potvrdu providnosti da nastavim slijediti svoju životnu svrhu, kao što sam to činio i do sada.“

Urednica: Brenda Haas 

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu